nije on(a) za tebe...

Meda Božanin

Ističe se
Poruka
2.440
Vi se zaljubite, zemljotresi, cunami, mecava... dodje mozda i ljubav u jednacinu... a onda vam, ne bilo ko nego roditelji kazu: nije on(a) za tebe

Mozda vam roditeljska zastita vise i nije potrebna u zivotu ali vi ne zelite da budete gluvi za njihove savete. Razmisljate o njihovim argumentima jer im verujete ali ih pored svega ipak sami ih ne vidite.
Mladji ce verovatno poslusati roditelje.
Stariji ce verovatno biti obazriviji.
Ja sam poslusao nekad srce nekad razum ali jednom i ud (sta da radim, muska nesreca).

Kako sagledati svoju vezu iz vana i nezavisno stvoriti stvarniju sliku?





PS
Ako je skoro bilo, a ja se nesto ne secam, onda brisite temu!!!
 
Meni brane da volim onog koji mi je najvishe znachio do sada... ne dajem ga... uvek gledaju samo shta loshe moze da mi se desi? Ko ce gledati dobro? Samo on i ja? :)

Poslushacu savete, i mojih bliznjih, a i prijatelja... ali sama cu odluchiti shta dalje... Ipak sam ja vishe prozivela sa njim nego oni...
 
Meni brane da volim onog koji mi je najvishe znachio do sada... ne dajem ga... uvek gledaju samo shta loshe moze da mi se desi? Ko ce gledati dobro? Samo on i ja? :)

Poslushacu savete, i mojih bliznjih, a i prijatelja... ali sama cu odluchiti shta dalje... Ipak sam ja vishe prozivela sa njim nego oni...

I ja sam uvek ovako radio.
No.
Istina je da drugi ljudi, ukoliko su dobronamerni, mogu da vide mnogo vise od nas samih.
Jer mi smo zaljubljeni, zaneseni, potonuli u naš divni svet mašte gde je sve tako svetlo, pastelnih boja i toplo.
Mislim da zaista nismo objektivni kad smo zaljubljeni. Uključujući naravno i mene.
Često sam mogao u par minuta bolje da ocenim neku osobu nego neko ko je sa njom sto godina. Mislim da je to delom zato što sam takav po prirodi, pa brzo procenim ljude i retko pogrešim, ali boljim delom zbog toga što sam bio objektivan u proceni.
Zato ne treba zanemeriti dobronamerne primedbe drugih ljudi o osobama koje volimo i u koje smo zaljubljeni.
Često se nažalost, pokažu tačnijim nego što bi mi hteli.
 
Iskusto je majka znanja, ali maceha osecanjima...

Ipak svuda postoji neka subjektivnost... evo, npr. - ako vidim nekog dechka koji lichi na mog bivsheg, sa kojim prezivljavala shvashta(gluposti uglavnom), seticu se kako mi je bilo, bice mi malko mrzak, iako ga i ne poznajem... Naravno, kada ga upoznam, menjam mishljenje, ali ovo je prvi utisak, ili chak neshto pre tog prvog utiska... Imacu vec neko mishljenje, pre nego shto stvarno razmislim... Dobro je to shto menjam to mishljenje, ali ima onih koji to isto mishljenje ne menjaju... ostaju pri nekakvim predrasudama, kao na primer moji:"Raskini sa njim, stranac je, ima drugachiji nachin zivota, necete se slagati..." i to sve jer je par osoba koje poznajemo imalo takvo iskustvo... Ma, umeju nekada da me gadno zbune... Ali ako se opechem, neka... sama sam trazila, ne zelim da sebi govorim:"Zashto nisam bar pokushala? Shta bi bilo da sam..." Radije cu imati poraz, nego da se celi zivot pitam...
 
Meni brane da volim onog koji mi je najvishe znachio do sada... ne dajem ga... uvek gledaju samo shta loshe moze da mi se desi? Ko ce gledati dobro? Samo on i ja? :)

Poslushacu savete, i mojih bliznjih, a i prijatelja... ali sama cu odluchiti shta dalje... Ipak sam ja vishe prozivela sa njim nego oni...

Pretpostavio sam u bezazlenost roditeljskog saveta. Suprotno sam video kod drugih ali sam nikada nisam iskusio tako nesto.


roditelji mi se nikada nisu mesali ni komentarisali....drugarica mi je samo jednom rekla -daj,nije on za tebe(nesto u tom fazonu)-i imala je pravo,skontala ja to za nedelju dana...:)

Ako roditelji vide nesto sta mozda sam(a) ne vidis, mislim da bih voleo da mi kazu. Ne vise od jednom jer sve drugo je mesanje u vezu.

Ja sam neposlusna. :-P
A i moji nesto nisu u tom fazonu. :lol:

A sta msilis, da li sam ja bio poslusan?


Nebitno je za temu da li treba potati/poslusati roditelje ili ne (ja tu povlasticu izgubih davno kad mi je ostalo da se oslonim samo na sebe i ni na koga vise) vec KAKO sagledati svoju vezu "izvana" (a ostati unutra). Iznutra je vec vidis svaki dan.
 
Nikada nisam imala problem takve vrste sa mojima, ali i kada bi pokushali da se umeshaju, mislim da bi se poprilichno katastrofalno zavrshilo. Ne trpim kada neko osudjuje moj izbor ili moje odluke, i samo i iskljuchivo bih prihvatila predlog ako mi se pridje na fin nachin. Svaka druga vrsta pristupa bi se zavrshila mojim extremnim kontriranjem....
 
Mesaju se vase na vreme?
Kako?
Tako sto gleda sto rpe da te uda i sto gleda da sto duze bude "drug" sa tvojim mzuem da bi nahvatala sto vise informacija o njemu da bi ga posle lakse ogovarala i da bi mu lakse nasla slabu tacku?

hahahhahaa... al se ti primash aleksice...:D
a lepo ti je govorio tata... nemoj da se zenish sine... imam neki osecaj da cesh ceo zivot zaliti shto nisi poslushao tatu... :)
 
Moji roditelji i nisu nešto komentarisali moje izbore dok ih ne pitam ... kad ih pitam uvek su govorili ono što misle .... i to mi se dopadalo.

Zabavljala sam se sa jednim crnogorcem godinu dana .... volela ga ludo i on mene ... a moji roditelji kao da im je neko držao prst u oku sve vreme .... ma nisu mogli da podnesu datu situaciju. Kad smo raskinuli, njima je laknulo. Nikada mi nije bilo jasno zašto im se nije dopadao.

Mada, generalno sumirajući stvari, kad god su mi moji roditelji rekli da im se neki od mojih momaka ne dopada, i koliko god da se to meni u tom trenutku nije dopadalo, ispostavljalo se da su 100% bili u pravu po pitanju procene.

Mislim da je samo bitno u ovakvim stvarima poštovati mišljenje roditelja, ali imati i svoj stav ... boriti se za onog koga volimo i za ono što želimo. Jer ipak je bolje kada udaramo sami glavom o zid, nego kad se strašljivo krijemo iza mamine suknje da ne bi bili povredjeni.
 
Pa neka su roditelji u pravu. Ali osobno mislim da svako triba proci svaku fazu sam, pa i onu najnegativniju, na sopstvenu odgovornost...I puno mi je draze da sama pogrjesim, nego da pogrjesim slusajuci druge.
 

Back
Top