UNUTRASNJI SVET OCAJANJA

evo shta god :smile:

zatvoreni prozori, zatvorene ochi, uzivljajavnje u sopstveni ochaj, ochaj teche kroz vene ...ne zelim da vidim, ne zelim da chujem , da otvorim ochi , da otvorim prozore dushe...lakshe je ovako...imati previshe za jedan zivot, put je ka prokletstu...u kojem ne treba borba za svaku kap vode, trud za svaku kap srece, napor za svaku mrvu koja padne sa stola i donese radost na dlanu,,,trud za svaki dan...lakshe je chekati Andjela i zlim mislima bockati svoju umornu kozu 'da nece doci'', ''da se dzaba nadam'', ''da je sve laz i da nishta bolje od ochaja ne postoji''...jer ne zelim zivot...i onda dodje obichna sjena...i kaze ''da... ti mislish samo na sebe...tebi je tijesna tvoje koza, tvoje dusha se kupa u ochaju...raskida vezu sa zivotom , jednim potezom ruke...a ko ostaje posle tebe...postoji li iko na ovom svijetu ko ce patiti , kad te ne bude...ko ne zasluzuje da gleda tvoje umorno lice, tvoje slomljeno telo...postoji li iko kome treba tvoja ruka da pruzi radost, a ne samo slepo da uzima, da otima paznju koje nikad dosta''...okovi dushe kao obruchi bureta, stezu i gushe da je zivot teret onda kada treba biti najdrazi...skinuti se ne mogu...moraju popucati...treba mnogo volje, snage i truda da pucaju jedan, po jedan,,,raskid sa proshloshcu, sa ochajanjem je bolan...kao da se koza guli i izniche nova...okovi pucaju jedan po jedan, kako pucaju tako dusha pochinje da dishe, dok ne udahne ...zivot, otvori prozore, otvori ochi...i zavoli...svim srcem zavoli svaki dragocheni momenat postojanja...ochistiti smece iznutra...da, moguce je....istina je...

nemoguce je ziveti ovako...
pitanje je da li vredi cekati ili je najbolje odmah okoncati ovaj (ne)zivot?

Kakve veze ima ova tema sa filozofijom?

chini mi se da negde u nekom podforumu postoji tema "kako se trenutno osecate?"