Boli moje duse..

mini32

Početnik
Poruka
38
Vec dve nedelje boli,tisti i pece..Tugujem,placem..Placem kad god mogu,vise ni ne biram mesto ni vreme,suze same padaju.Bol u dusi slama.Crpi fizicku snagu,jer danima ne mogu da jedem.Bol u dusi tako boli,kao najveca bol u mom zivotu.Ne popusta.
Lomi me i slama,jer sam slaba da mu se oduprem,pustam ga da me lomi,uvek iznova prezivljavam rastanak.Bojim se da ostanem sama,tada je bol u dusi mojoj razdiruci..Stavim ruku na grudi,i sve se nadam proci ce..a znam da nece..
 
Bas mi je zao!!! To ko nije osetio, ne moze da shvati. Ja sam jednom mislila da cu da umrem od takvog bola. od uzroka bola lecila sam se tako sto sam pokusavala da organizujem sto vise obaveza u toku dana, a svaki dan u kalendaru sam precrtavala, znajuci da samo tako, pobedjujuci dan po dan mogu da ozdravim. Trebalo je vremena. I niko i nista nije moglo da mi pomogne. Samo tako, DAN PO DAN, NOC PO NOC,sa puno obaveza, uspela sam da isplivam. Drzim ti pesnice!!!!!!:(
 
Sat pa sat..minut po minut..ali tako mi lose ide..Imam samo jednu drugaricu ovde,za 5 godina sam samo nju upoznala..Sama sam..Pokusala sam soping,pokusala sam setnje..Ali novogodisnja atmosfera je ucinila da se samo jos gore osecam samom..
 
Postoji nesto sto se desava svima i na sta ne mozemo steci imunitet u smislu,desilo se, nije mi nista..To je ljubav,patnja i razocaranje..ili drugacije receno ako hoces,uzlet,pad i praznina.Pre te praznine je Bol koji raste i dozivljava svoj vrhunac posle koga smo..slomljeni,prazni bez zelje.Izaci iz tog epicentra bola potreban je veliki napor.Pre svega tvoja cvrsta odluka da se ne prepustis tome sto i nije bas tako lako i vreme kao znacajan faktor.Nije bez razloga ona stara Vreme sve leci..i ne treba je bukvalno shvatiti..Vreme inace ne leci..Vreme samo cini da prebolimo ljubav koje vise nema i smestimo je u neki kutak nase svesti.Iskreno ja licno ne zelim da budem izlecena ni od jedne moje ljubavi..Hocu da ih se secam i da su sve u meni.Jer,u krajnjem slucaju,one su moje.To sam ja.Ja sam ih oblikovala,uzivala u njima,stvarala sve ono lepo pa u krajnjem slucaju i unistila ili doprinela tome ili jednostavno nisu bile moje.Kako god..Da bi izasla iz tog “bolesnog” perioda koji moze da traje i po godinu dana..moras sebi organizovati zivot..Otvorila sam jednu temu na Ljisu..upravo o ovome..Zove se..Vratiti se sebi..Pogledaj..Ima par dobrih postova i misljenja..ostalo je zezanje..I da znas,bol oplemenjuje i jaca.Ne treba bol da zanemaris.Naprotiv ,treba da ga izvisi do kraja jer u suprotnom postoji zamka u koju mozes upasti a to je da ubuduce tu tugu ili ti bol za tom svojom ljubavlju transformises u fikciju i da potom u svakom muskarcu trazis tu svoju ljubav..Tog muskarca.Sto nije dobro, jer te odvodi u neki drugi neracionalan emotivni zivot..I jos nesto..Pricaj..pricaj sa svima o svojoj ljubavi..pusti neka sve tvoje emocije izadju napolje na svetlo dana..razgoliti ih..pronacices u tome vremenom i mnogo toga sto ti se nece svideti a to ce ti pomoci da lakse izadjes iz svega toga..
 
To su tek dve nedelje... Probaj da zamislis dan kad ce ti to izgledati smesno, seti se slicnih "bezizlaznih" situacija od pre, deluju tako beznacajne, zar ne? I to ce proci, pa sve prolazi. U zivotu je jedino siguran tok, protok vremena.
 
Ovaj bol mi se cini da nikad nece proci..lomi me i slama i samo kad bi na sat vremena prosao,da disem,da zivim,da nesto jedem,da malo odspavam..da mi bude dobro,da budem ziva..osecam kao da sam umrla u ovom bolu..kao da ne zivim..mnogo mi je tesko..Razmisljam da otputujem,ali glupi novac me sprecava u tome..a i cini mi se da cu se tamo negde jos vise osecati samom..
 
Bitno je da znas da li vrijedi bola,ili zelis da zaboravis,da se kao nikad nije desilo.
Kad se voli onda i boli,a bol ne nestaje,al' izblijedi.Poslije nekih godina,sjetimo se,a onda nas nesto zacne...pitamo se sta je,a ono bol nam kaze-jos sam tu.
Kazi mogu ja dalje,ne predaj se to je najlakse,a za borbu treba snage,zelje za necim sutra.Sad ti sve nistavno,beznacajno,zivis za prosle momente,i ceznes da se vrate...ali znas gorku istinu,bojis se onog sutra,drugacijeg,mozda i puno boljeg,a mislis da to bolje ne postoji.
A postoji,mora da postoji,ostavi zrno nade,da te vodi u to sutra.Zelim ti srecu,budi jaka.;)
 
Samo zelim da ova bol predje u onu fazu,kad nam je drago sto je prosla i kad pomislimo da je sa neke nove tacke sva bol mozda cak i bila smesna.Bila sam kod terapeuta,jer sam shvatila da ne mogu sama..Dobila sam tbl.Miansan i Bromazepam.Nemam utisak da mi je razgovor pomogao a kontrola je tek za 7 dana..a meni se cini da i dva sata ovog popodneva ne mogu preziveti..
 
Idi kod lekara i trazi da ti prepise neke blage antidepresive. U patnji nema niceg plemenitog - kad pocnes da pijes lekove moci ces da jedes i da spavas, i da polako pocnes normalno da funkcionises.

Ju, sad vidim da si vec bila. Odlicno, pij Bromazepam - nemoj celu pililici, uvek po pola, pa kad prestane da deluje, gutni ponovo. Srecno!
 
Idi kod nekog DOBROG psihijatra i nemoj da odustajes, mozda ti nije trenutno bolje, ali svakako ce posle nekoliko meseci morati da bude:)
I razmisljaj da posle toga sto ti se sad desilo, sigurno vise nista u zivotu nece pasti toliko tesko!
 
Samo zelim da ova bol predje u onu fazu,kad nam je drago sto je prosla i kad pomislimo da je sa neke nove tacke sva bol mozda cak i bila smesna.Bila sam kod terapeuta,jer sam shvatila da ne mogu sama..Dobila sam tbl.Miansan i Bromazepam.Nemam utisak da mi je razgovor pomogao a kontrola je tek za 7 dana..a meni se cini da i dva sata ovog popodneva ne mogu preziveti..

Још је све јако свеже. Пусти да туга излази, немој је држати у себи. Плачи, кукај, цвили наглас (звучи смешно, али корисно је)... Допусти себи један период ''рада туге''...Опоравак може да почне тек кад избациш из себе један део тог бола.
Једино што УВЕК треба да имаш у виду, чак и највећим тренуцима очаја када ти се више и не живи је - увек има даље и увек се мора даље!

Ако ти је за утеху - СВИ људи на свету морају некад да прођу и кроз такве ситуације. И ма како нам у тим тренуцима изгледале безизлазне и несавладиве - човек је чудно живинче, увек исплива и наставља даље!

После, кад се тај први удар била мало смири, треба се окренути себи, раду, активностима, другим људима...свему што ће те поново вратити у живот, другачији него пре, али ипак ЖИВОТ, наш, једини који нам је дат и у коме нас чекају још много, много лепих тренутака, љубави и задовољстава...:wink::)
 
Postoji nesto sto se desava svima i na sta ne mozemo steci imunitet u smislu,desilo se, nije mi nista..To je ljubav,patnja i razocaranje..ili drugacije receno ako hoces,uzlet,pad i praznina.Pre te praznine je Bol koji raste i dozivljava svoj vrhunac posle koga smo..slomljeni,prazni bez zelje.Izaci iz tog epicentra bola potreban je veliki napor.Pre svega tvoja cvrsta odluka da se ne prepustis tome sto i nije bas tako lako i vreme kao znacajan faktor.Nije bez razloga ona stara Vreme sve leci..i ne treba je bukvalno shvatiti..Vreme inace ne leci..Vreme samo cini da prebolimo ljubav koje vise nema i smestimo je u neki kutak nase svesti.Iskreno ja licno ne zelim da budem izlecena ni od jedne moje ljubavi..Hocu da ih se secam i da su sve u meni.Jer,u krajnjem slucaju,one su moje.To sam ja.Ja sam ih oblikovala,uzivala u njima,stvarala sve ono lepo pa u krajnjem slucaju i unistila ili doprinela tome ili jednostavno nisu bile moje.Kako god..Da bi izasla iz tog “bolesnog” perioda koji moze da traje i po godinu dana..moras sebi organizovati zivot..Otvorila sam jednu temu na Ljisu..upravo o ovome..Zove se..Vratiti se sebi..Pogledaj..Ima par dobrih postova i misljenja..ostalo je zezanje..I da znas,bol oplemenjuje i jaca.Ne treba bol da zanemaris.Naprotiv ,treba da ga izvisi do kraja jer u suprotnom postoji zamka u koju mozes upasti a to je da ubuduce tu tugu ili ti bol za tom svojom ljubavlju transformises u fikciju i da potom u svakom muskarcu trazis tu svoju ljubav..Tog muskarca.Sto nije dobro, jer te odvodi u neki drugi neracionalan emotivni zivot..I jos nesto..Pricaj..pricaj sa svima o svojoj ljubavi..pusti neka sve tvoje emocije izadju napolje na svetlo dana..razgoliti ih..pronacices u tome vremenom i mnogo toga sto ti se nece svideti a to ce ti pomoci da lakse izadjes iz svega toga..
A šta je to Ljis i kako da dođem tamo?
 
Ono sto ti ja mogu reci je to, da emocije moras izbaciti na povrsinu, i normalno uci u prosec zalovanja. I obavezno se natiraj kako znas i umis na nekakvu akciju i druzenje.
Jednom davno, nisam napravila to sto sam ti savjetovala i trebalo mi je 3 godine da se vratim u normalu...
Znam da ti sada sve ovo sta pisemo nema nekakvog smisla, ni utjehe...Ali viruj, proci ce...
 
.Bila sam kod terapeuta,jer sam shvatila da ne mogu sama..Dobila sam tbl.Miansan i Bromazepam.Nemam utisak da mi je razgovor pomogao a kontrola je tek za 7 dana..a meni se cini da i dva sata ovog popodneva ne mogu preziveti..
E ovako, slusaj nemoj se zezati sa zdravljem! Nikad ne znas koji ce organ da ti otkaze i da li polako ili odjednom. Evo recimo meni je od problema pukao imuni u jednom momentu kao zvecka -jetra, bubrezi, rana na materici se sirila, jedna cista je pukla, druga je nadjena... dakle od stresa ide neki disbalans, da li hormoni ili nesto drugo vec ce se pokazati, ali te blede odbrane antidepresivima i lekovima -man' se corava posla -ne radi to na duge staze.
Stavi lepo lekice na stranu, pa na net... pa kukaj i placi i zamisli da imas mnogo vise od te jedne drugarice... gledaj ovo kao grupnu terapiju pa se isplaci. Pocni da cinis dobro ljudima i vracace ti se bas tako.... neces da vidis odmah ali... ja sam u nekom momentu mnoge ljude zaduzila a da toga nisam bila svesna niti sam to radila zbog duznickog odnosa. SVI su bili tu kad su mi bili potrebni, prijatelji se iz blata uzdignu, oni se izdignu kad ne verujes ni u sta pa ni u njih, oni su u materijalnoj formi u tvom gradu, ali i dobronamerni tamo negde u virtuelnom prostoru. Velika je stvar kad te voli covek kome dajes ljubav, ali jos je veca ako ti je daju oni koje ni ne znas... probaj da cenis... njih, pa onda kroz to i sebe.

Ako taj koji te je povredio nije tu kao prijatelj, suoci se da nije nikad ni bio i izbavi se sama ili nadji prijatelje (def. istog -covek na kog se oslonis in the time od need). Zdravlje je potrebno tebi koja si bila i koja ces biti, jel' hoces da radjas decu nekad? Jel' hoces da budes voljena? Trazi samopouzdanje u kom god si ga cosku spustila, seti se zasto vredis!
Kad pocnes da nabrajas.... iskreno ces se iznenaditi i shvatiti da je ono bilo sistemski naruseno. Trazi podrsku od svih koji ti je daju. Uzmi svaku pomoc koja ti se nudi.

U medjuvremenu nadji nekog homeopatu i leci depresiju bahovim kapima -sjajne su!!!! (i ne moras da verujes jer nije placebo) Ako ne mozes da dodjes do kontakta postoje neki instant remedies, koji se koriste u takvim slucajevima (drze se udaljeni od svakog izvora EM zracenja sto ce "zaboraviti" da ti kazu one ne_mnogo_pametne_tete u apoteci)
Posveti se bilo cemu!

Idi na pdf astrologija i ostavi nam podatke, bar da ti kazemo koliko ce trajati to sto prezivljavas -iskustvo kaze da kad covek vidi svetlo na kraju tunela da nije vise ni vazno koliki je tunel. Idi na bilo koju stranu distant healinga i trazi reiki, ako ne mozes da nadjes baci mi pp (takodje nije placebo i ne moras da verujes). Ja sada hvala bogu ne mogu vise da ga osetim fizicki, ali kad sam bila u najvecem problemu, bez da sam razumela sta su cakre da sam znala sta je uopste reiki sam veoma jasno osetila aktivaciju. Probaj -to jako umiruje.
 
Dusa moja empaticna :-)

friends.gif
 
Negdje sam ranije citala da je preporucljivo sto vise spavati kad covjek dozivi veliku bol jer najjaci intenzitet boli ima svoj period trajanja i prolazi i u fazi sna samo sto ga covjek nije svjestan.Uopste nisam protivnik tableta za smirenje jer pomazu da ne stradaju zivci.Naravno,ne svakodnevno, ali kad covjek dozivi ogroman stres ili ogromnu bol( psihicku), zar nije bolje prezivjeti taj period ublazen tabletama,nego ostaviti mozda i trajne posledice na svoje zivce.Tesko je savjetovati druge u ovakvim slucajevima,jer svi smo mi razlicito osjetljivi i razlicito podnosimo neke situacije.Zato mislim da savjeti tipa-podji u soping- ne pomazu jer ima situacija kad covjeku nije do zivota a ne do setnje i sopinga.
Isplaci se,pij manje doze tableta i pokusaj razmisljati "sve ce ovo jednog dana proci i biti daleka proslost".
Sretno.
 
Hej srecice, daj glavu gore, isplaci se,izvrishti,skaci,luduj... pusti neku veselu muziku i pevaj.Nemoj se zatvarati u kucu.Znam da ti nije do nicega, znam da BOLI.
Napravi neki mali spiskic zelja,shta bi volela da se desi ,da uradish,da promenish na sebi i oko sebe,da kupish. Kad ti je najteze uzmi papir i PISHI,zbog cega ti je teshko,ko te je povredio,shta te boli - papir trpi sve mozda ti malo olaksha da svu bol izbacish iz sebe i uvek ga mozesh baciti. Samo se ne daj
 
Neznam hoce li te ovo utesiti!?
Imala sam priliku da upoznam zenu koja je izgubila dvoje dece u ratu u Bosni. Mislim da nema veceg bola od bola takve vrste. Na pitanje kako je to prezivela, odgovorila mi je: "da je bol traje tri godine, kao tri meseca, mislim da niko ne bi preziveo"...

Ja sam nedavno izgubila majku, tesko mi je i sad, cesto placem kad sam sama, ali utehu nalazim u tome sto mnogo radim. Uhvatim ponekad sebe da radim neke stvari za koje u zivotu nisam pomislila da cu ih ikad raditi...
I zato, izmisli sebi obaveze koje zahtevaju mnogo vremena i truda, mislim da ce ti biti mnogo lakse...
 
Hej srecice, daj glavu gore, isplaci se,izvrishti,skaci,luduj... pusti neku veselu muziku i pevaj.Nemoj se zatvarati u kucu.Znam da ti nije do nicega, znam da BOLI.
Napravi neki mali spiskic zelja,shta bi volela da se desi ,da uradish,da promenish na sebi i oko sebe,da kupish. Kad ti je najteze uzmi papir i PISHI,zbog cega ti je teshko,ko te je povredio,shta te boli - papir trpi sve mozda ti malo olaksha da svu bol izbacish iz sebe i uvek ga mozesh baciti. Samo se ne daj

ebiga sad i ti...kome je do toga kad je smrtni slucaj u pitanju:roll:
 

Slične teme


Back
Top