Post-ljubavne frustracije i kako ih se osloboditi?

Sad nesto razmisljam, kod mene nema frustracije, besa i mrznje, nego potonem u tugu dok se ne udavim. :|

Budemo tuzzni zbog nas samih...to se lechi tako sto sednesh i razmislish shta ti sve dobro ide u zzivotu,koliko divnih osoba imash pored sebe, koliko ljudi te vole, koliko sitnica ima koje mogu da te usreche.

Budemo tuzzni zbog planova koji su se promenili...to se lechi tako shto prihvatish da nema vishe te osobe sa kojom si to planirala, ali da mozze da se desi da ih ostvarish jednog dana sa nekom drugom osobom ili sama, shto da ne. Pochnesh odmah da radish stvari koje volish da radish a dugo nisi zbog nekih kompromisa sa izgubljenom "ljubavi",i da pravish nove planove. Da te to ne bi josh vishe ubedachilo, bolje je da to budu kratkorochni i ostvarivi planovi.

Budemo tuzzni zbog osechanja izneverenosti i razocharenja...to prodje odmah ako se uvidi da su u pitanju nasha sopstvena ochekivanja koja su ochito bila i prevelika i nerealna.

Budemo tuzzni zbog praznine koju je ta osoba ostavila. U tu prazninu treba postaviti uspomenu na tu osobu, i to sastavljenu od lepih momenata i svrhe postojanja u nashem zzivotu.

Budemo tuzzni zbog straha od usamljenosti i samoche. Mislimo da vishe nikog nechemo nachi i da se vishe nikad nechemo po'ebati. To je glupost. Chim mi budemo spremni za to pojavi se druga osoba,bolja od svih prethodnih jer smo valjda neshto i nauchili o nama i o drugima.

Budemo tuzzni zbog bola u grudima i gushenja u grlu i mislimo da chemo umreti u roku od odmah. Nema shanse da se to desi. Pa prezziveli smo toliko godina pre nego shto se ta osoba pojavila i nishta nam nije falilo.
 
I da...treba se obavezno jednom napiti do daske i pri tom obavezno slushati narodnjake...one sa najcrnjim tekstovima o izgubljenoj ljubavi...
Shta che mi zzivot bez tebe dragi, kad drugu ljubav...
Posle uvidish da je tebi dobro koliko je narodnjacima teshko...

connie_mini_lalalalala.gif


Ih, propustila sam deo sa narodnjacima, a nisam se ni napila. :lol:

Dobro sam, hvala na pitanju, sto je slatka ova pipi. :razz:
 
divno, miss langstrumpf
sve je tako.
i bas tako je normalno, sem na forumu krstarice.
mada ima jos razloga za tugu.
a i nisi samo tuzan,nego glava hoce da ti eksplodira! :)
dakle, jos razloga za tugu,i jos pitanja koja covek postavlja sebi i koja ga muce.
a na koja takodje sam sebi mora da da racionalan odgovor i da istinski poveruje u njega.
u neku ruku da ubedi sebe da se oseca fals.
mozda i jeste fals kad nas vode niske strasti umesto najbolje u nama.
 
Bili ste u nekoj vrsti ljubavnog odnosa sa odredjenom osobom, sada vise niste...Kada ga/je se setite, osecate ljubav,strast,mrznju,bes...
Bila ta osecanja pozitivna ili negativna, ona svakako stvaraju neku vrstu frustracije-ako se prepustimo onim prvim, moze se dogoditi da ona "nabujaju" i vi da se vratimo u stanje obnovljene zaljubljenosti; dok negativna osecanja, pak, od nas prave kvarnice i zlice, koji traze osvetu i tako nekom ko je proslost ponovo dajemo na znacaju i na neki nacin ga uvodimo u zivot (a ne bi trebalo)...
Kako se osloboditi svega ovoga i postici "blazenu ravnodusnost"?
Kako da prestane taj anxiozan osecaj, kao da zivite zatvoreni u boci, sa po jednim cepom sa obe strane?

Jednostavno dajte coveku/zeni za pravo koji vas je ostavio, on/ona ima svoje apsolutno pravo da bira da bude sa vama ili ne, nakon toga otkacite ga i ignorisite ga,njega i sve osecaje koje su povezane sa njime. Ako se osecate nelagodno posle nekog raskida ili kad se setite nekog vaseg bivseg/bivsu, nije ta nelagodnost posledica raskida emotivne povezanosti vec jedna vrsta samospotcenjivanja koja je posledica previseg okupiranja sobom. Pokusajte se osloboditi egocenticnosti i pokusajte zapaziti ljude kojima ce vasa ljubav biti prijatna. Ako takvim usmerite vasu ljubav oni ce se jos vecom merom odazvati prema vama i nacicete vase srce ispunjenim bez slobodnog prostora za bilo kakve negativne osecaje.
 
Ja ne znam za frustracije u ljubavi jer je meni u ljubavi sve ekstra. Moje frustracije su jedino vezane za to gde cu da zivim i za moje roditelje.


Topmodescice ne vredi se frustirati ni za sta, premda je to meni savim jasno da je to gotovo nemoguce. Sam zivot da bude zadovoljavajuci ne trazi ne znam sta, - toplo skroviste, cista sredina i prijatne ljude oko tebe. Bilo kakva frustracija ce roditi novu frustraciju a samim tim i novi neuspeh. Znaj da najednostavnije i sa najmanje napora ophodjenje ce uvek najbrze dovesti do cilja.

Pozdrav!
 
Bili ste u nekoj vrsti ljubavnog odnosa sa odredjenom osobom, sada vise niste...Kada ga/je se setite, osecate ljubav,strast,mrznju,bes...
Bila ta osecanja pozitivna ili negativna, ona svakako stvaraju neku vrstu frustracije-ako se prepustimo onim prvim, moze se dogoditi da ona "nabujaju" i vi da se vratimo u stanje obnovljene zaljubljenosti; dok negativna osecanja, pak, od nas prave kvarnice i zlice, koji traze osvetu i tako nekom ko je proslost ponovo dajemo na znacaju i na neki nacin ga uvodimo u zivot (a ne bi trebalo)...
Kako se osloboditi svega ovoga i postici "blazenu ravnodusnost"?
Kako da prestane taj anxiozan osecaj, kao da zivite zatvoreni u boci, sa po jednim cepom sa obe strane?

Ja sam posle svakog raskida mislila da umirem ali bukvalno... ne jedem nista 3 dana... smrsam 4-5 kila za nedelju dana... izgledam kao zombi...
A onda posle nekih 10-tak dana vratim se u zivot i kazem sebi eeee sad ces da vidis sta si propustio... i svu tu negavtivnu energiju usmerim na njega... da se oseca sto losije, da on pozeli da se ubije, da pati do iznemoglosti i da me dobro upamti... mamicu mu njegovu... pa ne ostajem ja duzna... i tako mu ga zavucem...
I uvek nadjes nekog boljeg od njega da trckara oko tebe a on da pizdi... mislim mora da bude ili lepsi ili veca faca ili da ima vise para... pa on mora da crkne....

P.S. I patim ja svo to vreme i dugo posle toga ali bar znam da on ne uziva....
 
Ja sam posle svakog raskida mislila da umirem ali bukvalno... ne jedem nista 3 dana... smrsam 4-5 kila za nedelju dana... izgledam kao zombi...
A onda posle nekih 10-tak dana vratim se u zivot i kazem sebi eeee sad ces da vidis sta si propustio... i svu tu negavtivnu energiju usmerim na njega... da se oseca sto losije, da on pozeli da se ubije, da pati do iznemoglosti i da me dobro upamti... mamicu mu njegovu... pa ne ostajem ja duzna... i tako mu ga zavucem...
I uvek nadjes nekog boljeg od njega da trckara oko tebe a on da pizdi... mislim mora da bude ili lepsi ili veca faca ili da ima vise para... pa on mora da crkne....

P.S. I patim ja svo to vreme i dugo posle toga ali bar znam da on ne uziva....

time shto radis samo trujesh svoju dushu
pustish ga,neka ide ko ga yebe
nije bio dovoljno vredan
sam tje da se uhvati za vrelu ringlu budi sigurna
to dal tjesh da vidish ili ne i ne znachi ti nishta
sa takvim stavom samo produzujesh sopstvenu agoniju
i treba ti vishe vremena da izbacish toxine iz organizma
mozda jednog dana shvati shta se desilo a mozda i ne
gledaj da ti ne dodjesh u takvu situaciju i shvatish svoju greshku
to ti ne treba,to je luksuz
i to je jedino bitno
 
Bili ste u nekoj vrsti ljubavnog odnosa sa odredjenom osobom, sada vise niste...Kada ga/je se setite, osecate ljubav,strast,mrznju,bes...
Bila ta osecanja pozitivna ili negativna, ona svakako stvaraju neku vrstu frustracije-ako se prepustimo onim prvim, moze se dogoditi da ona "nabujaju" i vi da se vratimo u stanje obnovljene zaljubljenosti; dok negativna osecanja, pak, od nas prave kvarnice i zlice, koji traze osvetu i tako nekom ko je proslost ponovo dajemo na znacaju i na neki nacin ga uvodimo u zivot (a ne bi trebalo)...
Kako se osloboditi svega ovoga i postici "blazenu ravnodusnost"?
Kako da prestane taj anxiozan osecaj, kao da zivite zatvoreni u boci, sa po jednim cepom sa obe strane?
ne mogu da mrzim nekoga koga sam volela ma koliko me povredio.
niti mislim da treba da se svetim i pravim toj osobi pakao od zivota.jednostavno je ruzno i nepotrebno.
svesna sam dobro svoje nemoci da menjam prirodan sled stvari ili da uticem na tudje odluke.tada je najbolje pustiti osobu i pokusati da sebi ne dozvolis da te neke lose emocije preplave.samo moze da bude gore.isto kao sto ne volim i necu da insistiram ni u cemu.pa tako ni ovde.

opekla sam se kad sam bila mladja u odnosu sa nekim ljudima...i nikog nisam zamrzela iako sam bila do kraja povredjena.samo sam previse verovala.vreme je dovelo do toga da pocnem da se zatvaram na neki nacin.i nesto sto je ranije moglo da mi se desi sada ne moze.tesko me je povrediti jer u startu nemam velika ocekivanja od ljudi....ne znam,mozda je tako i bolje.bar stojim cvrsto na zemlji i ne punim se negativnim emocijama.

moja je reakcija mozda najbliza ravnodusnosti hladnoci ali ko me dovoljno zna i ko me je svestan u svakom trenutku verovatno ce znati da blefiram...al takvih je izgleda malo bar sudeci po njihovim reakcijama.

jednostavno smatram da ne treba da dozvolim sebi da budem ponizena pred nekim ili da ponizavam.ako je nesto doslo kraju treba bar da se uradi dostojanstveno.ako me neko osamari ne moram da se dernjam na sav glas.i ne moram da mu se svetim.a zivot ide dalje i ja ne mogu da okrenem vreme....na kraju krajeva,neki ljudi mozda nisu ni bili vredni ni truda ni bola...ali uspomene uvek postoje kao neka vrsta iskustva i opomene....i nadam se da sam bar uspela da izadjem pametnija iz svih prica...:)
 
time shto radis samo trujesh svoju dushu
pustish ga,neka ide ko ga yebe
nije bio dovoljno vredan
sam tje da se uhvati za vrelu ringlu budi sigurna
to dal tjesh da vidish ili ne i ne znachi ti nishta
sa takvim stavom samo produzujesh sopstvenu agoniju
i treba ti vishe vremena da izbacish toxine iz organizma
mozda jednog dana shvati shta se desilo a mozda i ne
gledaj da ti ne dodjesh u takvu situaciju i shvatish svoju greshku
to ti ne treba,to je luksuz
i to je jedino bitno

E to je meni bitno... da vidim i osetim... jbg... ja sam takva...
 
Bili ste u nekoj vrsti ljubavnog odnosa sa odredjenom osobom, sada vise niste...Kada ga/je se setite, osecate ljubav,strast,mrznju,bes...
Bila ta osecanja pozitivna ili negativna, ona svakako stvaraju neku vrstu frustracije-ako se prepustimo onim prvim, moze se dogoditi da ona "nabujaju" i vi da se vratimo u stanje obnovljene zaljubljenosti; dok negativna osecanja, pak, od nas prave kvarnice i zlice, koji traze osvetu i tako nekom ko je proslost ponovo dajemo na znacaju i na neki nacin ga uvodimo u zivot (a ne bi trebalo)...
Kako se osloboditi svega ovoga i postici "blazenu ravnodusnost"?
E super ti je nik. :-D
Nego, ako sam bila u ljubavi sa nekim, posle toga baš i ne težim da dostignem ravnodušnost.
Možda sam i povređena, tužna, ali ta ljubav nikada ne prelazi u mržnju i ne pada mi na pamet da se svetim.
A kada sve to prođe obično još uvek osećam bar neku simpatiju, naklonost, ne znam kako da to nazovem... I baš mi je super što je tako.
Hoću da kažem da ne mogu da budem ravnodušna ni kada vidim neko smrznuto kuče na ulici, pa ne mogu da budem ravnodušna ni prema nekome koga sam volela.
 
E super ti je nik. :-D
Nego, ako sam bila u ljubavi sa nekim, posle toga baš i ne težim da dostignem ravnodušnost.
Možda sam i povređena, tužna, ali ta ljubav nikada ne prelazi u mržnju i ne pada mi na pamet da se svetim.
A kada sve to prođe obično još uvek osećam bar neku simpatiju, naklonost, ne znam kako da to nazovem... I baš mi je super što je tako.
Hoću da kažem da ne mogu da budem ravnodušna ni kada vidim neko smrznuto kuče na ulici, pa ne mogu da budem ravnodušna ni prema nekome koga sam volela.
e to je normalan stav
 
Jednostavno dajte coveku/zeni za pravo koji vas je ostavio, on/ona ima svoje apsolutno pravo da bira da bude sa vama ili ne, nakon toga otkacite ga i ignorisite ga,njega i sve osecaje koje su povezane sa njime. Ako se osecate nelagodno posle nekog raskida ili kad se setite nekog vaseg bivseg/bivsu, nije ta nelagodnost posledica raskida emotivne povezanosti vec jedna vrsta samospotcenjivanja koja je posledica previseg okupiranja sobom. Pokusajte se osloboditi egocenticnosti i pokusajte zapaziti ljude kojima ce vasa ljubav biti prijatna. Ako takvim usmerite vasu ljubav oni ce se jos vecom merom odazvati prema vama i nacicete vase srce ispunjenim bez slobodnog prostora za bilo kakve negativne osecaje.

sada zvucis kao moja teta-Diki...kako da racionalizujemo emocije?! onda one to nisu....normalno da cu biti besna i frustrirana, sve dok pravda ne bude uspostavljena i to MOJA pravda, a ne da cekam 20 godina....ne dam vise nikom nista za pravo....e, da mozda sam ja egocentricna i sujetna, ali nista vise nego drugi....pokusavam, KAO, da budem tolerantna i da sve razumem...a onda me zivot tako opauci po nosu...da ne mogu ni sama da se osvestim! i svi koji su bili pokvareni, zli i prevaranti, prodju bolje od mene...:|
 

Back
Top