MRACNE PESME

Tvrdoglava u grehu, dusa mi mlako zali,
placam skupo ako bilo sta priznam,
i opet blatnim putem veselo koracam,
kao da sam svaku mrlju jeftinom suzom sprala...
Konce koji me krecu, djavo spusta i dize,
pronalazim drazi u svemu sto je gadno,
bez groze silazim u mracno grotlo smradno,
i svakog sam dana za korak paklu blize...
 
OPROSTITE, VASI ZUBI SU NA MOME VRATU

Ne palite svijetlo
ponekad volim sama
drhtati u mraku
Uživati u trenutku
Upijati mjesečinu
Kad već u životu
Izvučem najkraću slamku

Zašto svi ko topovi spavaju
Iako uznemireni psi
Kroz noć laju
Prepoznajem u vrtu
Krvi žednu siluetu
Usred mraka
gledaju me oči
u mjesečevom sjaju

Nikakve koristi
Od zidnog raspela
Češnjak u bočici
kao začin za stotinu jela
Ili kanadska šindra
Umjesto glogova kolca
A za srebrne metke
Ionako nemam novca

Mogu se prepustiti samo
Šarmu
Divljeg pogleda
i feromona
što osvaja u vampirskom stilu
Bez debilnih upadica
Kao kod birtijaških morona

Jedna prava riječ
taj pogled oči u oči
i taj seksi smiješak
i ja sam spremna
o uzmi me
kralju noći

Učini me vječno tvojom
Jer ne želim kraj,
neka ovo bude tek početak
Reci mi da nisam
Samo tvoj Fast food curetak
Osjećaš li mi srce
otkucava ponoć
Lupa kao teška kazaljka
Na zidnome satu

Oprostite,
Vaši zubi su na mome vratu

(d.d.)
 
Dve od mene ... radoznala sam sta ce ti ?

..zaplesi ovu noc sa Vampirom koji je isisao svu tvoju ljubav,
bacio te na zemlju prepunu njegovih tragova....i ne vristi jer strah ga uzbudjuje,
ispusti samo jedan krik ,tek da vidi da je pobedio...i ne placi...jer suze nece upiti tvoju bol....disi duboko ...i prepusti se....



KRV I PERJE

Ševo uspomena
To tvoja krv teče
A ne moja
Ševo uspomena
Stegao sam svoju šaku
Ševo uspomena
lepa mrtva ptico
Nije trebalo da sletiš
I zoblješ iz moje ruke
Zrnca zaborava.

Prever
 
***

Rekoh,ne diraj mi srce,
srce moje igracka nije.
U njemu bezbroj bodeza
svoju pricu krije.
I svaki moze da te posjece,
da iskrvaris kap po kap,
zajedno s mojom,dok tvoja krv tece.

Stani,cujes li,
ne kopaj po dusi mojoj.
Dusa je moja ponor beskrajan
i samo jedan pogresan korak
do njenog te,mracnog,vodi dna.
za navjek na dnu da ostanes,
nikad svjetlost ne ugledas.

Rekoh.Ne prilazi suvise blizu.


Ovo mi bi pri ruci..ima mracnije,ali me mrzi da trazim po svojim sveskama..nekom drugom prilikom.
Pozdrav
 
volim takvu poeziju...
ne znam zasto.........

Polako, kad još malo više poodrasteš, shvatićeš da je život poprilično mračan, sam po sebi, i proći će te. :lol:

Kroz besno zubalo,
va
še ime penom izlevam,
za vas trenutno reprogramiran,
inkubacija mi spletenost misli,
kružnim stopama lovim se,
svaki vaš pokret,
raznolikost mojih indicija,
vi ste dokaz životnog gena,
oči suze dok vas procenjujem,
vaše pare sumporne su kiseline,
mantam da ste monogamna supružnica,
irealnost vas ispunjava,
ulje na platnu,
lažirani nacrt predočava,
za vaše sumorne crte,
muze milostinju zazivahu,
reinkarnacija Petrarke,
mače Laura vi ste,
penkalom crnih tonova,
apstraktan portret prikazivan,
posedujem penkalo, pišem reči,
žarkim crvenim bojama,
vaša slavina izjutra,
obraze gresima osvežava,
hladnom krvlju ispirete zadah,
kad bili ste ostavljeni,
živci na rubu njegovo ime izgovarahu,
tada vrela krv isprala vas,
on jedrio je vašim mislima,
jer divljale su propuhane,
vaše misli dosežu bonacu,
o more da l’ si nemirno,
da li se jedriti može,
il bonaca jedriličara istera,
odgovor mom penkalu nepoznat?

Jer slapovi trulih višanja,
daju ukus kiselih sećanja,
kroz snove podsvesnih nezrelih doživljaja.....

Može? :p Idi n
a temu Divlji u srcu, naći ćeš tamo koješta što ti može biti zanimljivo.
 
Cofeinko jedva te perepoznah sa novim avatarom :lol: zelja za promenom
nije losa stvar ,ja se od ruzice ne odvajam - njoj sam verna ;)


volim takvu poeziju...
ne znam zasto.........


Reci cu ti ja zasto je volis
jer izrazava mnogo jake emocije
cvrste,nazalost bolne a bol se pamti
i moze da prati dugo,
dugo ... Ne znam sta se u tebi u tvojim
godinama zapetljalo da te mrak
sahvatao.Moguce da je to kod tebe prolazna
stanica od drugova i drugarica - malo mracnijih.
Secam se da sam i ja nekada mislila da trebam
da budem u trendu jer i oni vole to.
Dok nisam shvatila sto je njima trend
nemora da bude i moj .
Na nekim postovima videh da je neka tvoja
ljubavna veza prekinuta - moguce da je to
izazvalo zelju za citanje mracnih stihova.
U tvojim godinama bilo koja ljubavna veza
nije sve u zivotu kao sto pises - bio ti je sve
da bio je ali momentalno.Neznam kakav zivot vodis
ali ma kakav vodila osloni se na svoje najblize
ako ih ima - nadam se,jos si suvise mlada
da bi se oslanjala na sebe.Mada ima i takvih
osoba cak i u tvojim godinama koje su morale da
se oslanjaju na sebe htele ili ne.
Znam da ces pomisliti sta ova zvoca
i soli mi pamet - ne nemam nameru da ti je solim
mogla bi cerka da mi budes i iz svog iskustva
prenosim ti sve ovo napisano- svi ucimo dok smo zivi i ja
nisam svu pamet sveta progutala .
Pogledaj oko sebe ,rasiri ruke uz osmeh
i okreni se lepom jer postoji kao i lepi veseli stihovi
puni neznosti,sarenih boja osecaja
osmeha i srece .;)
Verovatno si cula kako kazu da mi se vrattiti
u neke godine unazad.
Eh da mi je tvojih godina a da sve ovo znam :lol:

:shock: po drugi put pisem ovaj text - prvi je
nestao jes mracno ovde - ne zalazim vise :lol:
 
Ugao ( Za Maleno moje)
Rukom iskopan ugao
Pravo je skloniste za molitvu
Nema lutanja, nema zivota
Samo izbledele ivice od neba
Zar se ne secas vise rasirenih ruku i osmeha koji miluje?
Zar ne sanjas vise da te neko cuva pored jastuka?
Zar se ne secas slobodnog prostora gde smo na kraju oboje zastali
zagrli me, kao nekad
i nikad te necu pustiti da propadnes..
 
Pocetak.I kraj
Sputana dusa uzalud lutase...
Samo krik u plavetnilu
Miris slomljene duse
Pod Luninim velom nocas mrmori

Siluete.
Zaboravljene,tihe
Promicu raspolovljeno
dok vlaga smrti pala je livade
Kojima setase moja sen

Osecas? Kamen pluta
hladnim katakombama sumraka
Po kojima se oseca miris uzdisaja
Strah u bokorima gladi
Barsun senovite izgubljene duse

Cekas.
Tamnoputa strana ulice cuti
Zaleci zgureni obris zaboravljenog
Dok bledilo meseca jezivo plasi samocu
Tiho rominjajuci plocnikom duse!
 
Zacarani krug

Uprkos zeljenom zaboravu
tvoj osmeh
progoni sa nepoznatih, grotesknih lica

Uprkos zacaranoj daljini
tvoje oci
opstaju u mom nemirnom, krvavom snu

Uprkos zivom secanju
jos uvek zelim videti
odumiranje tvog lika u senci

Uprkos blazenom obecanju srece
oziljci na mome telu
jos uvek podsecaju
na onaj divan tren koji provedoh kraj tebe...
 
Zelja

Odlazim da bi poslednji put
videla andjeoski lik
i izgovorila sudbonosno ,,Oprosti"
Odlazim nazad da zavrsim pricu koja
nije imala prilike da bude zapoceta.

Sudbonosno ,,Oprosti" zapocece novo
poglavlje i staviti tacku na nesudjeni pcetak.

Odlazim u nadi da cu pri polasku
cuti toliko zeljeno ,,Stani".
 
Groblje..
svetlucavo od kaplica kise
poziva nas k sebi
Kopaj, kopaj moja duso
oduvek zaljubljena u smrt
da pronadjes srce, krv, toplinu
pocivaliste..
Otvoren zjapi ovaj grob
pozivajuci nas duboko unutra
samo nas dvoje
nase sjedinjene leseve
srocene u ovom vlaznom skrovistu
dubokoj zemaljskoj odaji
gde cemo trunuti
dok crvi budu dolazili
a kozu nam prekrila plesan...
Blago padaj na ovaj
velik, mekan,tajni i udobni grob
topla moja raspevana kiso...
Zemlja ce nam dati
svoju divlju neznu travu
titrave cvetove mekih sena
bujnog vecnog vrta...
Utoni, utoni duboko u zemlju
oseti kako te zatvara u sebe
Neka busenje zapecati nasu samocu
nista nam drugo ne treba...
 
STRVINA - Šarl Bodler

Sećas li se, o dušo mila, dan beše letnji
i nebo spokojno i jasno,
kao na zavoju ceste, na šljunku, mi u šetnji
strvinu gnusnu ugledasmo?

Nogu dignutih uvis, k'o žena bludu sklona,
s otrovnim znojem vrenja ružnih,
nehajno je, bestidno širila trbuh ona,
sav prepun isparenja kužnih.

Tu gnjilež je grejalo i peklo sunce vrelo,
k'o savesni i vredni pekar,
željan da mnogostruko prirodi vrati delo
koje je sastavila nekad.

Nebesa su gledala bujanje mrtvog tela
što poput cveta stade rasti.
Smrad beše tako silan, da si od njega htela
u nesvest na travu pasti.

Roj muva je zujao kraj creva i kraj usta
a bataljoni crva, siti,
gmizahu naokolo, i kao tečnost gusta
prelivahu taj dronjak živi.

To beše kao talas, čas nadut, čas razliven;
meso je kipelo u vrenju,
kao da telo čuva dah neki, živ i skriven,
težeći umnogostručenju.

Sve to brujaše čudno, k'o vetar, kao plima,
K'o voda kada razlije se,
Il' zrnje žita, kad ga ritmičnim pokretima
u svom rešetu vejač trese.

Oblici nestajahu, kao san, kao slika,
što tek na mutnu skicu liči,
zaboravljena, pa je kičica umetnika
po sećanju tek uobliči.

Jedna nas kuja, malo podalje, ljutim okom
posmatraše, uznemirena,
vrebajući trenutak da na kosturu skokom
ugrabi komad svoga plena.

A međutim, i ti ćes ličiti na to smeće,
na ovu kužnu hrpu gnoja,
Ti, sunce moga sveta, očiju mojih cveće,
Moj anđele i strasti moja!

Kraljice draži, ti ćes, kad dođe čas i za te
da s pomasću se zadnjom kreće,
među kosture sići, da zajedno buđate,
pod travu i pod tusto cveće.

Tada kaži crvima, kad te kroz tminu
ljubljenjem gladnim budu obasuli,
da ja još čuvam oblik i nebesku suštinu
ljubavi moje koja truli!
 
Ali na cemu stajih svo vreme?
Moja slika lebdi iznad mene
Razdaljina je...
Neodredjena...

Okrenuh se da jos jednom pogledam groblje
Okrenuh se da se podsetim
Na svakoj ploci je moje ime,ispod svake lezi tudje lice

Na cemu to stajah svo vreme?
Reka je mrtva, prepuna katrana
Ogolele grane drveca,osusene lome se pod nogama

Gavranova neba, sunca nema
Hladni vetrovi po poljanama lupaju prazne cinije
Odjekuje, odjekuje

Tama obavija tesku sliku, mrtvi horizont
mrtvu tisinu
Dok hladni vetrovi biju
Gde ja to stajah svo vreme?
Gde si, izgubljeni vidu?

Okrenuh se ogledalu i upitah;

Gde moje nade behu? Ko je kriv za mrtvu reku?

Ogledalo je gledalo ruke, ne to ruke ne behu

Pomislih, u senci drhtavog obrisa
moje reke teku, pomislih, porazenog lica

Okrivi me,okrivi me za mrtvu tisinu!
Groblja ovo jednom nisu bila
Gavrana je golubica grlila

Okrivi me, jer ti nosis moju bedu
Jer u tvom drhtaju,vidis svoju bedu

Ja znam, da nisam sama, ovaj sneg ne
pada iz mrtve zemlje
Ja znam da nisam sama,ovo svetlo sto
me pece
Nekada ziva bejah,Okrivi me, jer kriva sam..

Otrov su moje reci, i svi ovi grobovi su
ih pili..
Otrov je moja krv,i svi gavrani su je
pili...
Otrov je jedino seme koje u sebi sadih

Ali, gle,iz svih svojih lazi
na svom putu naisla sam na ogledalo
Ogledalo nisam mogla slagati,
ono je lagalo mene

Kriva sam, priznajem, jer ne postojim
A sve sto sam zelela je da postojim
 
U Trenutku Iskrenog Ocajanja

Sve propada, sve se rusi
iznova.
iako;pokusavala sam zadrzati misticne
delove novonastalog mikrosveta

Uzbudjena bese;u nocima kada sam
naivno pokusavala produzati taj sitni
zivot koji je mozda nesto i obecavao...
A sada polako nestaje i nastavlja
neprekidni lanac neuspelih ponovnih radjanja...

Uvek spreman da mi srusis svet onda
kada ga iznova izrodim iz pepela
i kada usped da zatvorim sve prozore
pred nadolazecom olujom

Gubim se, gubim u dubini zla,
u ponoru ocaja,gubim kontakt sa vanjskim svetom
Hladno mi je.Hladno u venama,
hladno u grudima
I naopkon
Pusti me da padnem
Pusti me da zivim
u iluziji jos jednog krvavog dana
Pusti me da umrem...
 
U crnim dimenzijama koje samo mi znamo
Kroz mracne delove vremena
daleko od sigurnosti
protice reka koju samo mi vidimo.
Predivna tisina mirnih sati
nada nekog lepseg vremena
Sada je tu, tece na mestu
gde krvi odavno vise nema.
Vaskrsnuce izgubljenih godina,
ponovno pronadjen smisao
I uzburkane do skora neumoljive misli
Dok gledam , sanajm
Osecaj savrsene mirnoce mr obuzima
strah ostavljam daleko iza
U ovoj noci strasnoj i cudnoj
prepustam se carima nepoznatog.
jednim ocima, jednoj inspiraciji...
Snaga savrsenog sklada je nestvarna,
smisao svakog poredjenja gotovo nemoguca,
Stvari koje me pokrecu,lepota koja
me budi iz predugog sna,
Sada su tu.
Tako blizu a tako daleko...
Noc me plako izdaje.
Ali znam da srescemo se negde
u vecnom vremenu
Ostajem sama, ostaje jedno pitanje
Ko si ti?
Jos jedna avantura bolesnog uma
ili
mozda trag koji zauvek ostaje?
Stvoreni smo na okovima proslosti
zivimo u ime buducnosti
 
Obrisi zore
Nacrtaj me na papiru u ovoj noci bez
svetla,svetionik u kom se ogledam
je samo deo tebe...
Vatra u snegu gori nesmanjenom zestinom,
samo ako zelis, ako razum dozvoli slobodi da
budi vecna!

Nedeljama koracamo na vrhovima prstiju
kroz delice u pesku rasparcanih secanja.
Ostar bol se budi i pulsira u korenu nase
snage.Ja sam kriva sto sam odbacenaa
ja sam kriva sto znam...

Udahni iskrenost kao put za nastavak.

Ledena prostranstva traze novog putnika,
jos jedna regija puna noci u hotelskim
sobama...Da bih dostigla nebo prvo moram
shvatiti zamlju..u kojoj smo uronili kao
celik u meso...Boli...Nas...

Kakva korist od pravog kad smo sami
birali krivo? Ljudi su tu da sude onome
sto i sami jesu...Obrisi zore ispod grube
povrsine kanjona noci,treba je pronaci,
treba je zamrznuti zagrljajem
To je sve...

Udahni iskrenost kao put za nastavak.

To nam ostaje.
 
Male reci

Lako je reci te male reci
koje podsticu nevolju da ubrza tok
i sunce da prestane da sija
Krv ispumpava crnilo u ovoj mocvari
Krv miluje vazduh i puni ga nistavilom
...
Povij nas jos jednom na grudi
Pusti suze da daju oblik ovoj usbuloj zemlji
Miluj nas jos jednom na svojim ranjemim kostima
I reci nebu da obuzda svoj gnev do jutra
 
Trudiš se da sve izgleda kao igra,
ali mogu namirisati tvoj strah.
Osjećam da je neka gladna vučica
zarila zube u tvoj vrat,
i zadržala te zauvijek u grubom posjedu
na svojih tamnim imanjima,
čak i kad si postao samo smetnja
njene divlje razuzdanosti.


Nakon moje vjekovne samoće
i tvog beskonačnog ropstva,
nadohvat smrti, imamo pravo
na još jedan pokušaj života.
Imaš li snage istrgnuti vrat
i razoriti svoju tamnicu?
Imam li toliko srca vidjeti
još jednom samo novu iluziju sreće?
 

Back
Top