U koliko prijatelja ste se razočarali....

bramm

Početnik
Poruka
18
Koliko vam je ostalo pravih prijatelja, iz detinjstva ili iz srednje škole. Gde su se pogubili kroz vreme i dogadjaje, šta im se desilo, pa ste se otudjili ili su vas svojim postupcima uvredili ili razočarali. Da li imate nekoga ko vas stvarno razume i sa kim možete da porazgovarate kada vam je potrebno, da vam bude adekvatan sagovornik a ne samo slušalac koga nije briga.
 
Koliko vam je ostalo pravih prijatelja, iz detinjstva ili iz srednje škole. Gde su se pogubili kroz vreme i dogadjaje, šta im se desilo, pa ste se otudjili ili su vas svojim postupcima uvredili ili razočarali. Da li imate nekoga ko vas stvarno razume i sa kim možete da porazgovarate kada vam je potrebno, da vam bude adekvatan sagovornik a ne samo slušalac koga nije briga.

Šta podrazumijevaš pod pojmom "pravi prijatelj"?
 
imam dvojicu prijatelja iz detinjstva.......a o samom topicu......nisam se razočarao...jednostavno sam shvatio da sam bio u zabloodi...da sam mislio da je nešto što nije....i u prvo vreme sam bio razočaran, moglo bi se reći.....ali nije stvar u čoveku.......nego u mom očekivanju od njega.....i kao takvom...prihvatanju......mea culpa....
 
Koliko vam je ostalo pravih prijatelja, iz detinjstva ili iz srednje škole. Gde su se pogubili kroz vreme i dogadjaje, šta im se desilo, pa ste se otudjili ili su vas svojim postupcima uvredili ili razočarali. Da li imate nekoga ko vas stvarno razume i sa kim možete da porazgovarate kada vam je potrebno, da vam bude adekvatan sagovornik a ne samo slušalac koga nije briga.

X puta su me razocarali...
Imam 2 drugarice iz osnovne koje su mi drage skoro koliko i moja sestra.
 
Nisam se razocaravala, ali sam uvek znala da prepoznam otudjenje na vreme i da prilagodim svoje ponasanje tome. Tako sam razocarala, u to vreme najbolju drugaricu, sto se kaze iz vrtica. Nije bila neka tabloidna drama, jednostavno ju je uvredilo moje epizodno bahato ponasanje. Posto se posle toga nisam adekvatno izvinila, ona je to shvatila kao nedostatak zelje da nase prijateljstvo traje. I nije pogresila. Samo bih nekako da ispravim pa da ona bude negativac u prichi. I nisam od onih ljudi koji vrednuje prijateljstva po vremenu nastanka.
 
....neko sa kim si rastao od detinjstva, popušio prvu cigaru, napravio prvu zajedničku glupost, otišao prvi put u bioskop bez roditelja itd itd itd

Ovo ne mora da znaci da je ta osoba pravi prijatelj... To mogu da budu drugovi... ali prijatelji vrlo tesko...

Evo sta Aristotel kaze: "Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela."

Ima jos jedan interesantan citat od Balzaka: "Muškarac nipošto ne želi biti prijatelj neke žene, ako može biti njen ljubavnik."

Evo jedne Grcke poslovice: "Ko prestane biti prijatelj, prijatelj nikada nije ni bio."

Ja kazem... Drugara i poznanika imamo puno... ali malo pravih prijatelja...
Razliciti su to termini...

Moze se ovde jos diskutovati ali dovoljno je i ovoliko...
 
Imam prijatelje i iz osnovne i iz srednje skole, one koji su uvek tu. Ne postoje razocarenja, samo treba da prihvatimo prijatelje onakve kakvi su. Svi se mi s godinama menjamo i treba da prihvatimo i promene na drugima i onda nema razocarenja. Jedino ako se sad desi nesto kao nasla sam drugaricu sa muzem i neke druge stvari, e onda je to razocarenje.
 
Imala sam 3 situacije kada sam se toliko razocarala u prijatelja da sam mislila da mi se svet rusi...Vremenom, prihvatila sam to kao " mogucnost " i u sva prijateljstva unela dosta rezerve...mada ih ja volim i uradila bih sve sto je u mojoj moci za njih....Danas...knjiga spala na dva slova...imam njih par sa kojima se druzim, ali sam uhvatila sebe kako mi jako nedostaju, kako se ponekad osecam izdano, ostavljeno, usamljeno....onda, posle par mucnih misli, shvatim da tako mora biti...i sutra je sve ok, oni su moji...volim ih....
Ali, najboljeg druga i drugaricu...NE ZELIM da imam...
 
nisam se razocharala ni u jednog, jer niko nije duzan da zivi prema mojim ochekivanjima... imam jednu pravu prijateljicu i jednog pravog prijatelja... oni tje uvek ostati to shto jesu, bez obzira shta da se desi... ostali su svrstani u drugove i poznanike i teshko da tje neko od njih ikada stetji status pravog prijatelja u mom zivotu...
 
Sto se tice prijatelja niko me nikad nije razocarao. Druzim se i dan danas sa ekipom iz osnovne. u srednjoj sam imala divno prijateljstvo koje se prekinulo zbog nekakvih gluposti, ali se nisam razocarala. Kapiram da kad bih srela tu osobu, bila bi vesela i verovatno bi se prijateljstvo obnovilo. Inace, neke brljotine uvek oprostim, smesne su to stvari, niko bre nije savrsen.
A prijateljstva se uglavnom raskidaju zbog sujete.
 

Back
Top