Vracanje sebi..

Ovo je zaista dobro i tesko pitanje.
Ja sam dugo na pocetku veze, cuj pocetku godinu - dve sve nekako posmatrao iz licnog ugla.
Onda polaaako, ona i ja postajalo mi. To postaje deo tebe, nije vise strano telo i prolazna epizoda.

Kada dodje do krize, ne moze se tek tako odstraniti... mislim da i ne treba, treba ga gajiti i cuvati i putiti da se ili samo povuce ili izraste u nesto novi... ili se vrati, ne na staro, vec novo-novo-staro...

To je upravo onaj deo naseg zivota kada..On ili Ona koji postanu deo nas..jednostavno ..nestanu.. pesnicki receno iz naseg zivota..fizicki nestanu dok su emotivno u nama..jos dugo..dugo..mnogi i za uvek..I kada dodje dan ..onaj trenutak kada shvatite da dalje m ozete sami..da vam pogled vise nije zamagljen..misli zbrkane..bol u stomaku kao fetus koji raste ..kada koza pocinje da vraca stari sjaj....Kada ste sami,sta tada radite i preduzimate nevezano za lik i delo muskarca ili zene..Na to vracanje sebi sam mislila...niko od nas nije ostrvo ..i ne bih zelela da jesam ..jedno malo ..pusto ostrvo okruzeno samo vodom.. ..Znaci nije to tema .vec ..nesto drugo ..Da Ivo..bas to...
 
Kolegice kučko, tema čak i to dapače naginje filozofskoj metabolizaciji :lol: i ne vidim neku svrhu da bude na ovom pdfu. Ali da se vratim na nju. Svako tokom života naginje nečemu, kada je mlad i naivan nije isto kao kada je u duhovno zrelijem periodu. Ljudi su čudne zverke, u XIV veku se razglabalo da li neku stvar možemo podeliti na tri polovine umesto na dve. Tako je i sa dušom i vraćanju sebi. Svi mislimo da nam umom određene granice daju neki signal kako da se vratimo onome što smo izgubili ili nismo još pronašli a ne shvatamo da je to sve u nama, samo ga treba pronaci. Neko to traži preko duhovnih veza, neko preko telesnih, neko putuje, treći se bavi umetnošću, četvrti skija ili pliva... sve zavisi od nas. Naravno može i dokolica da nam donese iskupljenje na neki uvrnut način sa sejanjem novih grehova i unapredjenjem onih osnovnih poroka kojima nas je bog nagradio kad smo se rodili, ali to mu dođe ko u onoj narodnoj... svaki lonac ima svoj poklopac. Ne znam da li sam bio jasan, ako nisam sad ću da uzmem tarabu pa da crtam :lol:
 
To je upravo onaj deo naseg zivota kada..On ili Ona koji postanu deo nas..jednostavno ..nestanu.. pesnicki receno iz naseg zivota..fizicki nestanu dok su emotivno u nama..jos dugo..dugo..mnogi i za uvek..I kada dodje dan ..onaj trenutak kada shvatite da dalje m ozete sami..da vam pogled vise nije zamagljen..misli zbrkane..bol u stomaku kao fetus koji raste ..kada koza pocinje da vraca stari sjaj....Kada ste sami,sta tada radite i preduzimate nevezano za lik i delo muskarca ili zene..Na to vracanje sebi sam mislila...niko od nas nije ostrvo ..i ne bih zelela da jesam ..jedno malo ..pusto ostrvo okruzeno samo vodom.. ..Znaci nije to tema .vec ..nesto drugo ..Da Ivo..bas to...

Shvatio sam te K.

Taj deo je laksi, okrenes se uvek stvarima koje te oplemenjuju. Dobre knjige, ucenje, pomoc drugima za koje inace ne biste imali vremena, sport. Gradis sebe u svojim ocima postajes vredan, sam.

Bez nametanja i sirokogrudo brzo postajes pozeljan clan zajednice i imas osecaj ispunjenosti... mozda, samo mozda, u jednom trenuku koji nisi planirao sklope se kockice i neko drugo 'mi' proklija.

'Mi' je neizbezno sebicno prema ostatku sveta, dok je 'ja', ako covek shavata svet oko sebe uvek otvoreno.
 
posle jedne veze sam bila rasparcana. izasla iz veze i u soku shvatim- mene nema, ja ne postojim!
tada je krenuo dugi i teski proces vracanja sebi ali, moram da priznam, da je bio tim tezi sto nisam znala kome ili cemu treba da se vratim..dakle, problem je bio komplikovaniji od ovoga iz teme. pitanje-ko sam ja ustvari, lebdelo je u vazduhu sve vreme a nisam znala odakle da pocnem da se trazim...niti kome cu se vratiti, tom ostatku mene, sta je ostalo, na sta taj ostatak lici....koliko je uopste mene ostalo...trajalo je ali jedno sam shvatila. nikad i nikada niko sebe ne izgubi u vezi sa nekim. moze samo da izgubi u vezi sa samim sobom. da sam sebe zaboravi ili izbrise ili rasparca u komadice. to je to "samoubistvo iz sazede" o kome sam pricala, ili samotragika. samo od nas samih zavisi, samo i jedino od nas.
 
Kolegice kučko, tema čak i to dapače naginje filozofskoj metabolizaciji :lol: i ne vidim neku svrhu da bude na ovom pdfu. Ali da se vratim na nju. Svako tokom života naginje nečemu, kada je mlad i naivan nije isto kao kada je u duhovno zrelijem periodu. Ljudi su čudne zverke, u XIV veku se razglabalo da li neku stvar možemo podeliti na tri polovine umesto na dve. Tako je i sa dušom i vraćanju sebi. Svi mislimo da nam umom određene granice daju neki signal kako da se vratimo onome što smo izgubili ili nismo još pronašli a ne shvatamo da je to sve u nama, samo ga treba pronaci. Neko to traži preko duhovnih veza, neko preko telesnih, neko putuje, treći se bavi umetnošću, četvrti skija ili pliva... sve zavisi od nas. Naravno može i dokolica da nam donese iskupljenje na neki uvrnut način sa sejanjem novih grehova i unapredjenjem onih osnovnih poroka kojima nas je bog nagradio kad smo se rodili, ali to mu dođe ko u onoj narodnoj... svaki lonac ima svoj poklopac. Ne znam da li sam bio jasan, ako nisam sad ću da uzmem tarabu pa da crtam :lol:

Kolega marlone..ne morate crtati jer nije ni na tarbi uvek ono sto pise..jel te..i sve mi se cini da vi to i sami znate..:)..pri tom ne mislim da smo se izgubili u "MI" kako kaze Ivo ..vec da to saad emotivno prazno "Ja"..treba da nauci da tako kazem da nastavi dalje..samo..naravno kroz one vidove koje ste naveli..i zanimljivo je vase misljenje o dokolici ..
 
Shvatio sam te K.

Taj deo je laksi, okrenes se uvek stvarima koje te oplemenjuju. Dobre knjige, ucenje, pomoc drugima za koje inace ne biste imali vremena, sport. Gradis sebe u svojim ocima postajes vredan, sam.

Bez nametanja i sirokogrudo brzo postajes pozeljan clan zajednice i imas osecaj ispunjenosti... mozda, samo mozda, u jednom trenuku koji nisi planirao sklope se kockice i neko drugo 'mi' proklija.

'Mi' je neizbezno sebicno prema ostatku sveta, dok je 'ja', ako covek shavata svet oko sebe uvek otvoreno.

Slozila bih se a tobom osim u jednom..u boldiranom.. to i jos po nesto je deo nas i nasih licnosti..shvatanja i senzibiliteta za koje se ima vremena jer time gradimo sebe..Vracajuci se tome i dalje ..je samo nastavak onome sto smo radili ali sada u smislu Ja..sam..kada predjete onu granicu panike ..Kako dalje sam/ sama..
 
Dokolica je moje srednje ime uvažena gospice kučko. Nadam se da ću imati prilike da vam to pobliže objasnim u kabinetu :)

Dragi kolega ..ja sada moram da idem..kao sto ste vi morali onda kada sam ja htela vama da objasnim u vasem kabinetu neke moje stavove na temu u ZK..tak da cemo to ostaviti za neku drugu prigodu..:wink::wink::wink: htedoh da kazem..nadajte se..:D
 
Ufff, sada sam se iznervirao, pricamo paraleno...
grrr bas je bold deo primer kako ja mislim da treba.

... sada sex sa forumasicom, da se rese frustracije...

Mozda je to izlaz?

Shta da ti kazem..pusta zelja ti je sex sa forumasicom..Kada sam ja onoliko vapila i kukala kako kaze nas uvazeni clan Aleksa.. da bi volela sex sa forumasem..Niko me nije shvatio ozbiljno..ali ti ne odustaj..mozda i uspes...:D

I treba tako boldirano..samo sto to nije pocetak vec nastavak onog sto smo mi ..do juce u "Mi" a dalje u "Ja"...
 
Vracanje sebi...ti i jesi uvek bila ti...mozes se dati nekome fizicki...da te zagrli..poljubi..itd.....mozes se dati i mentalno..da mislis na nekoga...da sanjas...da uzivas u mislima...ali si ti uvek ti...svoja od samog rodjenja...mogu ali ne bih da filozofiram...o filozofiji mozete sa gospodinom marlonom...ja sam iz neke sasvim druge struke...
 
Ne biti vise neciji par i vratiti se sebi..Sta onda?
Ne misliti u paru, ne planirati u paru, ne stvarati u paru..
Sta bi zeleli i uradili a da nije sadrzano u liku i delu muskarca ili zene..?
Koje bi to zelje bile i ciljevi koje bi sebi postavili a nevezani za partnerski odnos?

Idemo malo i o ljubavi a ne samo o sexu..Kada sam sebi postavila pitanja nisam ni sanjala koliko ih je tesko imenovati ali sam nekako uspela da napravim svoje ciljeve..pa sam rekla ovako:

-Hej..sebe necu da menjam..zadovoljna sam i ovako
-Napravicu totalni Feng Šui u stanu..ali komaticno..do kraja
-Kupicu nov auto
-Naucicu da skijam jer to nemam pojma..

A vi kao soleri...Koji su vasi ciljevi i da li ste uspeli da ih sprovedete u delo..

.......cilj mi je da odem u nepal i to planiram za iducu godinu ....
 
Ne mogu da se vratim sebi, samo kad sam u paru to sam ja, imam ciljeve i kao solo ali ništa ne realizujem, u vezu uvek ulazim sa svim kapacitetima i kad to pukne nemam rezervni plan i sve posle toga otaljavam. Jedino kad nešto popravljam od tehnike volim da sam sam (veš mašinu, auto i sl.) Ne umem da kažem sebi da je svaki kraj nov početak i da biti soler nije tako loše ima svojih prednosti.
 
Ne zelim da budem bez partnera - a jesam .. vechito zelim i trazim, a ipak ostajem sama .. nekako, nisam sklona kompromisu, a i retko ko mi se ucinio idealnim za vezu. I onda, kao za baksuz, taj koji je meni bio idealan nije ni mislio o vezi. Neki drugi koji bi hteli vezu - meni nisu ni na kraj pameti. S obzirom da vec 4 godine nemam vezu (ne rachunam neke pokusaje od 2-3 meseca) bash mi fali i uzelela sam se.

Soliranje mi je nametnuto sticajem okolnosti i vise zivotnog elana imam kad sam u tandemu.

...chist dokaz da nema pravde na ovom svetu...
...ja, recimo uvek zaglavim u nekoj vezi, a bolje se snalazim kad sam sama...:cry:
 

Back
Top