Već par sati se dvoumim da li da vam ispričam ovu grozotu. Najviše zbog same sebe, strah me je i da počnem da mislim o tome, ali možda je najbolje sad - dok sam još pod sedativima.
Danas sam u rođenoj dnevnoj sobi imala najgori mogući horor.
U petak sam našla ispred svoje kuće mače (pisala sam na lepljivoj "nađeni mačići"), uzela ga, hranila, lečila i čuvala kao bebu. Mačkić je bio prelep, pametan i izuzetno društven, svi smo ga strašno zavoleli.
Bio je vrlo mali, ne mogu tačno da odredim ali oko 4-5 nedelja. Bojala sam se kako će reagovati Meda i Sivko, ali bilo je dobro. Sivko ga je samo radoznalo gledao a Meda je siktao na njega i lizao ga (ma sviđao mu se, samo se pravio važan i tvrdio pazar). Ipak sam ga za svaki slučaj držala u dnevnoj sobi, tu je i jeo a ja sam i spavala tu za svaki slučaj. On je imao svoje mesto ispod stočića, tu je bio njegov peškir, kutija za spavanje, gomila igračaka a i hrana mu je stajala u blizini. Nisam htela da se približava činijama velikih mačaka (one jedu u kuhinji) da ne bude sukoba.
Danas smo suprug i ja popodne prilegli u spavaću sobu ali su sva vrata na spratu otvorena. Ja sam samo dremala, nisam zaspala. Došli su i deverov klinac sa drugom i igrani se za kompovima u kancelariji.
Odjednom su deca dotrčala kod nas sva usplahirena, vičući "zadavio ga je!"
Skočili smo i svi upali u dnevnu, a tamo je bio užas: mali Micko je ležao u krvi. Komšijski mačor je upao kroz prozor (mi smo na spratu) i bukvalno preklao mače. Klinci su videli mačora kad je pobegao. Još je bio živ, ali za pola minuta je umro. Nismo mogli da učinimo ama baš ništa. Ništa se nije čulo, mali nije bežao, zaklan je tu gde je spavao. Deca kažu da su 15 minuta pre toga bili u sobi da se igraju sa njim, ali nisu hteli da ga bude. Meni se smučilo kad sam shvatila šta se desilo, a najgore je što su to sve i deca videla.
Taj mačorčina je odnedavno u komšiluku. Ne znam čiji je, ali često upada kod nas da jede. Kad bi samo jeo još i nekako, ali zapišava po kući i dere se kao blesav. I deda se žali da ga je video kako izvlači i davi njegove zečiće iz zečinjaka. Čak i pošto je ubio Micka još dva puta je upao kod nas na sprat. Mislim da je i došao zbog Mickove hrane.
Šta da radim sa tom spodobom?
Da držim zatvorene prozore u sred leta zbog njega - ne mogu, a i naše mačke izlaze i ulaze kako njima odgovara.
Ako i ima vlasnika koji bi morao da da se pobrine za to sigurno je neki neodgovoran, čim mu je mačka ovako gladna i agresivna.
Lepo ne znam šta ću.