da li zna neko kako se yove tvrdjava kod Prokuplja

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jug Bogdanova tvrdjava je zovu. Po predanju gradio je Jug Bogdan uoci Kosovske bitke na temeljima rimskog utvrdjenja.ISTORIJAT JUG-BOGDANOVE TVRĐAVE


Ne postoji podatak kada je i ko sagradio prvo utvrđenje na brdu Hisar. Mogu to biti Dardani, Vizantijci ali se po arheološkim nalazima pretpostavlja da su kamene temelje utvrđenju postavili Rimljani koji su ovde sagradili znatan grad sa brojnim termama, utvrđenjima i dvorcem.Sigurno je da se o njegove zidine lomilo oružje hunsko, hunsko, rimsko sve dok nije došlo u ruke Slovena, odnosno Srba.
Obnavlja se i dograđuje u periodu između 1371.g.- 1389.g. pred naletom Turaka i u svrhu odbrane od njih. U to vreme u Prokuplju je živeo Jug-Bogdan sa devet sinova, čuvenih kosovskih junaka.
Grad je opasan ovalnim zidom, kome se pridruživao drugi a zatim i treći. Sa juga uz stenu su bila tri tornja, a u sredini opasanog prostora dve četvorostrane kule, a k severu uza zid jedna. Prokopan je podzemni hodnik s vrha brda do reke Toplice radi snabdevanja s vodom, pa je tamo i sazidana još jedna kula za odbranu, te je tako utvrđenje na Hisaru osposobljeno za izdržavanje i duže opsade.Ovim radovima Prokuplje je postalo, u predkosovsko vreme , jako utvrđeni grad sličan Zvečanu, Prizrenu, Resavi i drugim gradovima na visinama, koji su takođe imali lagume, radi spuštanja do obližnjih rečica ili izvora u podnožju brda.
Ovako dobro utvrđeni Hisar odbio je prvi nalet Turaka, koji su, posle zauzimanja Pirota i Niša 1386. godine pošli i dolinom Toplice. Njihovo nadiranje zapadno od Niša bilo je sporo, jer su svuda nailazili na otpor, te je knez Lazar imao dovoljno vremena da se pripremi i sačeka ih u klisuri kod sela Pločnik, 22 km. zapadno od Prokuplja.U bici kod Pločnika Turci su doživeli prvi veliki poraz a ova okolnost omogućila je i neometano doziđivanje grobnice uz staru prokupačku crkvu, gde je iste godine doneto i smešteno telo sv.Prokopija dotadašnjeg zaštitnika grada Niša.
Posle Kosovske bitke Toplicom vlada, pod vrhovnim turskim suverenitetom, Prokupčanka kneginja Milica, odnosno njen sin Stefan.
Turski putopisac Evlija Čelebija, koji je bio u Prokuplju 1661.g. zabeležio je, da je ovo mesto osvojio Murad-han 844 godine po turskom računanju, odnosno 1440.g. po našem brojanju godina.U Letopisu crkve prokupačke o ovom osvajanju doslovno stoji:,,Kad su Turci zauzeli Srbiju svud su lako prodirali, ali u Prokuplju dobiju otpor. Srbi su se zatvorili u Hisaru i otuda tukli napadača. Sultan je slao veliku vojsku na Prokuplje, ali uzalud, Srbi su se držali. Naredio je leskovačkom Usejin-paši da i on napadne, ali i on ne moga ništa.Pošto kod Prokuplja pogiboše tri paše (tri velika vezira) poslati iz Stambola, onda se i sam car krene , da vidi kako se to Srbi drže u opkoljenom gradu. Srbi su imali lagum kroz grad do ispod severnih vrata i kroz lagum su unosili vodu u grad. Car nađe u Prokuplju neku babu, koja mu reče da se grad ne može zauzeti, dok se ne razbiju ona vrata što su spram sadašnjeg novog groblja.Kad su Srbi videli da se dalje ne mogu održati, jer im nestade hrane, nameste na gradu jedan goč (bubanj) koji je sam lupao i proizvodio toliku larmu da se moglo daleko čuti i jedne večeri, pošto su konje naopako potkovali, izađu iz grada i pobegnu. Sutra su se Turci, videći konjski trag, čudili kako su mogli još toliki Srbi da uđu u grad sa Sokolice.Tada Turci učiniše juriš,prodru u grad; kad tamo nigde žive duše, a goč sam bije.”
I danas se deo grada gde se car ulogorio naziva – Carina.
Posle četiri godina Prokuplje oslobađaju Đurđe Branković i Janko Hunjadi, a ovaj poslednji je stanovao u gradu na Hisaru. 1451. godine Prokuplje je imalo čast da poslenji put dočeka srpskog despota Đurđa , koji je ovde prošao sa svojom ćerkom- turskom caricom Marom koja je izabrala za stanovanje Nemanjin manastir sv. Bogorodice kod Kuršumlije.
Posle pada Carigrada 1453. godine ubrzo je palo i Prokuplje 1454. godine. Turci ubrzo obnavljaju ruševine tvrđave i smeštaju svoju posadu, au podgrađu i svoje stanovništvo.
Na Jug-Bogdanovu tvrđavu su , tokom Prvog srpskog ustanka, prvi put , u istoriji naše zemlje, bačene rakete koje je prota Mateja Nenadović kupio u Beču.Od strašne eksplozije Turci su odmah otvorili kapije i počeli da beže.
Tada je i tvrđava poslednji put igrala glavnu ulogu u istoriji ratovanja, jer je primenom savremenog oružja nestala potreba za usko opasanim utvrđenjem.
Ostale su samo legende i ono što ne piše a što možemo samo da zamišljamo.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top