slicnosti izmedju suprotnosti

Ovo je vetrom odneseno čim je izgovoreno, ali opet da kažem.
Nekad se bolje stvari i definišu i vide kad se gledaju u negaciji , ali onda i zaključivanje mora da bude u negaciji , da ne bi bili demagozi, što je ovde na forumu često slučaj, pa umesto "kad tražiš meru , onda je nemaš" bude tumačeno "ako ne tražiš meru , znači sigurno je imaš" ili u prevodu matematičarima i statističarima p*q=!p*!q a ne 1-!p*!q.

Mnogi odnosi se bolje posmatraju kad se gledaju u negaciji kao ono pametan, inteligentan, i negacije budala i glup respektivno....te razlike izmedju pametan i inteligentan postaju jasnije...
 
Kada nekome ucinimo dobro, zna se da smo nekome ucinili lose.
U isto vreme volimo i mrzimo najvise na svetu.
Krecemo se izmedju tame i svetla i moguce je da zaglavimo izmedju.
Da li su sve suprotnosti po necemu slicne? Ili to samo tako izgleda?


voli da volis
mrzi da mrzis
ostavi neki trag
i nestani tiho
........gledaj ne postoje krajnje suprotnosti....sve je jebeno razlicito a u isto vrijeme i jebeno slicno...mislim nije dzaba ono...usvakom ylu ima dobra i obrnuto..pozzz
 
Kada nekome ucinimo dobro, zna se da smo nekome ucinili lose.
U isto vreme volimo i mrzimo najvise na svetu.
Krecemo se izmedju tame i svetla i moguce je da zaglavimo izmedju.
Da li su sve suprotnosti po necemu slicne? Ili to samo tako izgleda?

Sličnost je u našem pristupu stvarima. Ako si strasna osoba, ta strast neće izostajati ma u čemu što radiš ili osećaš, makar to osećanje i činjenje bilo međusobno suproststavljeno i nespojivo.
Ljubav i mržnja mi nisu opozicija koju bih u svom slučaju mogla da uzmem za primer, verovatno zato što msilim da nikoga ne mrzim.
Ali, recimo - tuga i sreća. Sa gotovo identičnim identitetom emocija učestvujem i u jednoj i drugoj. Ako patim, biće to do pucanja svih, i najnevidjivijih i nadebljih niti duše... Ako sam srećna, euforija koja me tada zahvati, jaka je da mi se čini da bih mogla da pomerim planine. U jednom destruktivna, u drugom kreativna, energija je u biti ista. Možda je u tome sličnost.

Postoji neka alegorična priča... nešto o nekoj lestvici, ne sećam se najbolje... kao, kad dođeš do vrha lestvice, padaš i vraćaš se na prvu prečku... A poenta je da su manje razlike (veće sličnosti) između dve krajnosti, nego ovom što stoji u međuprostoru...

Zanimljiva tema, ne znam zašto ne i posećena.
 
Žigon:
Što je veće uzdignuće osobe na jednom planu to je veći ponor na drugom....


Idealan primer za meru je kad nisi nigde toliko uzdignut da ne bi mogao da posmatraš koliko si na drugom mestu porinut....jeste da se to ne traže i ne ceni u društvu, a predstavlja vrhunac društvene izgradjenosti...kad te društvo najmanje primećuje jer ga najmanje bode....
 
Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane ? Ima i toga, pa sta, zivot je, vecinom, naizmenican tok uspona i padova a ako ne, onda je mnooogo dosadan ! Nekad si lovac, a nekad lovina, ne vidim tu mesta za ocaj, a ako je u pitanju strasna osoba, po meni, to je dobro...a kada posledice nisu sreca za svakoga, pa sta ? Uvek postoji sledeci krug...Nesto najgore sto covek sebi moze da dozvoli je da ostane, zaglavljen izmedu svetlosti i tame. Mada, vecina nas, zivot prespava u zlatnoj sredini, za neke, je to najbezbolnije ? Takvi ljudi su, ponekad, ,,najbolji" kriticari, dokoni da otkrivaju sopstvene svetove...
 
Sve što je suprotstavljeno, jedno je drugom neophodno.
Svetlost i tama.
Zatim, bol je često skopčana sa radošću. Rođenje (rađanje)...
Jedino ne znam da li pojmovni par dobro/zlo stvarno postoji. Mislim da je Zlo izmislio čovek, da nije to nešto što je po prirodi stvoreno i po rođenju čovečanstva dato.
 
Па ипак, то исто говоре и кинески ЈИН и ЈАНГ. Изгледа да је тзв. "зло" интегрални део овог света, и без њега се не би могло.

А можда наша борба против зла уопште не значи буквално избацивање зла из овог света него значи да ми сами кроз ту борбу растемо у смислу свести и кад довољно порастемо прелазимо у неки други, виши свет, у коме можда збиља нема више зла.

Кад помињем "други свет" имам у виду чињеницу да су ти тзв "светови" заправо димензије свести, тако да је сасвим нормално да човек развијеније свести живи у "другом свету", тачније у другој димензији у односу на човека ниже свести.
 
Žigon:
Što je veće uzdignuće osobe na jednom planu to je veći ponor na drugom....


Idealan primer za meru je kad nisi nigde toliko uzdignut da ne bi mogao da posmatraš koliko si na drugom mestu porinut....jeste da se to ne traže i ne ceni u društvu, a predstavlja vrhunac društvene izgradjenosti...kad te društvo najmanje primećuje jer ga najmanje bode....
Kako zanimljiv problem... Ne mogu reći netačno, jer nije... tj. ne čini mi se.
Ipak, uzdizanje na bilo kom polju, ako nije izvanredno već samo zadovoljavajuće po jedinku, njen je lični uspeh. I nju (jedunq) čini zadovoljnom, dakle inspiriše je da nastavi.....

Pitanje je da li društvo zaista ceni nadprosečnost.....
 
suprotnosti se najpre privlače, pa se potom svlače..

Archie_07.gif
 
Ako uzmemo u obzir mogucnost, da je i dobro, a i zlo u prirodi coveka, meni godi cinjenica da zaista nadvlada, ono sto vise negujes i hranis...a svako zadrzavanje na sredini, moze da se sagleda i kao vreme za odluku, pa na koju stranu tas padne, tu je put. A zlatna sredina, ma ko ju je nasao, ma nek mi javi, ne pitam koliko kosta...
 
То ти зависи од схватања фразе "златна средина".

Да ли да "златну средину" схватимо као -- НИ (једно) -- НИ (друго), или као И (једно) -- И (друго).

У случају И -- И, обе супротности су остале целовите, и заједно су заступљене у целини ствари, а у оном првом случају нема тога, то је баш као у оној изреци "ни риба ни орао" или "нит смрди нит мирише" и слично.

Ја бих се одлучила за И -- И.
 
Sve što je suprotstavljeno, jedno je drugom neophodno.
Svetlost i tama.
Zatim, bol je često skopčana sa radošću. Rođenje (rađanje)...
Jedino ne znam da li pojmovni par dobro/zlo stvarno postoji. Mislim da je Zlo izmislio čovek, da nije to nešto što je po prirodi stvoreno i po rođenju čovečanstva dato.

to...
neophodno...i jedno bez drugog,ne postoje...
slazhem se i za zlo...
nishta samo po sebi nije ni dobro ni loshe...zavisi kako ga mi vidimo.
 
ima tamo neki victor igo ,, kaže ,, nemojte prosjaku davati ,,jer će vas mrzeti ,, kako to da ti imaš i možeš da daješ a ja nemam i primam od tebe koji si ,,,,,,

ali opet, ja dajem kada imam, a mene niko ne šiša kada strmoglavim

mada ovde se ne radi o materijalnosti ,,, suprotnosti su različita shvatanja, drugi ljudi, rase, vere, ,,,, da ,,evo nešto zanimljivo ,, "Indiji štakori pojedoše prinose ali oni ih ne uništavaju jer to im religija tako nalaže,,,,, drugo ,, "U Indiji ne sna se tačno koji broj stanovništva gladuje ,, radi se o milijonskom broj,,,,,, krava daje mleko, meso ,,,, ali ona je svetinja,,,

(nadam se da sam ubola temu)
 
Suprotnosti se privlace jer se medjusobno dopunjuju!

Suprotne stvari uvek, bez izuzetaka pripadaju istom "skupu". Npr. dan i noc su suprotne pojave to svi znaju ali i dan i noc su pojave i to ih cini slicnim. Necemo porediti dan/noc sa recimo zavesom(lupam) jer oni nemaju nikakve veze,nemaju dodirnih tacaka=NISU SLICNI.
Dakle, relacija suprotnosti je direktna posledica slicnosti. Provereno 100%. Imate mnostvo primera za to.
 

Back
Top