NATO oko Srbije...

ilkebgd

Primećen član
Poruka
855
У фокусу
НАТО ОКО СРБИЈЕ

Што се тиче Србије, на нашим границама добијамо ускоро још три нове НАТО државе. Под условом да Космет остане део Србије. Заправо, судбина Космета одредиће и однос Србије према НАТО-у

Највеће вежбе НАТО-а које су икада до сада одржане у једној држави која још није чланица НАТО-а одвијају се на простору Хрватске. Маневри под називом „Noble Midas 07“ симулирају различите варијанте борбе против светског тероризма, спасавања талаца и пружања помоћи цивилима. На војним полигонима „Црвена земља“ крај Книна и на Слуњу копнене снаге НАТО-а изводе бојева гађања, док су у хрватским територијалним водама ратни бродови западне алијансе пореметили уобичајени посао локалних рибара, јер ето нико се није сетио да се зона вежби јавно и прогласи, што се никада није догађало у бившој нам заједничкој држави. Један италијански подофицир већ је теже рањен у ногу, званично објашњење јесте да му је пиштољ сам опалио током вежбе. То, евентуално, сведочи о страху Италијана од Хрвата, али и о озбиљности вежбе, јер ето пиштољ је био напуњен. И откочен.

Три нуклеарне подморнице које учествују у маневрима симулације рата против светских терориста нису улазиле у територијалне воде Хрватске, јер је Загреб претходно од НАТО-а затражио поштовање високих еколошких стандарда, пре свега у забрани бацања отпада и свега осталог са ратних и помоћних бродова који бораве у хрватским територијалним водама. Како то нуклеарне подморнице симулирају рат против терориста, то вероватно зна само Џејмс Бонд, па је можда и назив маневара зато „Noble Midas 07“. Но, како Москва у такав сценарио, ипак, не верује један руски шпијунски брод већ је укотвљен у међународним водама, али у непосредној близини подручја тих поморских вежби. Можда је то управо онај нама познати брод из 1999. године, „Лиман“. Да Руси мало изблиза погледају шта раде те нуклеарне подморнице против потенцијалних обожавалаца и следбеника Бин Ладена у Јадрану.

Око тога хоће ли истовремена појава чак три нуклеарне подморнице на малом простору као што је Јадран и вежба „Мидас 07“ бити на штету туристичке сезоне 2008. године, Хрватска ће тек проценити, али је сигурно да ће Загреб сада, после свега што је учинио за НАТО, уз улaгaње од преко 100 милиона евра у нова оклопна возила „патрија“ финске производње, и добити позивницу за улазак у његово чланство. Заједно са Албанијом и Македонијом. И то ће бити нови круг проширења западне алијансе.

Што се тиче Србије, на нашим границама добијамо ускоро још три нове НАТО државе. Под условом да Космет остане део Србије. Заправо, судбина Космета одредиће и однос Србије према НАТО-у. Уколико САД и НАТО помогну Србији да Космет остане у правноформалним границама Србије, грађани Србије вероватно неће бити против уласка државе у западну алијансу. Но, уколико САД и НАТО подрже једнострано проглашење независности Космета, однос већине грађана Србије према НАТО-у вероватно неће бити позитиван. Но, оно што је у свему томе чињеница јесте да за улазак у НАТО постоје три врсте услова: политички, економски и војни. Политички су наша сарадња са Међународним судом у Хагу, слобода медија и права националних мањина и, наравно, Космет. Војни су услови у вези са достизањем стандарда НАТО-а у обуци, образовању и усавршавању припадника оружаних снага Србије, али и са потпуном деполитизацијом Војске Србије.

Ту је и кључна дилема коју још нико није отворио: да ли Србија у процесу Партнерство за мир треба да наступа као нека војна сила на простору бивше СФРЈ, или као стабилна и динамична економија и демократија? Ни влада, ни парламент још нису отворили парламентарну расправу о томе треба ли националну безбедност у 21. веку темељити на јакој армији, на снажној економији, или на чланству у НАТО-у. А одговор на то питање јесте и нови концеп дугорочне развојне стратегије Србије. У скупштини још нема ни расправе о томе треба ли Србија као независна држава да води неутралну, или неку врсту несврстане политике, или треба да буде чврсто везана за прозападну позицију. Јер, шта учинити ако наши званичници кажу да су три угаона камена наше спољне политике Вашингтон, Брисел и Москва, а при томе нам први „камен“ јавно и јасно поручује да заборавимо на Космет, док „други камен“ то исто чини суптилније. Како бити неутралан, или несврстан, не бити у чланству НАТО-а, а поред свега пуштати трупе НАТО-а да преко земље Србије иду на Космет, или се враћају са њега? Србија данас, барем формално, није земља са ограниченим суверенитетом, али посматрачу са стране то је нешто теже и доказати.

За разлику од Хрватске, која је прво модернизовала и ојачала своју војску, Србија више улаже у економију, а војску оставља да „преживљава“. За разлику од Хрватске, која нема територијалне проблеме, Србија има Космет. За разлику од Хрватске, Србија није сасвим јасно истакла поредак својих развојних приоритета.

Српска војна доктрина, ако уопште и постоји, ни у једном тренутку не предвиђа ангажовање резервиста у некој бици пресудној за исход неког рата. Зашто? Зато што резервиста, једноставно, и неће бити. Јер, однос према армији у Србији је још увек површан. Недостаје опрема, ново наоружање, потребно време за обуку војника, а и новац за ту обуку; старешине се не плаћају за прековремени рад, а нема ни јесењих војних вежби.
Заправо, волео бих када би неко могао да ми одговори који дух данас влада у српској војсци: дух некадашњих „солунаца”, некадашњих партизана, или четника, НАТО-а, Руса, или дух патриотизма? Патриотизма? Шта је то данас у Србији?

Мирослав Лазански
 
inace, naravno, za ulazak u nato
to vise nije samo vojna organizacija kolektivne odbrane, vec je, sve vise i vise, politicka organizacija, vezana za samu evroatlantsku ideju i odredjene vrednosti- ajd' liberalno- demokratske, slobode, vladavina prava, onako, jedan zapadni koncept...i u kombinaciji sa tim, jedna 'judeo-hriscanska' alijansa. (mislim na neke tekovine ovoga po navodnicima, u odnosu na neke druge...)

ulaskom u nju, za mene, je to signal gde se nalazimo u svetu danas, u kojoj grupi.

p.s. nikako ne bih zaboravio ni vaznost onoga 'kud' svi turci...', gledajuci prvo, centralnu i istocnu evropu, a onda i nase susede
 
Pa samo budala misli da ce Srbija procvetati zato, sto nece, eto , da udje u NATO......

Okruzena sa svih strana , ali bukvalno, opkoljena NATO clanicama, ona ce da izigrava .......sta???
Uvredjenu mladu??

Mrzi me da pisem o neminovnosti i benefitima ulaska u NATO.....mnogo ih je, ali ce neki najbolje shvatiti , upravo onako kako je pera rekao :" kud svi turci , tu i mali miladin.."
 
Da se oduvek samo gledala "korist", onda bi danas svi bili "Bosnjaci" tj. "Muslimani" tj. Turci na Balkanu. Oni sto su prelazili na islam, imali su sve povlastice, ali eto opet je to manjina ucinila. Zasto bi danas bilo drugacije po pitanju NATO ? EU da (ali ne po cenu nacionalnih interesa npr. KiM), NATO definitivno ne.
 
Da se oduvek samo gledala "korist", onda bi danas svi bili "Bosnjaci" tj. "Muslimani" tj. Turci na Balkanu. Oni sto su prelazili na islam, imali su sve povlastice, ali eto opet je to manjina ucinila. Zasto bi danas bilo drugacije po pitanju NATO ? EU da (ali ne po cenu nacionalnih interesa npr. KiM), NATO definitivno ne.

E, kada su uspeo da u isti lonac stavis poturice za vreme osmanlija, i ulazak Srbije u NATO........svaka ti se dala:D:D:D
 
Srpsko ostrvo
u okeanu NATO

Veljko LALIĆ, 29. jun 2006

U SEVERNOATLANTSKOJ alijansi su svi jednaki. Na tome se mnogo insistira u sedištu NATO u Briselu. “Island koji nema vojsku ima isti glas kao SAD”, ponavljali su ekipi srpskih novinara koja je prva posetila vojno i političko sedište najveće vojne mašinerije u istoriji čovečanstva.
Da su neki, ipak, više jednaki od drugih bilo nam je jasno još na početku, posebno što smo bili gosti američke vlade, pa tako i imali otvorena vrata da o svemu razgovaramo sa najvišim zvaničnicima alijanse. Kako su najbolji razgovori bili “poluzvanični”, izostavićemo imena.
Naše prve odredište bilo je vojno sedište SHAPE (kondicija, forma), gde smo se uverili da je vojna elita u zaista dobroj formi. Ovaj kompleks nalazi se u blizini Vaterloa. Tu su danas i Velington i Napoleon zajedno, makar prividno - pošto ćemo u razgovorima s jednim američkim majorom saznati “kako je Francuska i danas najveći unutrašnji problem jedinstvu zapadne civilizacije”.
ZAPADNA CIVILIZACIJA
EVROPSKI duh će nam odgovoriti “kako je Evropa sita da čita o neredu koji Amerikanci svuda prave”, pre svega, mislići na Kosovo, dok moćni Jenkiji podrugljivo odgovaraju o totalno evropskoj misiji u Bosni, koju EU ni ranije nije uspela da reši.
O Kosovu smo, pak, imali više nego zanimljiv razgovor. Jedan visoki američki diplomata iz sedišta Alijanse, blizak glavnom pregovaraču Vizneru, nije imao dilemu “da je nezavisnost Kosova najbolje rešenje”.
- To treba rešiti što pre. Ne znam šta će nekom odlaganje. Eto, već sada raste popularnost radikala i socijalista, tako da teško da mi u tome pomažemo. Za budućnost čitavog Balkana najbolje je da se sve to što brže reši - diplomatijom sile pričao je Amerikanac.
Koliko je sve postalo neprijatno, najbolje svedoče reči norveškog diplomate koji je tiho uzvratio: - Mi smo miroljubiva nacija, ali da nam neko uzme neku santu leda na severu, verovatno bi nacija poludela.
SRPSKA VIZIJA
U NATO, i pored toga, teško shvataju zašto je 76 odsto Srba protiv alijanse. Kažu i sami (Amerikanci) kako je 1999. bilo dosta grešaka, ali da Srbija mora da pronađe svoj put. Tvrde: “Jedan od najvećih problema u razgovorima sa srpskim zvaničnicima jeste što nikad nemaju odgovor na pitanje: gde vide Srbiju za pet godina”.
Da je neodlučna država kao besni pas, rekao nam je još Borislav Pekić, ali - iako nismo imali mandat da pregovaramo - skrenuli smo pažnju sagovornicima da je državna politika naše zemlje: evroatlantske integracije.
Jer, makar i zbog jednog Pekića deo smo zapadne civilizacije. A NATO, kako smo zaključili tokom kraće posete, upravo to i postaje: pesnica belog čoveka.
- Nema više geografskog limita - slušamo na jednom predavanju. - Vrata su otvorena svima koji dele naše vrednosti. I Australija i Južna Koreja na dobrom su putu da postanu članice alijanse.
USAMLJENO OSTRVO
ZA naredne dve godine, u NATO će, ipak, prvo Hrvatska, pa Makedonija i Albanija. Kolektivna bezbednost jedan je od temelja Vašingtonske povelje. Dakle, Srbija će i definitivno postati usamljeno ostrvo o okeanu NATO. Jedan cunami smo već osetili...
U zgradi Partnerstva za mir u vojnom kompleksu alijanse upražnjeno je mesto za Srbiju. Četrdeset i tri nacije ovde imaju svoje predstavnike. I Rusi su tu. Piju votku s nemačkim oficirima i uživaju na najboljem mestu koje se u vojsci može dobiti. Neki na posao dolaze “bjuicima”. Teško da će se uklopiti naša “zastava 101”...
NATO košta. Ali, da bi se dobio rat, potrebne su samo tri stvari: novac, novac i novac. Naša vojska, jednostavno, mora kompletno da se reformiše. Nedopustivo je, kažu, da ako je neki general pomorac, vojska zadržava mornaricu. Čak i ako nema more. Srbiji previđaju malu, funkcionalnu vojsku od oko 20.000 profesionalaca.
PRAŠKI PROCES
U RESTRUKTURISANJU naše armije pokušaće da nam pomognu Česi, koji su najbezbolnije prešli sve evroatlantske prepreke. Iznenađujemo se u ministarstvu spoljnih poslova. Zamenik ministra Veronika Kušinova kaže nam da je Balkan prioritet češke vlade.
- Mi smo sebe uvek smatrali za most između istočne i zapadne Evrope. Želimo da pomognemo Srbiji da se nađe u porodici evropskih naroda - kaže Kušinova, koja se nada da će njena zemlja pobediti Italiju u nadmetanju za sledećeg posrednika u približavanju Srbije i NATO.
Zamenik ministra odbrane Martin Belčik primio nas je sa čitavom delegacijom. Njegova deviza je jasna: “Ako neću da budem u NATO, onda imam problem da branim zemlju sa svih strana”. Česi, kaže, danas podržavaju alijansu sa više od 60 odsto, iako pri ulasku nije bilo referenduma, “jer je to bilo teško vreme, samo nekoliko nedelja pre napada na Srbiju”.
Najinteresantniji razgovori opet su bili neformalni. Na večeri s popularnim piscem i bivšim Havelovim savetnikom, kao i direktorom agencije za istraživanje, saznali smo da Česi jako malo znaju o svom prvom vojnom savezu Maloj Antanti, da odavno nemaju dobro mišljenje o Srbima, kao i da je za njih put u NATO, pre svega, bio “ili Rusi ili Amerikanci”. A, Ruse su posle toliko godina okupacije, jednostavno - mrzeli.
Danas se, ipak, približavaju evropskom bratu Francuskoj (Mala Antanta), ali su Amerikanci i NATO, ipak, i dalje najveći čuvar njihove sigurnosti. Jer, kako kažu: u NATO su svi jednaki. Samo su neki više jednaki od drugih...

SAVET
SEVEROATLANTSKI pakt nema sopstvene oružane snage. Najveći deo trupa ostaje pod punom kontrolom nacionalnih komandi. Najvažnije telo za donošenje odluka je Savet NATO, u kojem svaku zemlju članicu predstavlja stalni predstavnik u rangu ambasadora.

PARTNERSTVO BEZ GRANICA
POSLE raspada Varšavskog ugovora, NATO se nije ugasio, već je nastavio da se širi. Početkom 1994, predstavljena je inicijativa “Parterstvo za mir”, koja je usisala mnoge zemlje bivšeg komunističkog bloka, na kraju i Rusiju.
Naredne godine NATO je uspostavio i mediteranski dijalog sa šest zemalja - Egiptom, Izraelom, Jordanom, Mauritanijom, Marokom i Tunisom, da bi se 2000. priključio i Alžir. Širenje NATO se nastavlja...
 

Back
Top