Prezir je esencija rodoljubivog patosa.

IDI_DADA_AMIN

Iskusan
Banovan
Poruka
5.486
"Najbolja sudbina je ne roditi se. Tako bar tvrdi Sofokle.

Sofokle kao da je bio Srbin.

Ua! Sramota! Izdaja! – uzviknućete – Kakav je to odvratni prezir prema sopstvenom narodu.

Jeste prezir. Da, ali rodoljubivi.

Kako prezirati svoj narod može biti rodoljubivo, upitaćete sa indignacijom.
Može.

Da se ne lažemo: Srbi žive amaterski. I to iz generacije u generaciju. Od toga kako mi živimo – ne može se živeti. Deficit samoodrživog i kreativnog razvoja je jedina konstanta naših epoha, od Dušana Silnog do danas. To je uzelo mah fatalne samodestrukcije. Mi Srbi smo narod koji je obožavao Miloševića, a ubio Đinđića. Nije lako to voleti, nije lako tome pripadati i sa tim se poistovećivati, nije lako biti srpski patriota."
 

Back
Top