G
Gosca
Gost
Udata sam nesto vise od dve godine. Obadvoma nam je ovo drugi brak. (moj prvi muz je umro) Koliko god se trudim da mu ugodim, on je uvijek nezadovoljan. Stalno mi prijeti razvodom. Prvo je govorio da je moj sin razlog nasih nesuglasica, da nam dijete unistava brak. Sve mu cinim po volji,nastojim mu ugoditi i u krevetu, vodim racuna o svom ponasanju svuda i na svakom mjestu gdje se nadjemo,oko njega se trudim cutim i radim, ali on u 10 dana mora da poludi i da spominje razvod i kako je njemu lose u braku. Zasto muskarci kad si prema njima iskren i pazljiv postanu nemoguci? Zar mogu da vole i postuju samo vjestice? Sve bih ucinila da sacuvam brak, zaista ga volim. Jutros mi je prije posla opet napravio scenu vrijedjajuci me da sam umisljena i sujetna. Pokusavam da ga razumijem ali ne uspijevam. Njemu se ne smije reci apsolutno nista da pogresno radi, i ja se trudim da ni ne primjecujem kad pravi gluposti ili radi naopako. Uvijek sam kriva i kad ne znam zasto sam kriva, moram mu priznati da je to sve zbog mene...tek tad je zadovoljan i tek tad se smiri. Nekad pomislim da nema neke psihicke smetnje. Ako je i to, ja sam mu voljna i pomoci, ali kako, on otvoreno kaze da mrzi zene da su vjestice...Ili je to sve posljedica njegovog loseg iskustva iz prvog braka i njegove povrijedjenosti.