U potpisu - Kukavica
Neko je rako;"Samo kukavice vole jednom u zivotu."
Neko je rekao, slucajno sam u prolazu nacuo
dok sam alejom zivota hodio
skupljajuci sarene perle prohujalih godina
nizuci ih na tananu nit duse
da ih ostavim na pragu dolazecih pokoljenja
onda, kad napravim zadnji korak ka zalasku Sunca,
crvenog Sunca na beskrajnom horizontu
prekrivenom bijelim kisama vremena.
Hodeci tako, razmisljao sam, jesam li i ja kukavica.
Kukavica tromog koraka i kose posute srebrom sjevernih snjegova
koji je prosao cvjetnim poljima Ljubavi, voleci samo jednom,
samo jednom, onako istinski, onako blesavo idiotski,
onako djecacki i mangupski, onako kako se najvise voljeti moze?
I nisam znao, ili nisam znati htio, u hodu izreci
u hodu poreci da sam "kukavicki" zivot prozivio.
Sjedoh na jednu ostarjelu klupu
(ne znam ko je od nas dvoje stariji bio),
i pozvah svoje srce da pred mene stane.
da kaze, i ne slaze, koliko je voljelo, koliko puta za nekoga gorjelo.
Izadje srce iz svojih kamenih dvora, smrknuto, namcorasto
samo me jednom pogledalo mrko
i promrsilo nerazumljivo, skrto;
"Znas ti dobro, budalo stara, koliko si puta volio.
i ne pitaj me vise nista, za prazne razgovore ne zovi me."
I vrati se srce moje u kamene dvore svoje,
mrgudno, hladno i daleko, kao da i nije vise moje.
Uzdahnuh, gledajuc' gole krosnje drveca oko sebe,
djelovalo je bezivotno i tuzno, kao ostavljena
necitana knjiga koju vjetar lista noseci slovo po slovo
u neke nepoznate daljine, nekim nepoznatim citacima.
Jedna kap odnekud licem mi se razlila.
rekao bih, kisni oblak je naisao iznenada,
(ne, nikako nije suza iz oka kanula).
Vratih misli na pitanje svoje, prozivjeh li zivot
voleci jedared samo, kao kukavice sto ih neko pomenu gore.
I prizivam sjecanja, nizu se slike kao na platnu
prastarog filma, blijede, nejasne, nit' sive nit' sarene,
likovi zena raznih, mladih, malo manje mladih,
plavih, smedjih, ridjih, prosjedih... i bezbojnih.
Likovi zena lijepih i manje lijepih,
ociju plavih, zelenih, smedjih, crnih... i bezbojnih.
Da, razne slike, raznih zena, nizu se sjecanjem,
neke sam gledao, neke dodirnuo,
poneku cak strasno ljubio,
u nekim neobicnim jutrima, kraj neke bih se i probudio.
Ali, ne sjecam se da sam ijednu od tih zena
ciji se likovi smjenjuju na platnu sjecanja,
onako istinski, ikad volio, ikad za nekom sav ustreptao,
sav izgubljen, slijep, gorio, izgorio.
Jos jedna kap izli se odnekud, iz nekog nevidljiva oblaka
na moje umorno lice,
praveci putanju od oka do usana,
i tu, na poluotvorenim usnama, koja kao da su samo nju cekala,
jasnim slovima jedno je ime ispisala.Njeno ime.
Ime koje sam im zabranio da izgovaraju,
da ga dozivaju u besanim nocima,
da ga sapucu u bunovnim jutrima.Njeno ime.
S Njenim imenom, predamnom je stao i Njen lik,
Njen stas, Njene oci su me gledale, Njene usne su mi se smijesile.
Mogao sam da osjetim Njene ruke kako mi mrse kosu,
Njen dah na celu, Njen miris, Nju cijelu.
Ona, Ona cije ime ni sad ne smijem, ne mogu i necu da izgovorim.
Ona, zbog koje sam sjedim na ovoj klupi pitajuci se
prozivjeh li zivot kao kukavica koji je samo jednom volio.
Ona, zbog koje jos ustreperim kao djecarac,
Ona, zbog koje nijedna zena nema jasan lik u mome sjecanju,
Ona, zbog koje nailaze nevidljivi oblaci
spustajuci na moje lice kapi kise kojima ispisuju
Njeno ime, ime moje jedine, moje najjedinije,
ime moje mile, moje najmilije, izgubljene, nezaboravljene,
potisnute nepreboljene, mijenjane nezamijenjene.
Ona, moje jucer, moje sutra, moje uvijek i zauvijek.
Neko je rako;"Samo kukavica vole jednom u zivotu."
Neko je rekao, a ja kazem;"Jesam, kukavica sam."
I nije me sramota, nije mi zao i nema kajanja,
Ljubav istinska, Ljubav cista, bila je, biva i bice
jedna, jedina, nezamjenljiva, neizbrisiva.
I mozda cu pogledati jos koji put
za nekim nogama dugim, nekim njedrima bujnim,
mozda cu jos koji put, pozeljeti bar, neke usne da poljubim,
ali voljeti, voljeti nisam mogao i necu moci,
osim Njenih nijedne druge oci.
Moze cijeli svijet da upre prstom u mene i kaze;
"Pogledajte, kukavicki ovaj starac kroz zivot prodje,
samo je jednom volio nekog, samo jednom bio sretan."
Miran cu da sklopim oci svoje i krenem ka zalasku Sunca
noseci u svom pogledu Njen lik, Njen stas, Njene oci i Njen glas.
Ponijecu sa sobom Njen osmjeh, miris Njen umjesto tamjana
i plamen dva oka camparasta umjesto sjaja svijeca
sve je sto cu uzeti sa sobom kad podjem na put bez povratka.
O, da!Samo sam jednom volio ludo, divlje, beskrajno.
I zovite me "kukavicom", zovite me "gubitnikom",
moje se usne smjese u onom oblaku nevidljivom
s imenom Njenim, bistrim kapima zivota, neizbrisivo
na dusi istetoviranim, imenom Njenim, neizgovorenim.
Samo jednom sam volio, ja putnik namjernik,
ja mali, ja nebitni, kukavicki stvor,
ja niko, ja neko, slucajno prosao pored praga Vaseg
ostavljajuci na njemu nisku sarenih perli prohujalih godina.
Ako ikada bacite pogled ka horizontu,
tamo plovi jedan nevidljivi oblak pun kisnih kapi.
kapi koje jos, i sad i zauvijek, ispisuju jedno ime Ljubavi.
Njeno ime.
