mandragora, dobra ti je ideja.
Ali dok citam sve ove odgovore otprilike shvatam u cemu je problem. Skoro svi saveti koje ste davali su podrazumevali da i on bude ukljucen u proces "izlecenja". Ja ne znam kako TO da izvedem.
Naime, sve je zapocelo zahladjenjem odnosa izmedju nas. Onda je on poceo sve cesce i duze da odsustvuje od kuce. Kad bih ja zapocela bilo kakvu pricu na tu temu, on bi odmah postajao ljut i nervozan i to bi uvek zavrsilo svadjom. Takve stvari se ranije nisu desavale, skoro uvek smo mogli da razgvorom resimo problem. Meni je bilo jasno da se nesto desava. Kad sam ga zamolila da mi objasni on bi odgovarao u stilu: "nije problem u tebi, nego u meni". I kraj. Sve u svemu, potpuno druga osoba od one koju sam poznavala. Onda sam pred kraj leta ja saznala za tu devojku, i on je posle duzeg ubedjivanja priznao. Tada smo mnogo razgovarali, tokom sledecih dva meseca bilo je zaista puno razgovora na temu naseg odnosa i njegovog odnosa sa njom. I dogovorili smo se da pokusamo ponovo da uspostavimo dobre odnose.
On je nakon toga bio izuzetan prema meni u svakom pogledu i sve je bilo odlicno. Ja nisam pominjala vise taj dogadjaj i nisam ni razmisljala o tome. Medjutim, oziljci ostaju i sada je dovoljno da on par dana za redom dodje kuci umoran od posla i ne posveti mi bas onoliko paznje koliko ja ocekujem ili da ostane posle posla negde na picu ili bilo sta slicno, i da ja odmah pocnem da sumnjam da se opet tu nesto desava. Kad sada pokusam o tome da pricam sa njim (ne da ga napadam, nego da pricam, jer kapiram da je sad vec problem u meni), on se ljuti sto ja to pominjem. On kaze da je to za njega zavrseno i da nemamo sta dalje da pricamo na tu temu.
Dakle, ne mogu da mu se obratim za pomoc po tom pitanju. Izgleda je sada problem u meni i ljubomori koju je on svojim postupkom probudio i sa kojom ja ne umem da se nosim.