We're a happy family

same here...
ovde je situacija najpriblizhnija miru kad sam ja napolju,sestra nabija rachun za telefon svojim kilometarskim razgovorima,tata se bavi 5om dimenzijom a majka ogovara sa svojih 5 sestara :|
i niko ne razgovara ni sa kim...niti obracja pazhnju.
 
jedino svoju sobu priznajem za svoj dom... i super mi je tako... :D mislim, nije tako loshe kod mene, ali se jednostavno "ne uklapam" u tu prichu... :roll: izrod nad izrodima... i dalje zivim u ubedjenju da su me sluchajno zamenili sa nekom drugom bebom u porodilishtu... :roll::D

mene su stvarno zamenili :lol:
mojoj majci po porodjaju rekli da je zhensko,kad kasnije donosi sestra dete i kazhe "evo ga vash sin",moja majka pala u nesvest :lol:
al na kraju me vratili :p
 
Kakva je situacija u vashoj porodici>?Mislim,kada dodjete kucji,da li je to mesto stvarno-dom?

Naravno. To je osnova svega, i po veri, a ja mnogo verujem u Boga. Mi se svadjamo, ja hocu definitivno da se odselim, zvala sam miliciju zbog brata, ali ja kad dodjem kuci osecam da je ovo mesto moj dom, i mi se svi cvrsto drzimo zajedno, mama, tata i brat, sta god da se desi, posle svih svadja i svega sto kazemo u afektu. "Ljubi bliznjega svoga kao samog sebe". Mogu ja da se svadjam koliko hocu, dok ne postavim stavari na svoje mesto, da zadovoljim svoju inteligenciju i temperament, i u stvari, mi se i svadjamo da bi doslo do toga da se uspostavi harmonija, kao sto je sad uspostavljena. :D Kad neko u svojoj kuci trpi, onda tu nema harmonije, treba svi da kazu sta imaju i da svi lakse disu u svojoj kuci.Uopste ne pricam sa tatom, i ovako nam je super.
 
DA.
DA.
DA.

Meni je porodica najsrećniji aspekt života.
Moji roditelji su moji prijatelji, najbolji i najiskreniji, najveći oslonac u životu, najsigurnije utočište,...
Među nama postoji mnogo ljubavi, razumevanja, poveravanja, priče... Provodimo dosta vremena zajedno, družimo se, izlazimo, priređujemo jedni drugima iznenađenja,... i svađamo se, da... Ali me mnogo češće nateraju u plač - od radosti... :)
Volela bih da ja budem roditelj kao što su moji...

Porodica je jedna od stvari kojom mogu da se pohvalim i uvek mi je puno srce kad pričam o njima. Sad, ta dobra atmosfera u kući... to je sve rezultet našeg truda... svi mi skupa i pojedinačno činimo da bude tako...

U porodicu treba puno ulagati, vremena i ljubavi...
 
same here...
ovde je situacija najpriblizhnija miru kad sam ja napolju,sestra nabija rachun za telefon svojim kilometarskim razgovorima,tata se bavi 5om dimenzijom a majka ogovara sa svojih 5 sestara :|
i niko ne razgovara ni sa kim...niti obracja pazhnju.

Moja porodica je rijetko kad na okupu...ručamo ili večeramo zajedno samo kad je neka slava...
******...ali dobro opet,barem se dogovorimo za većinu stvari šta i kako...
 
DA.
DA.
DA.

Meni je porodica najsrećniji aspekt života.
Moji roditelji su moji prijatelji, najbolji i najiskreniji, najveći oslonac u životu, najsigurnije utočište,...
Među nama postoji mnogo ljubavi, razumevanja, poveravanja, priče... Provodimo dosta vremena zajedno, družimo se, izlazimo, priređujemo jedni drugima iznenađenja,... i svađamo se, da... Ali me mnogo češće nateraju u plač - od radosti... :)
Volela bih da ja budem roditelj kao što su moji...

Porodica je jedna od stvari kojom mogu da se pohvalim i uvek mi je puno srce kad pričam o njima. Sad, ta dobra atmosfera u kući... to je sve rezultet našeg truda... svi mi skupa i pojedinačno činimo da bude tako...

U porodicu treba puno ulagati, vremena i ljubavi...

Kad nisu oni do sad,neću ni ja nastojati sad da ispravljam...
 
Y printzipy moja poroditza je ok...svashta se ty izdeshavalo...imam starijeg brata i sestry ali oni ne zive ovde pa sam kao jedinitza...
yglavnom lepo funktzionishemo...svako radi neki svoj posao...oqpimo se obavezno za rychak i vechery,gledamo tv,prichamo...al' chesto i svadjamo...ja brzo planem kada nisy y pravy (mada i kada jesy :mrgreen: ) ali y poslednje vreme oni sy ti koji se svadjajy medjysobno pa ja yvek branim jedny strany :) pocheli sy da se ljydi sa strane meshajy y nashe zivote da prichajy mnoge lazi koje nas povredjyjy ali nadam se da tjemo i to prebroditi...btw yskoro se selimo pa tjemo malo da se isqliramo (koliko je to mogytje,poshto ne idemo mnogo daleko od ove zgrade) od ovog komshilyka ;p
 
Kakva je situacija u vashoj porodici>?Mislim,kada dodjete kucji,da li je to mesto stvarno-dom?

Da.

Postoje svađice i smaranje, ali imam gde da se sklonim u takvim situacijama...srećom, imam veliku kuću i kad se popnem u svoju sobu kao da sam kilometrima daleko...

Inače, mislim da smo jedna poprilično ql porodica....8)

...a ovo sve ne znači da nemam planove da se odselim i živim sam, ali i kad odem, ovde ću dolaziti sa istim ovim osećajem da dolazim u svoj dom...:)
 
Bio je dom do pre dva meseca, kad je umrla mama. Sad ne volim vise da idem tamo... (zivim u drugom gradu).

Inace, kako je bilo ranije-pa, zivimo u kuci koja je kvadratnog oblika i podeljena na cetri sobe, izmedju kojih su vrata pa se bukvalno moze ici u krug po kuci (nema hodnika koji povezuje sobe). Sva vrata su skoro uvek otvorena, pa smo uvek svi bili kao u jednoj prostoriji, zajedno... Dosta smo se svadjali, najvise brat i mama, ali je ipak to bila normalna atmosfera... Uvek se zavrsavalo nekim dobrim provalama i smehom... Ma, bilo je divno... Doduse, cinjenica je da sam i studirala u drugom gradu i zaposlila se u trecem, pa sam i dolazila kuci jednom u par meseci, pa kad se vratim, svi su raspolozeni i najtoplije me docekaju... :)
 
DA.
DA.
DA.

Meni je porodica najsrećniji aspekt života.
Moji roditelji su moji prijatelji, najbolji i najiskreniji, najveći oslonac u životu, najsigurnije utočište,...
Među nama postoji mnogo ljubavi, razumevanja, poveravanja, priče... Provodimo dosta vremena zajedno, družimo se, izlazimo, priređujemo jedni drugima iznenađenja,... i svađamo se, da... Ali me mnogo češće nateraju u plač - od radosti... :)
Volela bih da ja budem roditelj kao što su moji...

Porodica je jedna od stvari kojom mogu da se pohvalim i uvek mi je puno srce kad pričam o njima. Sad, ta dobra atmosfera u kući... to je sve rezultet našeg truda... svi mi skupa i pojedinačno činimo da bude tako...

U porodicu treba puno ulagati, vremena i ljubavi...
Evo mogu da potpišem Sokolicino (ili se kaže Sokoličino ;?)....Moja porodica- moja uzdanica...Sad ne živim s njima :(....I neću više nikad....Ali kad odem kući, to je moj DOM. A imam DOM i ovde...Ja sam jako srećna devojka :D...
 
Moji roditelji su ''tamo daleko''... secam se jako dobro kako smo funkcionisali.
Pa verovatno kao i vecina porodica.
Nekad dobro, a nekad se svi tako slatko isposvadjamo izmedju sebe, pa se posle toga opet pomirimo.
Mada je najlepse kada su svi u dobrom ''mudu'', kada su svi zdravi, srecni i veseli.
I kada se ima, naravno para. Onda je sve lakse. Ipak smo bili i jesmo srecna porodica, bez obzira na te povremene ispade... svakom se desava da nije njegov dan, da nesto nije bilo u redu na poslu, u skoli, pa nekog boli glava, pa je neko nervozan i sve tako.
Hvala Bogu, svi su mi moji zivi i zdravi i neka tako ostane. Kada dodjem jednom godisnje kod njih, to je za mene vrh vrhova... jedva cekam da ih vidim.
Ove godine mi je tata bio bolestan, pa smo vecinu vremena provodili po bolnicama, ali sada je hvala Bogu bolje, pa se nadam da cemo sledeceg leta nadoknaditi propusteno, da ce biti smeha, izlazaka, razgovora o nekim drugim stvarima, a ne o smrti, bolnicama kao ovog leta. Ne povratilo se.
Normalno imam i drugu porodicu, sa mojim dragim i njegovim sinom iz prvog braka.
Sada mi je lepo, prelepo, lepo zivimo, volimo se, postujemo i mogu da kazem da smo happy family.
Jedino sto srecu moju kvari sto ne mogu da po drugi put postanem mama.
 

Back
Top