Strah od nepoznatog. Cemu onda ?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Kako mozes znati...Mozda mu je to najbolji prijatelj. I neprijatelja bi trebalo da poznajes da bi ti postao neprijateljSmrt je najveći neprijatelj čoveka. U tom trenutku čovek doživi najveći strah.
Знам много старих људи који су са филозофским миром, и нећу погрешити ако кажем са жељом, дочекали смрт.
Kako mozes znati...Mozda mu je to najbolji prijatelj. I neprijatelja bi trebalo da poznajes da bi ti postao neprijatelj
Dozivi najveci strah???
Kao sto Hellen rece:
Sad...od psihe do psihe
Smrt je najveći neprijatelj čoveka. U tom trenutku čovek doživi najveći strah. Veoma je važno imati i u tom trenutku na umu da je Gospod razapet i i pogreben bio i vaskrsao, kako bi i čovek znao da će sigurno vaskrsnuti (u telu).
Od tada slobodno može da se kaže "gde ti je smrti žalac?". Čak je i ljudima verujućim u Hrista užasno u tim trenucima, ali vera, nada i ljubav (prema Bogu i od Boga) su jači.
Na žalost oni koji ne veruju i ne nadaju se,......, šta reći za njihov strah ?! Ali malo je takvih, jer u tim trenucima, mislim da svi veruju.
Smrt može biti prijatelj isto toliko koliko i neprijatelj, zavisi kako se prema njenoj neumitnosti postavimo, kao što je to lepo izložio Hajdeger. A strah od smrti ne postoji u nesvesnom, tamo smo svi "besmrtni", jer kao što neko reče na forumu, iskustvo smtri jednostavno ne možemo imati. Strah je pre svega fokusiran na gubitak i obesmišljavanje.
Često se smrt navodi kao ključni "dokaz vere", što nema blage veze sa logikom ni sa mogućim doživljajima smrti. Izveštaja o vaskrsenju je bilo i u politeističkim religijama pre Hrista. A što reče jedan francuski mislilac: ako mi je duša besmrtna, ne interesuje me da li bog postoji, a ako je samo materijalna, isto tako nema veze sa njim. Tako da (ne)vera nema nikakve logičke veze veze sa idejom o besmrtnosti duše, što se naravno nimalo ne svidja verujućim, no sto delat, sto bi rekli Rusi
Smrt je najveći neprijatelj čoveka. U tom trenutku čovek doživi najveći strah. Veoma je važno imati i u tom trenutku na umu da je Gospod razapet i i pogreben bio i vaskrsao, kako bi i čovek znao da će sigurno vaskrsnuti (u telu).
Od tada slobodno može da se kaže "gde ti je smrti žalac?". Čak je i ljudima verujućim u Hrista užasno u tim trenucima, ali vera, nada i ljubav (prema Bogu i od Boga) su jači.
Na žalost oni koji ne veruju i ne nadaju se,......, šta reći za njihov strah ?! Ali malo je takvih, jer u tim trenucima, mislim da svi veruju.
Ovde je reč o strahu od smrti, znači stanje u kome se nalazi čovek pre smrti, pa u tom smislu pišem o veri, nadi i ljubavi.
Zna se (ko veruje), da je čovek Adam (i Eva), bio besmrtan i da je postao smrtan u momentu kada je isteran iz raja. To je već druga i duga priča.
Tema je strah od smrti, s t r a h.
Ovde je reč o strahu od smrti, znači stanje u kome se nalazi čovek pre smrti, pa u tom smislu pišem o veri, nadi i ljubavi.
Zna se (ko veruje), da je čovek Adam (i Eva), bio besmrtan i da je postao smrtan u momentu kada je isteran iz raja. To je već druga i duga priča.
Tema je strah od smrti, s t r a h.
strah od smrti je strah od prestanka bica u filozofskom smislu i strah od zaborava... ljudi koji u zivotu urade veliku stvar nikad ne umiru.
Страх од смрти није страх од бола, најчешће. Нити страх од Божије казне. Страх од смрти је страх од ништавила!
Е сад, они који не могу да се суоче са ограниченошћу сопственог трајања, они се приклањају веровању у загробни живот јер им је тако лакше, горку пилулу увију у слатку бомбону и одлазе у смрт са надом.
Они који иживе свој живот до последњег даха, који испуне своје животне задатке, који живе у љубави и строст дочекају у складу са собом и са светом, за њих смрт није горка пилула, те стога нема потребе да је увијају у шећер бесмртности душе. Они не одлазе у смрт са надом у бесконачност, него са миром и са свесним прихватањем коначности као нечег природног.
Мало је таквих који су спремни да заиста прихвате смрт, али их има.