Knjige koje ste PRERANO pročitali

Цлио

Zainteresovan član
Poruka
278
Za razliku od nekih danasnjih djaka :twisted:, koji traze da im pisemo analze dela koje imaju za lektiru, ja sam citala sama, i ono sto je bilo van skolskog programa. :D
Tako sam jos u osnovnoj skoli naletela na : "Stranca" i "Proces", eto da izdvojimo te dve .
Sigurno je da sam ih prerano procitala, tako nezrela nisam ih shvatila kako treba i do kraja, unele su u mene neko sumorno raspolozenje, smutnju, nagnale na nova razmisljanja na koja nisam bila spremna i nisam imala s kim da ih podelim.
U mom slucaju vise stete nego koristi :roll:
Da li se vma dogodilo ovako nesto ?
Vidim da se deca zale da su im lektire "smor", ne znam da li je to zbog toga sto nisu primerene njihovom uzrastu, teske su im, besmislene, neshvatljive ili zbog toga sto danasnje generacije, nazalost, sve manje citaju ? :shock:
 
secam se da sam prerano citala "ubiti pticu rugalicu" za koju su mi glupavo rekli da je decija knjiga, a zaista nije; heseovog "demijana" zato sto je bila fora u osnovnoj da kao citas hesea, a stvarno nisam bila spremna za njega, i "majstora i margaritu", da nabrojim samo neke. Ono sto je jos veca steta jeste sto su to knjige kojima se posle nisam vracala no sva sreca sto sam ipak imala hrabrosti da kasnije procitam recimo, druge heseove knjige, iako "demijana" nikad nisam ponovo. Nista od ovoga nije bilo u lektiri ali eto, vecina je bila rezultat preporuka ljudi koji su bili dosta stariji od mene i zaboravili do koje mere nesto mogu da shvatim i cenim u godinama u kojima sam bila.
 
:D Citala sam ono sto su mi rekli da ne citam. Strah od letenja. Mozda sam imala 5 a mozda 7 godina ne znam. Otvarala sam knigu pa gde se otvori to sam citala, nisam tad jos pocela da citam knjige od pocetka do kraja. I GARGANTUA I PANTAGRUEL - Fransoa Rable, isto tako. Tu knjigu cu jos jednom da procitam obavezno.
 
U osnovnoj skoli citala sam Dostojevskog, Zlocin i kazna, Zapisi iz podzemlja, Idiot... ni ne secam se vise. Ostavio je na mene mucan utisak, a nisam ga ni razumela kako treba. Tada sam, mozda neopravdano, stekla averziju prema njemu, i nikako da sednem i iscitam ga ponovo kako treba
 
Пошто имам 3 године старију сестру увек сам читала књиге које она чита.
Тако сам ''Џејн Ејр'' прочитала у 3. осовне - али није било прерано, схватила сам је скроз и сећам је се до детаља и дан данас.
Касније, са читалачким искуством, развија се и зрелост за читање, тако да сам, рецимо, Хесеа прочитала у 8. разреду - комплет. Једино, морам признати ''Степског вука'' тада нисам нарочито разумевала...(Али читати Хесеа тада - то је била ствар престижа, како је неко већ горе споменуо!:wink:)
Слично је било и са ''Сто година самоће'' негде у првом средње.
И са 'Хазарским речником'' у 2. средње.
За те три књиге тада заиста нисам била још спремна.(Додуше, то тада не бих признала ни за живу главу! :lol:)

Касније, када сам их након неколико година поново прочитала - биле су ми лаке и приступачне.:)
 
Setila sam se jos jedne knjige : "Gospodar muha" od Vilijama Goldinga ( hrvatski prevod).
Radi se o grupi dece koja su zarobljena na pustom ostrvu i njihovim odnosima, stavranju grupa, biranju vodja... sukobima.
Citava knjiga ima simbolicko znacenje - odnosi u drustvu koje meni tada ( osnovna ili pocetak sredne skole ) nije dopiralo do mozga.:shock:
Jel neko citao ovu knjigu :confused:
 
Ja sam takodje citala Strah od letenja vrlo,vrlo rano. Kontam da cu je dati svojoj cerci (ako budem imala cerku ) da je procita u pubertetu :-). Osim Erike Jong, prerano sam procitala i Stranca , bila sam neki 8. osnovne, pa sam mesecima posmatrala ljude oko sebe kao da mi apsolutno nista ne znace, bas gadan period. A onda je krenuo Dostojevski i .... vec je bilo kasno.
 
Уф, сећам се Кафкиног ''Преображаја'' негде у 7-8. основне (опет читајући оно што чита старија сестра).
Прочитала сам га целог, али било је то баш мучно искуство за мене... Све сам схватала дословно и буквално, и замишљала сцене и изглед главног јунака...:-?, и ништа ми није било јасно!
 
@skolica
@Kurt2
Zasto Remark ?
Moja drugarica i ja smo ga gutale u osnovnoj skoli, kad se samo setim suza koje sam isplakala kada devojka u "Tri ratna druga" umire od "krvoliptanja" :sad: :sad: :sad:.
Naravno, pratila sam samo taj tok, prijateljstvo, ljubav, a nisam obracala paznju na kontekst, politicku situaciju ( jedan od drugova se uplete u politiku).
Medjutim, knjige nisu u mene unele neka pitanja na koje nisam znala da odgovorim, nisam se mucila, nisu me proganjale, ko npr. Stranac, Kafka i sl.
Bas sam volela Remarka, mislim da smo drugarica i ja do 7. osnovne procitala citav njegov komplet : zamislite, nastavnica pita : "Ko je procitao nesto od Remarka?" ( Tri ratna druga ili neka druga knjiga su nam bile lektira za osnovnu), a nas dve podizemo rucice i kazemo : SVE :mrgreen: & :mrgreen:
 
@skolica
@Kurt2
Zasto Remark ?
Moja drugarica i ja smo ga gutale u osnovnoj skoli, kad se samo setim suza koje sam isplakala kada devojka u "Tri ratna druga" umire od "krvoliptanja" :sad: :sad: :sad:.
Naravno, pratila sam samo taj tok, prijateljstvo, ljubav, a nisam obracala paznju na kontekst, politicku situaciju ( jedan od drugova se uplete u politiku).
Medjutim, knjige nisu u mene unele neka pitanja na koje nisam znala da odgovorim, nisam se mucila, nisu me proganjale, ko npr. Stranac, Kafka i sl.
Bas sam volela Remarka, mislim da smo drugarica i ja do 7. osnovne procitala citav njegov komplet : zamislite, nastavnica pita : "Ko je procitao nesto od Remarka?" ( Tri ratna druga ili neka druga knjiga su nam bile lektira za osnovnu), a nas dve podizemo rucice i kazemo : SVE :mrgreen: & :mrgreen:

Pa ne znam koliko sad imaš godina... ali pokušaj da ga pročitaš sada i da vidiš koliko će veću težinu imati, kako će sad neki delovi njegovih knjiga izaći u prvi plan, a oni koji su ti se dopadali u sedmom razredu biti bledi...
On je u izvesnom smilu lak za čitanje, nema taj zamoran stil (kao, recimo, Dostojevski ili Kafka; što se tiče ''Stranca'', on ima svoju težinu, ali ne tako neshvatljivu kao ''Braća Karamazovi'' ili prikrivenu kao bilo koji od Remarkovih romana)...
I ja sam ga čitala u osnovnoj školi i mislim da bi mi sa ove 23 godine sad izazvao nekakve drugačije i nove emocije...

Kao što sam čitala ''Derviš i smrt'' u četvrtom srednje... Sad sam četvrta godina na fakultetu, čitam ga opet i to je neka sasvim druga priča...
Mi smo u periodu odrastanja, sticanja iskustava... a sve to ulazi u način razumevanja i doživljavanja knjige...

Nisi pratila, kažeš i sama, političku situaciju... Da vidiš sada kako bi bila u neku ruku nebitna ta priča o ljubavi i prijateljstvu naspram globalnog i večnog problema rata, bolesti, izbeglištva... i nekih sitnih situacija, tako ljudskih, a u godinama kao što su 14-e i 15-e neuhvatljivim i nepojmljivim (za taj naš maleni svet). I mislim da je veoma životna i duboka i dobro obrađena psihologija junaka u Remarkovim romanima i zato mu se valja vratiti sad... ili za koju godinu, kad nas još malo život ''iskleše''...
 
Pa ne znam koliko sad imaš godina... ali pokušaj da ga pročitaš sada i da vidiš koliko će veću težinu imati, kako će sad neki delovi njegovih knjiga izaći u prvi plan, a oni koji su ti se dopadali u sedmom razredu biti bledi...
On je u izvesnom smilu lak za čitanje, nema taj zamoran stil (kao, recimo, Dostojevski ili Kafka; što se tiče ''Stranca'', on ima svoju težinu, ali ne tako neshvatljivu kao ''Braća Karamazovi'' ili prikrivenu kao bilo koji od Remarkovih romana)...
I ja sam ga čitala u osnovnoj školi i mislim da bi mi sa ove 23 godine sad izazvao nekakve drugačije i nove emocije...

Kao što sam čitala ''Derviš i smrt'' u četvrtom srednje... Sad sam četvrta godina na fakultetu, čitam ga opet i to je neka sasvim druga priča...
Mi smo u periodu odrastanja, sticanja iskustava... a sve to ulazi u način razumevanja i doživljavanja knjige...

Nisi pratila, kažeš i sama, političku situaciju... Da vidiš sada kako bi bila u neku ruku nebitna ta priča o ljubavi i prijateljstvu naspram globalnog i večnog problema rata, bolesti, izbeglištva... i nekih sitnih situacija, tako ljudskih, a u godinama kao što su 14-e i 15-e neuhvatljivim i nepojmljivim (za taj naš maleni svet). I mislim da je veoma životna i duboka i dobro obrađena psihologija junaka u Remarkovim romanima i zato mu se valja vratiti sad... ili za koju godinu, kad nas još malo život ''iskleše''...


Vazi.
Evo preporuci mi ti neku, meni su u secanju ostala "Tri ratna druga" ( verovatno sam je citala nekoliko puta, a gledala sam i film), a sve ostale knjige se stopile u nesto neodredjeno i izgubile, secam se nekih detalja, npr. kad djaci odlaze u rat, a onda se vracaju osakaceni i sedaju u klupe, u jednoj on i ona piju kalvados, sto nam je tako egzoticno zvucalo (u prevodu jabukovaca :mrgreen: ), secam se naslova "Crni obelisk...", mozda jos necega, ali mutno.
Po tome mozes zakljuciti da sada imam mnogo, mnogo vise godina nego ucenica 7. razreda, a zivot me poprilicno isklesao :lol: .
Ako mozes da se setis naslova te knjige sa klavadosom, uzimam je kao sledecu iz biblioteke, ili mi ti preporuci neku, pa nastavljamo diskusiju ;)
 
''Тријумфална капија''

DA.
A može i ''Crni obelisk''... u centru potresne priče je mentalna bolesnica i odnos junaka prema njoj, utonuloj u neki svoj svet...
Volela sam i ''Nebo nema miljenike''...
I da, ''Povratak''... Negde hvalih taj roman, ne sećam se više na kom forumu... Tu ti je prikazana psihologija jednog vojnika - povratnika i to kakve je posledice rat ostavio, skoro nešto kao Pavlovljev refleks, utisnut u neku mladu dušu...
 
@Hellen
@Sokolica_M
Hvala, na infu :idea: .
Dakle, "Trijumfanlna kapija" :D

Mislim da je "Povratak" knjiga koje se malo i secam, radi se o gimnazijalcima, koji odlaze u rat, posle toga se vracaju u skolske klupe... ali naravno nista nije isto, oni mnogi su izginuli, osakaceni :-( , ne mogu da se uklope u novi zivot posle ratnih iskustava...
 
ni ja se ne bih slozila da je Remark prekompleksan za citanje. Njegov stil je jako pitak, te ga mozete citati bez obzira na godine....naravno, ima razlike da li ga citate sa 12 ili 22 ali zar nema svaka knjiga?
Recimo, Jack London, Bijeli Ocnjak....kad smo je citali u osnovnoj, svi smo je posmatrali kao avanturisticki roman i zanimala nas je radnja...a opet, to je knjiga kojoj se cesto vracam zbog jedinstvene filozofije zivota.....mada mi Jack London nije omiljeni pisac.

Sto se mene tice, definitivno sam prerano procitala Gricku vjesticu....i to sam je citala od sedmog ka prvom dijelu....
 
Cekajte, zar devojka ne umire od krvoliptanja u Nebo nema miljenike? Mada tih motiva cini mi se da ima u vise njegovih knjiga. Ne secam se tacno, i ja sam ga citala u osnovnoj... Nekako mi je u glavi da je devojka koja je bolesna od TBC (ili tako nesto, plucna bolset uglavnom) i zivi u sanatorijumu na planini lik iz Nebo...
 
Cekajte, zar devojka ne umire od krvoliptanja u Nebo nema miljenike? Mada tih motiva cini mi se da ima u vise njegovih knjiga. Ne secam se tacno, i ja sam ga citala u osnovnoj... Nekako mi je u glavi da je devojka koja je bolesna od TBC (ili tako nesto, plucna bolset uglavnom) i zivi u sanatorijumu na planini lik iz Nebo...

Da, devojka je od početka radnje u knjizi bolesna od tuberkuloze i očekuje se da će ona umreti, ali gine neočekivano čovek sa kojim je bila u emotivnoj vezi, na nekoj automobilskoj trci (on je vozač formule).
Meni je posebno bio dirljiv i jak onaj deo pred kraj knjige (a završava se njenom - očekivanom srmću) kada ona, posle njegove pogibije, vodi neku vrstu unutrašnjeg monologa, u neverici da se to (smrt) desila njemu, zašto njemu kad je trebalo njoj, po kom se to zakonu umire...
Lilijan i Klerf. Setih se njihovih imena.
 
Cekajte, zar devojka ne umire od krvoliptanja u Nebo nema miljenike? Mada tih motiva cini mi se da ima u vise njegovih knjiga. Ne secam se tacno, i ja sam ga citala u osnovnoj... Nekako mi je u glavi da je devojka koja je bolesna od TBC (ili tako nesto, plucna bolset uglavnom) i zivi u sanatorijumu na planini lik iz Nebo...
Koliko se ja secam, devojka umire od krvoliptanja u "Tri ratna druga". Jedan je zaljubljen u nju, drugi ima trkaca kola, a treci se umesa u politiku ( nisam sigurna da li ON gine na politickom mitingu).
Tri prijatelja i devojka se srecu tako sto se njih trojica voze u kolima svog druga po nekoj (planinskoj) stazi, a ona je u drugim kolima sa svojim drustvom i pocinju da se trkaju.
Onda stanu, upoznaju se i jedan od njih se zaljubi u nju.
Nazalost ona se razboli, ili je vec bolesna i mora u sanatorijum za tuberkulozu.
Drug koji ima auto ne zali da ga proda samo da bi joj pomogao tim novcem , ali nazalost :-(:-(:-(
Ja sam citala knjigu u hrvatskom prevodu, otud ova rec "krvoliptanje" koju sam dobro zapamtila.
Na kraju knjige ( ovo nisam sigurna ) ona trazi da je njen dragi odvede do prozora da vidi sneg i umire mu na rukama, tako nesto, citala sam knjgu u 7. osnovne, zato ovolike zagrade i nedoumice, ali misim da su Tri ratna druga.
Pozdrav ;)
 

Back
Top