- Poruka
- 990
Nisam psiholog - to odma da kazem da nebude zabune.
'nebude' - lakse mi je tako da pisem i nije mi jasna svrha pravila u gramatici po kojem se 'ne' odvaja. Valjda oni koji zele samo da dodju i da mi isprave gramaticke greske (ima ono za pretrazivanje dje kliknes i prikaze Forum dje sve u postovima ima koja rijec - vjerujem da ti ljudi koriste to pretrazivanje da nadju ko sve pise 'neznam' 'nemogu' pa da ga prosvijetle) nemaju pametnija posla, posto svako razumije sto mislim kad kazem 'nebude'. Nadam se da ce ti prosvetitelji da me zaobidju.
___________________________________
da predjem na stvar.
Ja se nalazim u velikoj dilemi, neznam kako da se postavim u trenutku kada se nesto desi. I posto sam jos uvjek bez resenja - a ta vrsta dileme je od onih dje mora da se 'prelomi', to svaki put prelomim na silu, bez volje, izaberem jedno od 2 resenja dileme, nebitno koje, posto su mi oba jednako bliska. I stvarno kazem svima da je taj osjecaj kad moras da se odlucis za jednu od dvije opcije a da pri tom neznas koja je ispravna (moras da se odlucis, jer stagnacija nevodi nicemu) cudan. To 'nesto' sto me zbunjuje se desi skoro svaki dan, tako da kad bi se odlucio da 'ne radim nista dok dobro ne razmislim' morao bi u najmanju ruku da odem na planinu, i to neku bas visoku, posto je to jedino mjesto dje ta situacija nemoze da me nadje.
Problem:
Neki put neki ljudi neke informacije, informacije do kojih ti je stalo bas zato sto se druzis sa tim ljudima, nezele da ti SAMI daju, vec cekaju da ih pitas.
To je ok, objasnjenje za to je mozda nepridavanje vaznosti tome pitanju sa njihove strane, sto je ujedno i dovoljno opravdanje za 'cutanje' po tom pitanju.
Neki put neki neki ljudi znaju sta te zanima - iako ih jos uvjek nisi to pitao, znaju u vezi cega ti treba informacija, ali nezele da ti je daju SAMI, nego cekaju da ih ti pitas.
To nije ok. Zato sto je objasnjenje za to je mozda nepridavanje vaznosti tebi kao osobi, tvojoj radoznalosti.. Kazem mozda, mozda i nije bas to u pitanju, mozda je u pitanju samo: nedostatak vremena, onda, mozda ta osoba u globalu zeli da zadovoljava tvoju radoznalost, ali ne u vezi tog konkretnog pitanja, konkretnog... , mozda osoba voli da izbjegava 'teske price', mozda osoba izbjegava da pokrene pricu koju nemoze da zavrsi, jer za objasnjenje nebi ni 10 godina bilo dovoljno..
Dakle, bezbroj razloga da se ne naljutis i da naljutis, pa? Dali da se naljutim ili ne naljutim sto osoba 'cuti'? Kako to da znam? I dali da pitam ili da cekam da neko sam kaze?
Neznam sta od ovoga da izaberem, dali da budem ljut, dali da ne budem, kako da razumijem taj gest 'cutanja', koliko tome da dam vaznosti...Mozda neko misli da to sto ne pitam znaci da me ne zanima... - jednostavno receno: komplikovana stvar!
'nebude' - lakse mi je tako da pisem i nije mi jasna svrha pravila u gramatici po kojem se 'ne' odvaja. Valjda oni koji zele samo da dodju i da mi isprave gramaticke greske (ima ono za pretrazivanje dje kliknes i prikaze Forum dje sve u postovima ima koja rijec - vjerujem da ti ljudi koriste to pretrazivanje da nadju ko sve pise 'neznam' 'nemogu' pa da ga prosvijetle) nemaju pametnija posla, posto svako razumije sto mislim kad kazem 'nebude'. Nadam se da ce ti prosvetitelji da me zaobidju.
___________________________________
da predjem na stvar.
Ja se nalazim u velikoj dilemi, neznam kako da se postavim u trenutku kada se nesto desi. I posto sam jos uvjek bez resenja - a ta vrsta dileme je od onih dje mora da se 'prelomi', to svaki put prelomim na silu, bez volje, izaberem jedno od 2 resenja dileme, nebitno koje, posto su mi oba jednako bliska. I stvarno kazem svima da je taj osjecaj kad moras da se odlucis za jednu od dvije opcije a da pri tom neznas koja je ispravna (moras da se odlucis, jer stagnacija nevodi nicemu) cudan. To 'nesto' sto me zbunjuje se desi skoro svaki dan, tako da kad bi se odlucio da 'ne radim nista dok dobro ne razmislim' morao bi u najmanju ruku da odem na planinu, i to neku bas visoku, posto je to jedino mjesto dje ta situacija nemoze da me nadje.
Problem:
Neki put neki ljudi neke informacije, informacije do kojih ti je stalo bas zato sto se druzis sa tim ljudima, nezele da ti SAMI daju, vec cekaju da ih pitas.
To je ok, objasnjenje za to je mozda nepridavanje vaznosti tome pitanju sa njihove strane, sto je ujedno i dovoljno opravdanje za 'cutanje' po tom pitanju.
Neki put neki neki ljudi znaju sta te zanima - iako ih jos uvjek nisi to pitao, znaju u vezi cega ti treba informacija, ali nezele da ti je daju SAMI, nego cekaju da ih ti pitas.
To nije ok. Zato sto je objasnjenje za to je mozda nepridavanje vaznosti tebi kao osobi, tvojoj radoznalosti.. Kazem mozda, mozda i nije bas to u pitanju, mozda je u pitanju samo: nedostatak vremena, onda, mozda ta osoba u globalu zeli da zadovoljava tvoju radoznalost, ali ne u vezi tog konkretnog pitanja, konkretnog... , mozda osoba voli da izbjegava 'teske price', mozda osoba izbjegava da pokrene pricu koju nemoze da zavrsi, jer za objasnjenje nebi ni 10 godina bilo dovoljno..
Dakle, bezbroj razloga da se ne naljutis i da naljutis, pa? Dali da se naljutim ili ne naljutim sto osoba 'cuti'? Kako to da znam? I dali da pitam ili da cekam da neko sam kaze?
Neznam sta od ovoga da izaberem, dali da budem ljut, dali da ne budem, kako da razumijem taj gest 'cutanja', koliko tome da dam vaznosti...Mozda neko misli da to sto ne pitam znaci da me ne zanima... - jednostavno receno: komplikovana stvar!
korisno je to
