Fenomeni
DARKERI
(mn.i.): Riječ 'darker' dolazi od engleske riječi 'dark' - 'tamno, taman'; naziv za 'subkulturni' pokret koji se osamdestih, po uzoru na engleski 'Gothic' pokret, pojavio najprije u Zagrebu, a onda i u drugim velikim gradovima Yu. Pripadnici skupine dobili su ime po slušaonici 'Dark-dance' koja se održavala u zagrebačkom klubu 'Jabuka' od cca. '84. Odlikuje ih isključivo crna odjeća (stilizacije kože, čipke, gume i druge 'fetish' odjeće uz, osamdesetih ionako široko rasprostranjen, militaristički 'look'), naročite frizure u kontrastu s bljedilom (ili u bijelo obojenim licem). Od nekoliko desetaka tinejdžera grupa narasta do više stotina (što stalnih, što 'vikend') pripadnika.
Darkeri su fascinirani (iako na površan način uglavnom) 'tamnom stranom'. Interesi su: ezoterija, crna magija, natprirodno, dok je glazba karakteristično atonalna ili s minimumom melodije, najčešće elektronska. Kultni film je "Hunger" Tonyja Scotta u kojoj se pojavljuje i Bauhaus - uz Joy Division vjerovatno ključna grupa 'pokreta'. Iako je 'crno' kod darkera najprije pitanje stila i senzibiliteta, u kasnom su se komunizmu njihovom izgledu pridavali i 'jači', ideološki tonovi pa je skupina često optuživana za koketiranje s 'fašizmom'. Vrhunac napada događa se 1988. godine kad je zagrebački avanturist i pisac Željko Malnar proglašen za neformalnog vođu navodne darkerske skupine 'Crna ruža' (u narodu se javlja i popularni dvostih: "Ako imaš lošeg muža, spasit će te Crna ruža") te optužen za organiziranje crnomagijskih seansi i (valjda kao posljedicom) - samoubojstava pripadnika 'kulta' (kako ih u to vrijeme definira dnevni tisak). Iako samoubojstva nisu ni postojala a skandal je brzo uminuo, neko je vrijeme trajao pravi 'lov na vještice' i rijetko je koji slučaj u povijesti obračunavanja establishmenta s drugom 'subkulturnom' grupom imao takav publicitet i razmjere (v. i: 'Četvrti Rajh', 'Laibach').
