Majstor i Margarita - Mihail Bulgakov

Tek sad sam videla temu...
Uopšte mi nije jasno zašto ima samo ovoliko odgovora, knjiga je jedna od najimpresivnijih koja je napisana u XX veku, budući da, kako je rečeno, može da se čita iz različitih aspekata i shodno tome, i različito doživi.
Prvi put sam je čitala pre dve godine, u jednom dahu...
Po fantastici koja je zastupljena i čudnom načinu na koji je vođena radnja (a koji dalje ''vuče'' čitaoca da je ne ispušta iz ruku do poslednje stranice), knjiga me je podsetila na Markesovu ''Sto godina samoće''...
Sada, kada je čitam po drugi put, nakon čitanja Geteovog ''Fausta'' kojim sam oduševljena, otkrivam i neke nove slojeve ovog romana, čiji bi se širok spektar tema kojima se bavi mogao da se svede možda na tri ravni (ovo je moje viđenje), a to su: alegorična, filozofska i politička.
Uopšte, meni je ta ''đavolja'' literatura veoma primamljiva, jer se moj odnos prema Bogu stalno nadograđuje i menja, a stav koji zastupam je suprotan verujućem, ali ne i ateistički... Đavo se pojavljuje kao izvršitelj nekog kosmičkog plana ili je on samo tamna strana lica Boga, koji je vernicima uvek prikazivan kao svetlost i ljubav... Ali da bi nešto (pa i Bog) postojalo, možda je potrebna bipolarnost...
Ali da ostavim ovo što se tiče mog ''traganja'' za nekim dubljim i večnim pitanjima, i da kažem nešto o romanu, što mislim da znam...

Roman je nastao u vrlo specifičnim istorijskim okolnostima, za vreme diktatorske vladavine Staljina, kada je postojala stroga politička cenzura. S obzirom na to da roman daje kritički osvrt na tadašnji režim, nije mogao da ugleda svetlost dana za života autora.
Bulgakova treća žena (ne znam kako se zove, a nije ni toliko važan podatak) poslužila je kao uzor za lik Margarite.
I sad da ponovim nešto što je već neko napisao - ni meni se ne dopada ta priča o njenoj bezrezervnoj ljubavi.
Religijska priča je glavna tema ovog romana. Dva su plana zastupljena i to je ono što je zasita genijalno (''majstorski'') urađeno:
1. u Judeji, nulte godine u vreme Isusa;
2. u Moskvi 1929. godine (to bi bio neki period vrhunca Staljinove vladavine).
Ova dva plana poklapaju se u danima.

Arion Dali je spomenuo deo gde Voland (đavo) daje građanima haljine i novac. Evo zašto je bitan taj deo. Socijalizam je tvrdio da čovek samo teži da pomogne svojoj socijalističkoj domovini, a Voland davanjem poklona želi da pokaže da čovek socijalizma se nije promenio i želi isto ono što je želeo i u kapitalizmu - materijalnu dobit.

Bal - zanimljivost: on se održava u đavoljoj dimenziji, u njegovom vremenu, i tamo traje veoma dugo, a u stvarnom vremenu on traje samo sekund!

I nisu đavo i njegovi pomagači ti koji izazivaju sve smrti u romanu. Jedna smrt se objašnjava sudbinom, a postoji i ubistvo jednog plemića, koji je morao da bude kažnjen, jer je izdao svoju nobles-prirodu.
 
Knjigu obozavam... sjecam se kad sam je krijuci nasla u biblioteci preko zimskog raspusta i citala svakodnevno po par stranica, jer se mojoj baki kod koje sam ostajala ne bi dopala... bila je nacitana zena, uciteljica, ali vrlo pobozna, pa nisam htjela da izazivam srecu. Ne uspjeh je zavrsiti do kraja raspusta, i tek sam je ponovo procitala dosta kasnije i nanovo se odusevila... obavezna literatura.
 
e a nisam znala da postoji film... Sokolice znas li mozda kad je snimljen, ko je reziser, da ga potrazim.

Režiser je Saša Petrović, a ja ću pokušati da ga nabavim, pa mogu da ti se javim?

Inače, i Rusi su snimali neku seriju na ovaj roman, ali je serija podrazumevala ekranizovanu bukvalno svaku scenu iz romana, ali to je bilo veoma loše urađeno... dosadno...
I lik Volanda, koji treba da predstavlja oličenje đavola, trebalo je da bude neki naočitiji muškarac, harizmatičniji... nikako bleda figura... čak smatram i zgodniji i intrigantan ženama... bar takvog sam ga ja doživela kroz čitanje...
 
Sam kraj otvara nebrojeno mnogo pitanja...
Ako bi neko hteo da polemiše sa mnom, neka se oglasi, jer ja ''lutam'' u pojedinim idejima romanima, pokušavam da ''opipam'' smisao...

I dva su mi momenta vrlo zanimljiva.
Kada se završi satanski bal, Margarita se ničega ne seća, sem imena jedne žene, koja joj je na balu prišla i ispovedila joj se da je u večno prokletstvo (pakao) dospela zbog čedomorstva. I tada, po ranije sklopljenom dogovoru sa đavolom, zato jer je ona ispunila sve što se od nje očekivalo, vreme je da ona potraži protiv-uslugu. I ona ne traži ništa za sebe. već moli da se Frida oslobodi kletve.
Đavo joj to ispunjava, ali šta je ovim htelo da se pokaže?
Pa najpre to kolika može da bude dubina ljudskog milosrđa, i da nekad ono može da nas ispuni više nego nešto što bismo uradili i dobili za sebe...
I još: đavo se nervira što je to sa mislosrđem tako. Milosrđe je jedina ljudska osobina koju on ne može da iskontroliše, samo da joj se pokloni i ode...

A drugi momenat...
Bal se odigrava u petoj dimenziji, a peta dimenzija je nešto što je iznad nas, iznad svih naših poimanja i mogućnosti naslućivanja i zamisli uma... I ne može se objasniti zakonima koji važe u četirima dimenzijama u kojima egzistiramo... I to se odnosi na one koji pokušavaju da kosmos, ideju boga i đavola, večnog života, smrti... objasne onim čime ovde, na zemaljskoj ravni, raspolažemo...
 
Fenomenalan roman,

Sokolice,imas zaista zanimljiv pogled na roman,doduse,donekle,to je univerzalan pogled.
Secam se pomalo,davno sam ga citao.

Secam se kada na balu Voland uzima glavu..Mihaila Aleksandrovica i kaze kako se sve obistinilo,to je cinjenica,a cinjenica je - najtvrdoglavija stvar na svetu.
Iako prisustvo njegovih gostiju na balu pobija teoriju da ako je glava odrezana,zivot u coveku se prekida,svaka teorija je dostojna jedna druge i medju njima postoji jedna koja kaze - da ce svakome biti dato prema njegovoj veri.
 
Fenomenalan roman,

Sokolice,imas zaista zanimljiv pogled na roman,doduse,donekle,to je univerzalan pogled.
Secam se pomalo,davno sam ga citao.

Secam se kada na balu Voland uzima glavu..Mihaila Aleksandrovica i kaze kako se sve obistinilo,to je cinjenica,a cinjenica je - najtvrdoglavija stvar na svetu.
Iako prisustvo njegovih gostiju na balu pobija teoriju da ako je glava odrezana,zivot u coveku se prekida,svaka teorija je dostojna jedna druge i medju njima postoji jedna koja kaze - da ce svakome biti dato prema njegovoj veri.

Sad si me podsetio, glava u romanu se pojavljuje kao nekakav lajt-motiv i vrišti od simbolike... U različitim kontekstima ima i različita značenja...
Meni je fascinantna i ta neka čvorišna tačka kad se i Voland, i Majstor i Margarita, i Isus i Pontije Pilat sreću, a onda svako odlazi negde... i pitanje je gde odlaze Majstor i Margarita???
Na jednom mestu se kaže - ka mesečevoj svetlosti, što bi kao trebalo da simbolizuje nešto najviše božansko, a na drugom mestu se spominje neko mesto spokoja, gde oni žive u idiličnom svetu... A interesantno je to, što je taj idealni život njihov ujedno i neko večno prokletstvo (bar sam ga ja tako shvatila) - sve se odvija po njihovim željama, u ljubavi, pričaju samo sa onima koje vole i koji im se sviđaju... što bi moglo da bude veoma dosadno...
 
Dugo sam razmisljao o tome i nisam dosao do nekog jedinstvenog zakljucka.

Moracu da procitam ponovo.

Cak se i ne secam najbolje,ali cini mi se da je samo Pilat ( sa svojim psom) otisao ka mesecevoj svetlosti,a Majstor i Margarita na neko drugo odrediste.
Moguca je ta ideja o vecnom idilicnom zivotu,koji postaje dosadan.Mozda i saznamo jednog dana,ko zna.

Ali taj roman mi nekako ukazuje na mnogo bitnije cinjenice,npr da sve sto je nama neshvatljivo niposto nije i nemoguce i da je covek sam po sebi ono u sta veruje da jeste.
 
molim vas.....ako nabavite film da mi pozajmite

meni se mnogo vise svidja prvi deo, kada nas pisac upoznaje sa likovima, kada je sve jos misteriozno...svi ti obrti i nemoguce sutuacije...drugi deo mi je previse bajka, cesto nisam uspela da se pronadjem tu, a inace nisam ljubitelj dela u kojima se preplice magija, tako da ostajem vezana za prvih stotinak stranica
 
htedoh reci da mi najvise svijda deo u parku, kada je satana upoznaje sa njima, kada smo mi jos u fazi da li je on stvarno demon, covek, ili opet nesto drugo...ta neizvesnost mi je najbolja...zadivljije me ta misterioznost, kako je vesto bulgakov uspeo da nas zainteresuje...i naravno, deo u pozoristu koji prikazuje materijalisticku stranu u nama
 
citala sam pre par godina..
skoro sve sam zaboravila...

:(
nisam je ispustala iz ruku!!

ama ljudi, jel vi sve knhige koje procitate zapamtite, ili obnavaljate gradivo!?!??!

ja sam zaboravila mnoge knjige koje sam procitala, secam se ponekog detalja!!
:(

Naravno da se ne pamti i da se, kako ti kažeš, ''gradivo obnavlja''...
Dobre knjige vredelo bi pročitati više puta u životu, jer drugačija i nova iskustva stvaraju drukčije doživljaje onoga što čitamo...
Ja se spremam da kad uđem u prvi veći vremenski prostor pružim sebi to naročito zadovoljstvo ponovnog čitanja Remarkovih knjiga... već unapred radosna i sa strahom šta ću sve u njima naći, deset godina posle...
 

Back
Top