RAZMIŠLJAM O SAMOUBISTVU

  • Začetnik teme Nesrećna
  • Datum pokretanja
N

Nesrećna

Gost
U bezizlaznoj sam situaciji.Bez roditelja,prijatelja, rodbine. Dvadeset šest mi je godina, završila sam fakultet i nezaposlena sam. U vezi sam četiri godine sa čovekom četrnaest godina starijim.Živimo zajedno,on je dobar i neiskvaren, ali slab.Pijemo - oboje.Potrebna mi je podrška, toplina,ljubav,ali je nemam.On se očajnički drži za mene i kad god sam tužna donosi mi pivo.Govori da me voli više nego sebe...Najgore je što sam shvatila da ne bih bila sa njim da imam nekog drugog u životu.I prezirem sebe zbog toga. Jako.Prezirem sebe što se nisam bolje držala kada je mama, moja divna mama umrla. Što sam se povukla u sebe očajavajući u tuzi i besu i tako pogubila sve prijatelje i samopouzdanje i samopoštovanje.Tražim posao, ali bezuspešno. Dok sam spremala ispite bilo mi je lakše. Bilo je neke radosti i nade kad bih položila ispit.Sada ništa.Bez posla sam, bez para sa čovekom koji to neće zloupotrebiti, ali koji me ne ispunjava i u kome, kao ni u sebi, ne vidim oslonac. A jedini mi je.I sve mi je.Pitam se kako sam to sebi dozvolila... Ovo je grad sa puno ljudi,a prazan. Nikako se ne uklapam... Ne umem, ne mogu da živim... Ne vidim izlaz...Uvek sam važila za dobru i pametnu devojčicu. Šta se to desilo sa mnom kad se ovako ne snalazim?
 
Nesrećna:
U bezizlaznoj sam situaciji.Bez roditelja,prijatelja, rodbine. Dvadeset šest mi je godina, završila sam fakultet i nezaposlena sam. U vezi sam četiri godine sa čovekom četrnaest godina starijim.Živimo zajedno,on je dobar i neiskvaren, ali slab.Pijemo - oboje.Potrebna mi je podrška, toplina,ljubav,ali je nemam.On se očajnički drži za mene i kad god sam tužna donosi mi pivo.Govori da me voli više nego sebe...Najgore je što sam shvatila da ne bih bila sa njim da imam nekog drugog u životu.I prezirem sebe zbog toga. Jako.Prezirem sebe što se nisam bolje držala kada je mama, moja divna mama umrla. Što sam se povukla u sebe očajavajući u tuzi i besu i tako pogubila sve prijatelje i samopouzdanje i samopoštovanje.Tražim posao, ali bezuspešno. Dok sam spremala ispite bilo mi je lakše. Bilo je neke radosti i nade kad bih položila ispit.Sada ništa.Bez posla sam, bez para sa čovekom koji to neće zloupotrebiti, ali koji me ne ispunjava i u kome, kao ni u sebi, ne vidim oslonac. A jedini mi je.I sve mi je.Pitam se kako sam to sebi dozvolila... Ovo je grad sa puno ljudi,a prazan. Nikako se ne uklapam... Ne umem, ne mogu da živim... Ne vidim izlaz...Uvek sam važila za dobru i pametnu devojčicu. Šta se to desilo sa mnom kad se ovako ne snalazim?


Cao.Kao prvo zelim da ti naglasim da sam veoma mlad i verovatno jos ne dovoljno zreo da donosim neke bitne odluke , da delim savete i da pametno razmotrim teske situacije. Ali sam dovoljno pametan da vidim sta ti se desava.
Kakva je situacija.Roditelje , sticajem okolnosti, nemas. U slicnom polozaju je mnogo ljudi sirom ovog sveta. Veruj mi , nisi jedina i nema razloga da ocajavas zbog toga. Zivot ide dalje, zivot moze biti beskonacno lep ali isto koliko lep moze biti i ruzan ako ga ne znas koristiti. Poenta je u tome, sto koriscenje , odnosno zivljenje je izmenjiv pojam. Znaci , sve se moze izmeniti. Gledam svog komsiju, mog vrsnjaka . '85 sam godiste. On decko, nema ni oca ni majku. Otac mu je jednog dana dosao pijan kuci, ubio majku, a potom i sebe. Decko je ostavljen da zivi sa bakom i dekom bez ikakve milosti.Ubrzo je i deka umro, nakon cega je ostala samo bolesna baka koja se starala o njemu. Nakon toga je i baku zadesilo ono najgore. I sta sad taj decko da radi ? Da li da ocajava i da gubi nadu i veru u bolji zivot ili da se skoncentrise na ostvarenje novih ciljeva i da zivot posmatra kao jednu reku koja samo tece dalje...

Sto se tice prijatelja, to nikada nije nikome bio problem. A ne znam i zasto bi tebi. Pogledaj samo koliko ljudi ovde , na ovim forumima, da , na forumima, mozda ces se nasmejati, ali i ovo ovde su ljudi, i ovi ljudi se druze, komuniciraju. Zamisli samo koliko ljudi imas ovde sa kojima mozes da popricas.Zamisli koliko mozes novih poznanstava da napravis. To je cisto do tvoje komunikativnosti.Mislim, u stvari znam , da je to takodje izmenljiva stvar kod ljudi. Znas, neke su urodjene , a neke izmenljive. Komunikativnost se po meni moze poboljsati citanjem zanimljivih knjiga, komuniciranjem putem interneta , telefona, mobilnim porukama ...makar to bio i neko mladji i neiskusniji od tebe. To ce te vratiti u zivot. To ce te malo podmladiti, a to je upravo ono sto ti treba.
Uostalom, 2/3 moje najbolje drugarice su sa interneta! 2 drugarice koje su mi ko sestre su takodje sa interneta. I to iz Spanije i Australije...

Drugovi znaci nisu problem.

Za rodbinu ne znam sta da ti kazem. Iskreno, ja imam rodbinu , ali skoro pa kao da je i nemam. Nikad se ne sete da okrenu, da pitaju kako sam i sta radim.
Da riknem ne daj Boze, saznali bi tek kad bi im nesto zatrebalo i tada okrenuli moj broj...Znaci rodbina nije presudan faktor...

Znas sta je vazno, vazno je da imas samo neki unutrasnji mir. Da te niko ne muci. Da probas da sve gledas sa vedrije strane. Pokusaj. Pronadji nacin zasto je to tako ko sto jeste, pokusaj da vidish da ti nisi tu nista kriva i da mozes, ukoliko za nesto jesi, da sve to ispravis...


Inace, ako zelis da upoznas nekog, za pocetak se odvoji od tog snoba od coveka. Iz price vidim da ti sa njim buducnosti nema...Znaci smisli najgoru mogucu prevaru i nateraj ga da se povuce iz tvog zivota. Jer drugacije moze da te proganja ceo ostatak tvog zivota. Ako zelis da promenis svoj zivot iz korena zagorcaj mu skroz. To ti je moj savet. Koliko god ga volela...

Sta je u vezi posla ? Koji fakultet si zavrsila ? Kako to da si nezaposlena sa fakultetom. Moras malo da setas, malo da pricas, da se raspitujes....

Mozda ces nakon svega ovoga reci, ah..klinac , sta on ima mene da savetuje, ali ti sve ovo govorim iz nekog svog vidjenja i svog licnog iskustva vezanog za slicne stvari...


Unesi malo pozitivizma u sebe. Nije sve tako crno. Samo Crnci u Africi...


Ajd
ziva mi bila jos sto godina
pisi

Ivan
 
Cini se da si osoba koja ima kvaliteta- zavrsen fakultet(znaci - upornost, inteligencija), spremnost da se suocis sa problemima (sama cinjenica sto pises o tome je dostojna poshtovanja)i ono sto mi se cini da gledas u pogresnom kontekstu- godine- ti ih imas SAMO 26. U tvojim godinama mnogi veliki ljudi Einstein, Konstantin Kavafi, ili Gandhi su bili potpuno nepoznati. Da ne govorimo o mnostvu manje poznatih, a jednako vrednih i dobrih ljudi. Znaci, imas kvaliteta i dovoljno malo godina da zivot posmatras kao pocetak, a ne kraj.

Ocito, imas i problema, i to sto si ih svesna i zelis da izadjes na kraj s njima je vec velik i vazan korak napred. Vazno je da ih ne uzmemo samo kao prepreke- ja mislim da se sve na ovom svetu dogadja s nekim razlogom, makako da nam se cini ponekad da je sve besmisleno. Mislim da ti imas snage da prevazidjes ovo sto ti se sada dogadja. Stvari se u zivotu brzo menjaju- koliki su ljudi zivot pocinjali u 50-oj, a ti imas tek 26! John Wayne je imao 45 kad je postao filmska zvezda, a austrijski pisac Gustav Majrink je do 50- te bio bankar, da bi tek u zatvoru, bez prebijene pare, krova nad glavom i sa 50 godina otkrio talenat koji ga je kasnije proslavio- talenat za pisanje.Vazno je samo da ne gubis veru u sebe i da budes svesna da se sve najbolje sto postoji u drugima, u bilo kom ljudskom, bicu nalazi i u tebi. Ti si vredna i sjajna kao i bilo ko od nas- zato i jesmo ljudi. Zivot nije ni lak ni narocito pravedan, ali bas zato sto jesmo ljudska bica mozemo i moramo da prebrodimo i teske trenutke, a oni svakom dodju- Ivanu, Gustavu Majrinku, Einsteinu, meni, tebi- bilo kome.
Zlatno pravilo- nikad ne posustaj, i uvek najvise veruj samoj sebi- onom najboljem u sebi. Ko zna sta te jos ceka i koga ces sve upoznati za neku godinu?
Ja sam stariji dosta od Ivana, ali sve sto ti je rekao stoji. Pravih prijatelja svako ima malo. Rodjaci na danasnje vreme, na zalost, ne znace mnogo. Ali ono najvaznije i najvrednije je samo u tebi, a ne u nekom drugom, i ti si, osecam to iz tvog pisma, vazna i dobra osoba. Moras znati- niko nije savrsen, zivot nije savrsen, nevolja je uvek bilo, ali ti mozes da se izboris sa njima. Za svaki problem se nadje i resenje. Sto kazu anglosaksonci- gde je problem tu je i resenje.
Znam da ces se izvuci iz ove zute minute. Zapamti- kad ti je tesko, uvek na ovom svetu negde, nekako, ima neko kom je stalo do tebe, a da ti to i ne znas. Drzimo ti palceve, svi mi ovde na "Krstarici". Javi se opet!
 
Kao sto svaka snaga moze da postane slabost tako i svaki samoubica cesto moze da pretvori svoju prividnu slabost u snagu i oslonac pa to obicno i cini. - Herman Hese
Kod tebe je ta transformacija vec pocela bar sudeci po tome sto si se odvazila da svoj problem podelis sa nekim. I sama znas, pametna si devojka, da suicid nije resenje a opet cini ti se privlacna misao da se agonija kroz koju prolazis moze odmah zavrsiti time sto ces je ti sama okoncati ( mislim da anglosaksonci nisu na to mislili kad su skovali termin selfhelp- ne zameri na ovo malo crnog humora ali probaj i ti da se nasmejes :) ). Ne mogu a da ne primetim da ovo pismo pises u cik zore. Jutra su najgora, strah od novog dana, jos jednog u nizu istih, crnih. Sve su ovo opisali ljudi koji prolaze kroz slican problem kao i ti, i psihijatri ljudi koji imaju dovoljno empatije i strucnosti da im pomognu. Prvi korak si napravila ovim pismom, ali resenje ipak moras da potrazis na jos jednom mestu.
Kinezi kazu da mudrost pocinje onda kada se stvari pocnu zvati njihovim pravim imenom.
Depresija je ozbiljan problem, ali resiv. Alkohol nije to resenje. Poslusaj me, molim te, obrati se strucnom licu, psihijatru. Mi odavde ti mozemo pruziti samo podrsku, dati prijateljski savet, ali sama (uz malu pomoc prijatelja sa Krstarice :D i psihijatra) moras da se izboris sa svojim problemom. Ne stidi se, znam da je lakse obratiti se za pomoc na ovaj nacin, incognito, ali veruj mi imati problem nije sramota, sramota je ne potraziti adekvatnu pomoc za isti.
Ne predaji bitku, nadji nove saveznike (neke si vec nasla :D ), isprobaj nove strategije. Neka ovo subotnje jutro bude tvoj novi pocetak.
I da zavrsimo kako smo i poceli jednom mislju gospodina H.Hesea- Samoubistvo je samo pomalo otrcan i ilegalan izlaz za slucaj nuzde, ali je ipak u sustini pametnije i lepse ostaviti da coveka pobedi i obori zivot a ne sopstvena ruka.

Srecno i glavu gore, draga moja

P.S. Koji si fakultet zavrsila? Da li si probala da preko Krstarice nadjes posao? Nije zgoreg i to pokusati.
 
Nesrećna:
U bezizlaznoj sam situaciji.Bez roditelja,prijatelja, rodbine. Dvadeset šest mi je godina, završila sam fakultet i nezaposlena sam. U vezi sam četiri godine sa čovekom četrnaest godina

DakBe, ali na super si mestu. Ovde ima puno osoba koje ce te razumeti, a ako zelis neko druzenje i slicno, slobodno startuj likove sa nekog od foruma. Ima svakakvih manijaka.:evil: Sigurno ce ti vratiti volju za zivotom (mene ovaj put preskoci jer ne gotivim slabe ribice, tj. one koje razmisljaju o samoubojstvu) uber_nuss rekao!
 
Iskreno – da ozbiljno razmisljas o tome, ne bi to pitanje postavljala ovde.
Sa druge strane, ako ti to ozbiljno mislis, sasvim je neprikladno traziti ovde odgovor, takve crne misli zahtevaju strucni savet i ophodjenje, a ne da se javi incognito i kaze “ubij se”. Sta ako devojka to ozbiljno misli.
A ti… mlada si, zivot je pred tobom. Ako budes zivela preko 70 godina – znaj da si sad na trecini svog zivotnog puta. Neko uspe da uspe tada, a nekome je to sudjeno kasnije. Kao sto neko rece – “samo najjaci ostaju”. Nikad se ne predaj. Citaj malo knjige, izbaci crne misli iz glave. I shvatices da postovanje zasluzuju samo jake osobe. A zivot je lep. Zamisli sta te sve ceka – koliko gradova nisi posetila, koliko dobrih ljudi nisi upoznala… Zivot je blago. Izlazi medju ljude, POTRUDI SE da nadjes posao, raskini tu vezu, sta si se zalepila za tog coveka, vidis da vam ne ide, ne oduzimaj ni njemu vreme. Budi svoja, jaka, samostalna, odgovorna i pozitivna. I pocni zivot iz pocetka. I ne posmatraj to kao kraj – da bi nesto lepo pocelo, nesto se mora zavrsiti – raskrsti sa svime sto mislis da te sputava, ostavi sve za sobom bez zaljenja, i ostvari svoje potencijale – i stremi lepoti. Ili ces proci pored nje a da je ni ne primetis.
P.S. Znas li ti koliko ljudi na ovom svetu je NESRECNO? Znas li koliko ljudi je u ovom trenutku u bezizlaznoj situaciji, pomisli samo na onu jadnu gladnu decu u Africi, na jadne, bolesne ljude, na HIV pozitivne, koji osecaju kako im zivot odumire, na osakacene ljude. Pomisli na ljude koji u pedesetoj godini zale sto nisu uradili vise u zivotu, sto nisu zavrsili fakultet i ostvarili svoje potencijale. Pomisli na ljude koji su izgubili decu. Na ljude koji PATE. Na ljude koji su muceni. Na ljude koji gube voljenu osobu. Sta tebi fali, osim para i sigurnosti? Da imas novac, i ti bi se drugacije ponasala… Da li si zdrava i prava? Pametna i obrazovana? I sta sad?
TI SI SEBICNO STVORENJE, STIDI SE TAKVIH MISLI!!!!!!! Ne budi slabic…

I ne zaboravi – bez velikih patnji nema ni velike srece, niti zadovoljstva. Tvoj zivot ce biti kvalitetniji i ti jaca ako prodjes kroz ovaj period uspesno.
 
Ma na svakih par nedelja ovde iskoci po jedna tema kako neko razmislja da se ubije, pa mi vise dosadilo da odgovaram 'uljudno'...

Ko zeli da se ubije, on se ubije i nikome o tome ne prica. Ljudi koji ne zele da se ubiju, koriste samoubistvo za privlacenje paznje na sebe (npr. nakljukaju se pilulama, pozovu nekoga i to mu kazu, i naravno hitna pomoc stigne pre nego sto se desi nesto ozbiljno...). Ili samo zele da se ljudi sazale nad njihovom situacijom, ne shvatajuci da niko nije bez problema, i da postoje daleko veci problemi sa kojima se ljudi suocavaju.

Pitanje koje doticna osoba treba da se zapita: Sta si danas ucinila da ti bude bolje, da ti se popravi situacija, da izadjes iz tog 'vilinog kola'?

Iskoristi vreme da pocnes da resavas svoje probleme, ne bacaj ga uzaludno pisuci po forumima, jer niko odavde ti nista ne moze pomoci.
 
lako je biti nesrecan a da budes srecan treba da ulozis malo pa i mnogo svoje energije, mislis da ja nisam ponekad pomisljala na samoubistvo ali to je najlaksi ali ne i najpametniji nacin da odes. Zasto lisavas svet sebe i svojih ideja,misli i osecanja koja su sigurno divna...seti se kad si bila dete koliko si bila srecna, mama je mozda umrla ali ne znaci da te je napustila, misli na mamu i koliko bi je unesrecila da uradis tako nesto.
Ne dozvoli drugima da ti popravljaju ili kvare raspolozenje a narocito ne pivom, procitaj moj topic pa ce ti biti jasno da i drugi imaju problema.
Promeni nesto, prijatelji su na sve strane samo moras da pruzis ruku i doci ce-oni koji su te napustili zato sto si se povukla u sebe nisi bili pravi prijatelji oni su trebali da te izvuku iz tebe :D ,svakako se obrati psihologu za pocetak.
Ako si sada dosla do dna vise ne moze dalje, samo mozes ici ka vrhu.
I nije vazno koji si fakultet zavrsila, ne treba niko da te ceni kao inteligentniju zbog toga vec kao nekog ko je zrtvovao svoje vreme i deo zivota zarad viseg obrazovanja, hej kao zao mi je da se ubijes zato sto si zavrsila faks a da si samo sa srednjom skolom onda ubij se :D Posla nema pa nema, ali uvek ima nekog posla, pocni od losijih poslova, obrci hamburgere bices srecnija..idi medju ljude svi smo mi ipak drustvena bica i videces desice se cuda...
Ako nesto krene lose tu smo mi da se pozalis! :wink:
Pozdrav Jelena
 
Za pocetak pokusaj da prihvatis bilo kakav posao,nemora da bude u struci,niti dobro placen.
Osecaces se potrebnom i korisnom.

Neka ti to bude prva stepenica.

Dobro ce ti doci obaveza izlazenja napolje tj. na posao-s posla.
Sretaces ljude..ponekad necije "Zdravo!" s osmehom ulepsa ceo dan.
Jutro zapocni tako sto ces se sebi osmehnuti u ogledalu,posmatraj svoj osmeh neko vreme..ponesi ga sa sobom.
Budi ponosna na svoj osmeh!
Ti si mlada!Nikada neces biti mladja nego sto si sad.Uzivaj u svojoj mladosti!!

Covek pored tebe je mracan, a ti nedovoljno jaka da nosis teret za oboje.

On nosi nesrecu sa sobom.

I tvoje prisustvo voli samo iz sebicnosti.On ce ziveti jednako, s tobom i bez tebe.

Veruj mi.

Otrgni se i kreni dalje!Pratice te sunce!Znam da ces se javiti ponovo kad ugledas sunce...Ti posedujes veliku snagu i energiju,ti si prebrodila gubitke,pokazala da umes,stigla si na pola puta..SAD NESMES STATI!!!


p.s. cekam da se javis!
 
Draga,
situacija u kojoj se nalazis nikako nije ni laka, ni lepa. I kao sto nije nastala odjednom, u trenu, tako ne postoji magicni stapic kojim ce se tvoj zivot odjednom preokrenuti. To moze da bude dug, mozda i bolan proces, ali svetlo vec postoji, i nazire se, jer si pocela da govoris o sebi i svojim problemima.
Slazem se da ti je potreban posao, i u traganju za njim ti je diploma (nazalost) otezavajuca okolnost. Koci te da prihvatis ili pronadjes bilo kakav posao, tragas za onim u struci. Probaj da pocnes da radis, bilo gde i bilo sta, prvo na sta naidjes, jer rad je sam po sebi dobra stvar, i neophodan je ljudima u tvojim godinama. Dakle, kreni sa poslom, pa ces imati prilike da uradis nekoliko dobrih stvari za sebe:
1) izaci ces iz kuce i (neminovno) upoznati nove ljude
2)izaci ces iz kuce i svog zacarnog kruga depresije u kom ti tvoj partner pomaze da se osecas jadnom i bednom
3) umorices se, a umor, i san posle umornog dana ponekad umeju da preporode coveka
4) poceces da se osecas potrebnom i korisnom
5) zbog odgovornosti prema obavezama moraces da se klonis pica....

Ostavi proslost i osecaj krivice za sobom. Na dogadjaje koji su prosli ne mozes da utices, ali mozes na one koji ce se tek desiti.

Sakupi svu svoju snagu, izadji, i kreni. U lepsa i vedrija vremena.

Solidarna

PS. Nadam se da nisam zvucala kao neko ko voli da soli pamet. Kroz tvoje dileme sam i sama prosla... Ja sam fakultetski obrazovana, samohrana majka, a moj bivsi muz je alkoholicar. U vreme najteze krize nisam imala posao (trazila sam "struku"), i pomisljala da vise ne trebam da zivim....
Danas, posle cetiri godine, sam uspesna poslovna zena, imam srecno i zadovoljno dete, prijatelje koje mnogo volim, i zivot.... Imam sva suncana jutra i sve tihe, ali tople, zimske veceri.
Drzim ti fige,
jer zelim da uskoro dobijemo tvoju poruku da se nesto promenilo.
 
Nesrećna:
U bezizlaznoj sam situaciji.Bez roditelja,prijatelja, rodbine. Dvadeset šest mi je godina, završila sam fakultet i nezaposlena sam. U vezi sam četiri godine sa čovekom četrnaest godina starijim.Živimo zajedno,on je dobar i neiskvaren, ali slab.Pijemo - oboje.Potrebna mi je podrška, toplina,ljubav,ali je nemam.On se očajnički drži za mene i kad god sam tužna donosi mi pivo.Govori da me voli više nego sebe...Najgore je što sam shvatila da ne bih bila sa njim da imam nekog drugog u životu.I prezirem sebe zbog toga. Jako.Prezirem sebe što se nisam bolje držala kada je mama, moja divna mama umrla. Što sam se povukla u sebe očajavajući u tuzi i besu i tako pogubila sve prijatelje i samopouzdanje i samopoštovanje.Tražim posao, ali bezuspešno. Dok sam spremala ispite bilo mi je lakše. Bilo je neke radosti i nade kad bih položila ispit.Sada ništa.Bez posla sam, bez para sa čovekom koji to neće zloupotrebiti, ali koji me ne ispunjava i u kome, kao ni u sebi, ne vidim oslonac. A jedini mi je.I sve mi je.Pitam se kako sam to sebi dozvolila... Ovo je grad sa puno ljudi,a prazan. Nikako se ne uklapam... Ne umem, ne mogu da živim... Ne vidim izlaz...Uvek sam važila za dobru i pametnu devojčicu. Šta se to desilo sa mnom kad se ovako ne snalazim?
Vidis,samoca je cudo,to je ono sto nas tera da ramisljamo.....Znas ti moras ici dalje,ti si stala,i posvesno nezelis da krenes,a u stavri moras ici dalje.....Ja sam nekoliko puta u zivotu bila u takboj situaciji kao,ti,i to me je prvi put snaslo kada sam imala samo 19 godina.........ostala sam bez mladica koga sam mnogo volela,ostala sam na onaj uzasan nacin........
Potom bilo je jos puno sutuacija,da sad kad procitam ovu recenicu,ovaj grad je veliki a tako prazan prepoznam sebe nekada........toliko ljudi oko mene a ja sama.......i onda sam donela odluku da to prekinem.....rodila sam dete,mozda je to bila greska,ali sam tada imala godina otprilike kao ti.Mislim,sada se nekajem jer sam sada srecna,jer uvek znam, da niakda necu biti sama,iako opet me ostave svi pored mene ce biti moja cerka.I sa njom mi je lakse da idem dalje.
 
Incognito:
Ako vec razmisljas - ubij se! ... Niko odavde nece razresiti tvoje probleme, a ako vidis izlaz u samoubistvu, samo napred...

Najjaci ostaju!

Neznani mazohisto ljudskih dusa. Barabo psihologije. Idi ti pa umri. Da si mi dostupan, pljunuo bih te posred cela . A obraza ni duse ni srca a vidim ni pameti nemas. Ti si bednik za zaljenje. Stoko jedna nehumana. Djubre jedno neizbaceno.
 
Svako od nas prezivljava odredjene krize u zivotu. I svima nam je potrebna podrska koju cesto ljudi cak i zele da nam pruze, ali ne znaju kako... Ako bismo mi sad ovde kolektivno plakali zajedno sa tobom nad tuznom sudbinom koja te je zadesila, mozda bi to i bilo ono sto zelis da cujes, ali nikom ne bi od toga bilo bolje... Dakle, jedini nacin da pocnes da izlazis iz krize je da se suocis sa zivotom i situacijom u kojoj se nalazis. Ne kazem da je lako, ne kazem da je jednostavno, ne kazem da nije bolno, ali drugi nacin ne postoji.
Jednu od najboljih lekcija u zivotu sam dobila od svoje prijateljice, koleginice sa fakulteta koja je zivela sa babom i dedom i bili su jedini koje je stvarno imala pored zivih roditelja! Naime, majka je bila alkoholicar, imala novi brak iza sebe i nju je tretrirala kao "gresku iz mladosti", dok je otac imao novi brak, pastorka i jos cetvoro svoje dece, tako da mu ona nije bila ni na kraj pameti... Pri tome je i deda bio promenljivog raspolozenja, ziveli su u jako malom stanu, sa vrlo skromnim prihodima itd. E, ta devojka, koja je imala sve predispozicije da bude ocajna i nesrecna, i "opravdanje" da ni u cemu ne uspe, nikad nije dozvoljavala da je neko nazove "jadnom", nikad nije dopustala da u bilo cemu bude razlicita ili da razlog svog neuspeha (bilo kog) trazi u tome sto je nekad bila ostavljena... Prica je vrlo duga, ne znam koliko sam u stanju da je prenesem ovde, ali zelim reci kako ja nisam srela veceg borca, odgovorniju i normalniju osobu od nje, kako me je bilo sramota da joj se pozalim na bilo koji svoj "problem" jer je njen uvek bio veci, a nije ga niti pominjala niti smatrala problemom.
Imala je 13-togodisnju vezu sa jednim deckom. Vec poprilicno bili zagazili u tridesete, a on i dalje nije nameravao nista da menja: te nemaju siguran posao oboje, pa stan, pa ovo pa ono... I imala je snage da i iz toga izadje, iako nije imala bliskiju osobu na svetu od njega... I on je kukao, molio, patio, preklinjao... i on nije los covek, ali nije u stanju da joj pruzi ono sto joj treba, niti da je prati sa svom energijom koju ima...
Danas je ona divna majka dvoje preslatke decice, ima muza koji je obozava, radi svoj posao (u kome je, treba li reci, takodje uspesna)i ima toliko zdrav odnos prema zivotu da ne ostaje nista drugo nego joj se diviti...
Ono sto sam zelela da ti kazem, to je da uvek ima i mnogo lepsih i mnogo ruznijih sudbina od nase... Jednostavno je to nesto sto nismo odabrali, ali su stvari takve kakve jesu. To sto si tako rano ostala bez roditelja zaista jeste tragicno i sasvim sigurno te cini ranjivijom, nesrecnijom. Ali, to je nesto sto se tako desilo, sto nije moglo biti drugacije i ostaje ti jedino da ih se secas po svemu onom lepom sto su za tebe cinili, kao sto ostaje i saznanje da si imala divne roditelje... Ono sto je tvoj "zadatak" dalje, to je da ono lepo sto su u tebe usadili dalje razvijas, da iskoristis sve svoje potencijale i boris se. Ne samo za sebe, vec i za njih...
Tvoja veza ne vodi nicemu. Mozda te taj covek na svoj nacin i voli, ali svaki put kad ti doda pivo, kao da te jos dublje zabija u zemlju, kao da te jos vise ubija u pojam i oduzima ti i ono malo snage koju u sebi mozes pronaci u ovom trenutku. On je iz svojih razloga nesrecan, a ljubav ne znaci posesivnost i pravljenje od nekoga zavisnika od nas samih. Bezi odatle... Budi i sama (zar sad nisi sama?!), pronadji sebe, bori se za sebe, za drustvo, za prijatelje, za lepe i srecne trenutke u zivotu... Kad jednom naucis da budes sama, svaka tvoja veza bilo ljubavna, bilo prijateljska, bice jaca, lepsa, zdravija, jer ces u njima biti zato sto zelis, a ne zato sto se plasis.
Uostalom, sve nas i onako na kraju ceka smrt... Pitanje je samo kao cemo provesti zivot i koliko smo u stanju da se izborimo za sebe.
 
mozda nije lose da odes ponekad u crkvu nedeljom, na liturgiju, probaj. niko ni ne mora da zna, nema veze i ako nisi 'vernik'. ne mislim da propagiram religiju, ali nista te ne kosta da probas. nije lose ni da se ukljucis u neki crkveni hor, ako mislish da bi mogla, jeftin nacin da ucestvujes negde..od crkvi u bg z aliturgiju preporucujem vavedenje na senjaku..
ako imash para ukljuci se na neki aerobik ili tako nesto..
idi na chat ponekad.
 
Ako si mogla da zavrsis fakultet onda si jaka licnost.I sama vidis i uvidas da pravis greske sto utehu trazis u picu.To je korak do istine.Sada si ti na potezu.Kazi sebi ja to mogu i hocu "i izvucicu se iz ovog pakla"i uspeces.Sigurno!Veruj u sebe to je jedini put do uspeha.I zapamti "sreca dolazi onda kada se najmanje nadas"Jesi li spremna ,pokret.
 
mislis da ti je lose.
slusaj ovo.
imam pristojnu platu,ne preterano naporan posao,stambeno situiran, doduse nemam kola ali kad bas zurim imam za taksi.
u celoj prici ima samo jedna caka,doktori me kljukaju citostaticima, pogodi od cega sam bolestan a ti mislis da ti je lose....
 
dugi777jezik:
Incognito:
Ako vec razmisljas - ubij se! ... Niko odavde nece razresiti tvoje probleme, a ako vidis izlaz u samoubistvu, samo napred...

Najjaci ostaju!

Neznani mazohisto ljudskih dusa. Barabo psihologije. Idi ti pa umri. Da si mi dostupan, pljunuo bih te posred cela . A obraza ni duse ni srca a vidim ni pameti nemas. Ti si bednik za zaljenje. Stoko jedna nehumana. Djubre jedno neizbaceno.
A ti si budala.
 
Ne daaaaaj se!!!!!!!!
Bice sve ok, videces
slusaj ovo
NISTA ZIV COVEK NE MOZE IZGUBITI, STO MU JEDNO PROLECE NE BI MOGLO VRATITI, NITI MOZE COVEK BITI TRAJNO NESRECAN, DOK BOG DAJE DA SE DUSA LECI ZABORAVOM I ZEMLJA OBAVIJA PROLECEM!!!
Ivo Andric
 
Nisam citala ostale postove.
Ako je to istina sto si napisala, razumem zasto kazes da zelis da se ubijes, treba ti paznja, time samo zelis reci koliko ti je tesko i koliko si ocajna.
Dirnula me je tvoja prica veoma, ... volela bih da ti, ako mogu pomognem bar pricom, ako je istina sto si napisala javi mi se na tihana30@yahoo.com
Mozda smo u istom gradu, mozemo se druziti?!
I ja sam izgubila mamu i bila bez prijatelja, rodbine, drustva, slomljena,...javi se.Zbog nasih mama ako nista drugo moramo biti srecne, jer zasluzuju to, zar ne?
 

Back
Top