Sokolica_M
Domaćin
- Poruka
- 4.429
Zbog brzine života, zbog toga što se sa nekim ljudima ne družimo tako često, svakodnevno... ili smo se družili, pa zbog raznih faktora udaljili... takvi ljudi nas (bar mene) pozovu kad im je potrebno nešto od mene, neka informacija, usluga... pa se kao usput i ispričamo, tobože (a nekad i stvarno) žaleći što ne možemo da se vidimo...
Prema nekima ne osećam ništa posebno, imamo samo korektne odnose.
Neki od njih su mi samo dragi, ali se uvek desi tako da zovemo jedni druge tek kad nam nešto zatreba... I ja to nikome ne zameram...
Ali mi je mnogo lepo kada me neko ne pozove ni iz kakvog razloga, ni zbog čega, da razgovaramo ni o čemu...
Samo eto, jer me se setio. Jer mu nedostajem. Kao čovek za razgovor. Čovek za ćutanje. Da pita kako sam. Ali ono ''kako si'' - kada pitamo, a to nas stvarno interesuje...
Prema nekima ne osećam ništa posebno, imamo samo korektne odnose.
Neki od njih su mi samo dragi, ali se uvek desi tako da zovemo jedni druge tek kad nam nešto zatreba... I ja to nikome ne zameram...
Ali mi je mnogo lepo kada me neko ne pozove ni iz kakvog razloga, ni zbog čega, da razgovaramo ni o čemu...
Samo eto, jer me se setio. Jer mu nedostajem. Kao čovek za razgovor. Čovek za ćutanje. Da pita kako sam. Ali ono ''kako si'' - kada pitamo, a to nas stvarno interesuje...