LJUBOMORA ILI POSESIVNOST?????

da li idu uz ljubav?

  • ljubomora-mora

    glasova: 3 15,8%
  • posesivnost-mora

    glasova: 1 5,3%
  • oba

    glasova: 2 10,5%
  • ne treba ni jedno

    glasova: 14 73,7%

  • Ukupno glasova
    19
  • Anketa je zatvorena .

vodolija_87

Početnik
Poruka
24
znam da su mane! znam da je lose kada to ispoljavam! ali ne mogu se odupreti,koliko god da zelim! da li iko moze? i da li to znaci da ti tu osobu ne volis ako nisi ljubomoran? u dugoj sam vezi, zasad je sve ok, volimo se.............. nisam osoba sa komplexima i ne plasim se da ce me ostaviti zbog neke lepse,pametnije i sl. stvar je u tome da ja i ne znam zasto sam ljubomorna ili posesivna ili oba po malo(puno), a zanima me da li neko zna zasto se tako ponasa?:confused:
 
Iza ljubomore i posesivnosti stoji samo nesigurnost, strah, pa i kompleksi na kraju krajeva. Dok sam bila mladja to mi je delovalo kul u nekoj prihvatljivoj meri, ali istina je da ni jedno ni drugo nemaju veze sa ljubavlju. Bas naprotiv, imaju veze sa nasom sebicnoscu i najlicnijim interesom. Ali i meni je trebalo vreme da dodjem do tog saznanja, tako da.... :-)
 
Meni je ljubomora i posesivnost hiruski odstranjena kao rak rana, mozda jos na rodjenju.
I nije da se ona ne regenerise i pojavi, iz dana udan. Stvar je da je ja udavim jos dok je u povoju kao arnaut Kaurina iste krvi.
Ljubav ako je 'mora', ljubomora, jeli to ljubav?
Volim, ne iz potrebe vec zarad zelje duse.
Ljubomora... dovidjenja, za SVA vremena

Nema recepta za lek.
Sam(a) se lecis dok ne prestanes da kriziras.
 
Imala sam lika koji je bio ljubomoran, i ja sam uzivala u tome jer nije bilo patoloski...Osecala sam kako me cuva i brine za mene...Ima kad je malo preterao ali je bio inteligentan covek i znao je da se smiri...Sve u svemu bilo je super, mnogo bolje nego kad je tip operisan od toga :D
 
Imala sam lika koji je bio ljubomoran, i ja sam uzivala u tome jer nije bilo patoloski...Osecala sam kako me cuva i brine za mene...Ima kad je malo preterao ali je bio inteligentan covek i znao je da se smiri...Sve u svemu bilo je super, mnogo bolje nego kad je tip operisan od toga :D

Znam... proklet sam...
Sto je najgore, mislim da ljubomorni manje brinu za tebe (egoizam je u pitanju najvecim delom) nego mi ne-ljubomorni. Oni to pokazu javno pa je utisak drugaciji.
 
Mislim da je uzrok ljubomore prilično duboka nesigurnost u sebe, nešto čega čovek mora da se oslobodi.
Muškarac koji je nesiguran u sebe često traži devojku koja će da mu bilduje samopouzdanje (a iz iskustva znam da se to obično završi jako loše).
To za mene nije ljubav.
Meni treba mi neko ko ume da voli samog sebe.
A pošto ja ne trpim nikave lance, proveravanja, nepoverenje, nesigurnosti te vrste, trudim se da se tako i ponašam prema partneru...
I ne umem da izađem na kraj sa ljubomorom, ti ljubomorni ljudi traže svakim danom sve veće i jače dokaze ljubavi, to stvarno može da bude užasno naporno. :|
Posesivnost već definitivno zalazi u patologiju, sama ta želja za posedovanjem neke osobe je zastrašujuća.
 
jesu, mane su, ali su isto tako i dokaz ljudskosti, sto znaci da onaj ko nije ni malo ljubomoran u stvari nije normalan. E sad posesivnost - bolesni poremecaj kod ljudi koji nisu sigurni u sebe veze koje izgrade. Sa malo ljubomore je svakako sladje, sa puno prica prerasta u proganjanje i paranoidnu shizofreniju...
 
Pre neko vece sam izasla sa drustvom i medju njiam jednom starom simpatijom. U pocetku veceri sam bila razocarana jer mi nije nista znacio, a setila sam se da sam celo proslo prolece zivela za izlaske sa njim. A onda je za sto sela jedna devojka koja mu se na diskretan ali i ocigledan nacin nabacivala. I meni je to jako smetalo. Iako vise nisam zaljublena u tog tipa, osecaj posesivnosti je ostao. Cudno zar ne? To je nesigurnost? Nisam sigurna, vise mi se cini potreba da se brani teritorija.
 
Pre neko vece sam izasla sa drustvom i medju njiam jednom starom simpatijom. U pocetku veceri sam bila razocarana jer mi nije nista znacio, a setila sam se da sam celo proslo prolece zivela za izlaske sa njim. A onda je za sto sela jedna devojka koja mu se na diskretan ali i ocigledan nacin nabacivala. I meni je to jako smetalo. Iako vise nisam zaljublena u tog tipa, osecaj posesivnosti je ostao. Cudno zar ne? To je nesigurnost? Nisam sigurna, vise mi se cini potreba da se brani teritorija.


definitiwno odbrana teritorije!;-)
 
Pre neko vece sam izasla sa drustvom i medju njiam jednom starom simpatijom. U pocetku veceri sam bila razocarana jer mi nije nista znacio, a setila sam se da sam celo proslo prolece zivela za izlaske sa njim. A onda je za sto sela jedna devojka koja mu se na diskretan ali i ocigledan nacin nabacivala. I meni je to jako smetalo. Iako vise nisam zaljublena u tog tipa, osecaj posesivnosti je ostao. Cudno zar ne? To je nesigurnost? Nisam sigurna, vise mi se cini potreba da se brani teritorija.

da,to je posesivnost:razz:...imam jednu drugaricu koja se svim silama trudi da drzi svoje bivse momke uza sebe nakon sto ih otkaci:?...nije ljubomorna ali ono sto je bilo njeno,ne dopada joj se da bude icije vise:roll:
 

Back
Top