Meni treba neki dobar savet ...

Pepeljuga*

Zainteresovan član
Poruka
187
Zanima me šta mislite o mojoj situaciji i da li eventualno imate neki koristan savet.
Naime, jako mlada sam se udala i iz tog braka imam troje dece. U muža sam na početku bila zaljubljena (ili sam barem tako mislila, ne znam koliko sam realno mogla da procenim u tim godinama). Verovatno nisam bila zrela za porodicu i brak ali nažalost moji su sve to ogranizovali bukvalno bez i da me pitaju budući da je on bio ono što se u narodu zove "dobra prilika". Prvih 4-5 godina sve je bilo super a onda smo počeli sve više i više da se distanciramo jedno od drugog. Nikada nismo imali problema, lepo smo se slagali, finansijski smo super stajali, on je bio (još uvek je) odličan otac ali između nas bukvalno nije bilo ničega počev od rođenja trećeg deteta, kada sam imala nepune 22 godine. Kad sam diplomirala postalo je još gore, počela sam da radim, išla prvo na magistarske pa na doktorske studije a to malo slobodnog vremena sam u potpunosti posvećivala deci.
Bez lažne skromnosti, izgledam odlično i uvek sam bila na meti raznoraznih muškaraca, ali u životu mi nije palo napamet da nađem nekoga drugog. Muž je verovatno imao druge žene, znala sam ali nisam ga pitala niti sam se mešala u to.
A onda sam, već uveliko posle tridesete, shvatila nešto što sam bukvalno tragično podnela - da mene muškarci uopšte ne interesuju. Pokušavala sam dugo da ubedim sebe da je to neka privremena kriza zbog lošeg braka ali nažalost nije uspelo. Kulminiralo je kada se pojavila (ženska) osoba sa kojom sam poželela neku vezu. Iz poštovanja prema roditeljima, suprugu i deci nisam se upustila ni u šta i nastavila sam da živim taj lažni život ali nažalost ubrzo sam ja bila ostavljena zbog druge žene. Otišla sam iz sopstvenog stana dok se suprug nije snašao (on nije imao gde da ode, ta žena u tom trenutku nije mogla da ga primi) i na neko vreme se odvojila od dece. Započela sam novi život, ubrzo sam i stupila u tu vezu, razvela se ali deca još uvek ništa ne znaju o svemu tome. Sada živim sa tom ženom, deca su ostala u mom stanu a suprug je sa njima u istoj zgradi, kod te svoje nove žene. Deca za sada ne žele da se vratim, kažu lepo im je ovako jer su se malo osamostalili a viđamo se svaki dan. Pričala sam sa bivšim suprugom, on misli da je u redu da popričam sa njima i kažem im da je sa tom ženom nešto više od prijateljstva, budući da je prošlo godinu dana i da je veza prilično stabilna. Ja imam svoje sumnje, ne bih da traumiram decu koja me usput non stop nagovaraju da se ponovo udam. Želim da odrastu u zdravoj i normalnoj sredini, pa posle kada se formiraju kao ličnosti kogu sami da odluče kako žele da žive. Nije da imam neke sumnje u svoju odluku ali plašim se da im ne budem loš primer ili da ih to emotivno ne potrese previše. Sa druge strane sam i predavač, tako da istu muku mučim i na poslu jer se dosta toga priča a ja ne znam kakav stav da zauzmem. Klinci mi imaju 16,18 i 20 godina. Zanima me da čujem vaše mišljenje, izvinjavam se što sam ovako smorila ...:)
 
Можда би било најбоље да се посаветујеш са психологом о томе како да наступиш пред децом... Колико год година да имају, деца не воле да размишају о родитељима као сексуалним бићима...а поготово не као о хомосексуалним...
Можда је згодније да то, за децу, остане ''мамина цимерка''...не знам, бар мени се тако чини...
 
zavisi kako ste vaspitavali djecu...
da li ste vi ili vas muz vaspitavali djecu da gledaju homoseksualce i lezbejke kao normalne osobe ili luda,cudna i uvrnuta bica.
mada i ako ste ih vaspitavali da normalno gledaju na njih...ipak postoji problem,da nijedno dijete(barem ja tako mislim)ne zeli da im je roditelj homoseksualnih sklonosti.ako su tolerantni ljudi,mozda i prihvate...ali su i u nezgodnim godinama,meni se chini,pogotovu to dijete od 16.
nisam ja za to da do ''kraja zivota'' to za djecu ostani cimerka.da li je veza sa tom osobom ozbiljna...?mislim da li ste 100 posto sigurni?jer,mozda je pametno da sacekate godinu dana npr...ali ko sam ja da dajem savjete?!
psiholog je najbolje rijesenje za to.
 
Ne verujem da ima to mnogo veze sa vaspitanjem u porodici. Ono sot je veci problem je da je u jednoj takvoj konzervativnoj sredini -Srbiji- gde je pozamasan broj ljudi bio pretucen na gay paradi.
U svakom slucaju bice ljudi u okolini, blizoj ili daljoj, koji ce to osuditi.
Ja bih te savetovala da uzivas u svojoj vezi i da je cuvas od neistomisljenika. Isto tako zbog takve sredine postedi decu toga tako sto ces je cuvati kao tajnu.
Pozdrav
 
Ovaj foum je pun neverovatnih priča...
Ne znam, ostala sam bez komentara...
I ja mislim da treba da se obratiš psihologu, problem nije nimalo jednostavan i ne verujem da ti i najpametnija osoba sa Foruma može pomoći.
A i ja imam neke čudne stavove... Na primer, ja bih podnela (i našla način da to opravdam) i kad bih saznala da moj otac ima drugu ženu... i da ima vanbračno dete... bilo bi mi teško, ali bih razumela i - oprostila.
Majci NIKADA ne bih oprostila drugog muškarca. Da prevari oca, to nema govora, ne bih čula za nju.
Da se razvede, pa da se uda za drugog muškarca... i to bih teško podnela, teže nego da se otac oženi...
A da uđe u vezu sa drugom ženom - proklela bih je.
Majka je ipak neka svetinja za decu.
Iako nemam ništa protiv homoseksualaca. Iako mi ne smeta da njih imam za prijatelje, poznanike,... ali da imam homoseksualca za roditelja - ne znam, osećala bih se prljavo, kao da sam rođena iz neke najgnusnije laži... Jer da si imala to saznanje tada, ti tu decu ne bi ni rađala... iako ih sad voliš verovatno najviše na svetu, ali to je već neka druga strana prirode uredila i to se tek tako desilo da igrom slučaja uđeš u taj brak i izrađaš decu...

I da, ponoviću šta je rekla Helen: nije trebalo da iznosiš ovde svoju intimu u toj meri...

U svakom slučaju, srećno... mada sam blago rečeno - zgranuta... zaista su došla neka nova vremena u kojima se ja osećam kao Alisa u zemlji čuda... :)
 
Нису то нова времена, Соколице, увек је тога било...само што се није јавно говорило..

Моја мама је имала две познанице (обе су већ покојне) које су тако живеле заједно као другарице деценијама. Слутило се у уским круговима у каквом су односу, али ништа саблажњиво није било у томе да две уседелице живе заједно...да штрикају и гаје мачке... То је било пре пола века...

Деца у периоду пубертета желе да се што више уклопе у околину и стиде се сваке различитости... Срамота их је пред друштвом чак и ако мама носи овакву или онакву фризуру, или ако се породица по било чему издваја од ''нормалног''...

Данас, у зрелим годинама, ја бих могла да прихватим хомосексуалност мајке (пре него оца - то ми некако смешно), али у тим осетљивим младим годинама....тешко!
Тада нисам могла да замислим ни да маторци уопште знају шта је секс! :lol:
 
Mislim da ne treba da kazes deci. Bar ne jos uvek. Oni ce shvatiti sami vremenom, a sad su u "nezgodnim" godinama, i mislim da im jedno takvo saopstenje ne treba. A pogotovo ne detetu od 16 godina, jer moze svasta da se desi.
Mada me je uvek zanimalo kako to da zene (i muskarci) se udaju/ozene, imaju decu i onda tek skontaju da ih u stvari privlaci drugi pol. Kako se to tako odjednom predje "na drugu stranu"? Mislim zar ti nisi i sa 16 godina znala da ne volis osobe muskog pola?
 
Nova, Helen, upravo zato što je počelo da se o tome govori TOLIKO javno...

Ja ne mislim da je to bolest, ali da je nešto protivprirodno, da.

Plašim se da ne dođu vremena (ne mora ja da ih doživim, možda već moji unučići tome prisustvuju) kada većina ljudi ''odjednom'' ili odmah po buđenju svoje seksualnosti (iz apsurdnog pomodarstva ili pak istinski), shvati da im više odgovara emotivna i fizička veza sa - istim polom.
Šta će onda biti sa čovečanstvom...
Jer je u biti prirode neprekidno rađanje i stvaranje...

Kada imaš svoju decu prema kojima si okrenuta, u stanju si da lakše podneseš svaku neobičnost kod svojih roditelja, jer tada deca postaju savršena bića, jedina prava svetinja.
Međutim, dok nemaš svoju decu, roditelji su ti skoro pa sve... i da, naročito u tim godinama... tada se svaka vibracija, i najsitnija, upija do damara... a tek šta bi bilo sa ovom pričom... kakav potres...

Milsim da treba da priča sa psihologom.
Ali sve u svemu, ispada da je bolje da - ćuti.
Deca komplikuju situaciju, lako bi ona sa osudom sredine i roditelja...
Ali ovako, ako kaže istinu, dovodi u opasnost i decu: ili da je ona osude ili da deca to prihvate (što je manje verovatno), ali da onda teret prekorevanja svih ostalih pređe i na njih...
Mada je teško čuvati tako dugo tako ozbiljnu tajnu...

A znaju li deca za tu ženu, kako je ti predstavljaš, šta kažu za nju?
I jesi li nekad, pošto kažeš kako si bliska sa decom, imala prilike da sa njima pričaš o homoseksualizmu ili bar da čuješ njihova mišljenja (oni su ipak bili svedoci dok su kod nas bile te gej parade, o tome se priča, neke svetske zvezde koje se provlače kroz novine su homoseksualci...)? Ma morali ste bar da se dotaknete te teme..
 
Ljudi, stvarno hvala puno. :) Mozda sam malo previse isla u detalje ali ne umem da skratim pricu. Ovde me ionako niko ne zna, slicicu sam na neko vreme sklonila iz profila i tako ... uglavnom mislim da ste u pravu, bolje da jos malo sacekamo, nemam sta da izgubim. Sa druge strane nisu mi bitna misljenja okoline, posebno ne onih koje ne poznajem dobro (ako im se ne dopadam neka me ignorisu, sta da se radi) ali ipak ne zelim da deca cuju od nekoga sa strane tako da cu verovatno nastaviti kao do sada, nema mi druge ;) Inace ja sam 100% sigurna da ce ovo potrajati, nisam tip osobe koji ide iz veze u vezu ili nesto voli da eksperimentise.

@Mackic, veruj mi da pojma nisam imala ... iskreno mislim da se meni muz i nije toliko svideo koliko je to bila sugestija mojih. Kad ti neko non stop ponavlja "on je super, on je divan bla-bla-bla" kako da na kraju to ne pomislis? Nije da krivim moje ali realno dosta su uticali da formiram misljenje o njemu, a ja sam bila jos prilicno nezrela u to doba ;)
 
pazi molim te sta ce biti s covecanstvom,a sta bi bilo,toliko pedera i lezbejki pa malo po malo prenaselismo planetu,sto se ne brines sta ce biti s kinezima njima su zabranili vise od 1 deteta,i niko se ne brine kad se seku sume,kad se baca otpad u mora i reke,kad se trosi benzin bez mere a kad se spomenu homoseksualci onda smo odjednom zabrinuti sta ce pobogu biti sa covecanstvom
a za pepeljugu ne znam,ja bih verovatno svom detetu rekla,ali sve zavisi od tvoje dece i da li si ih ucila da si mama svetica i savrseno bice ili si oduvek pokazivala da si samo ljudsko bice?mislim da je to vrlo bitno.ja svoju mamu nikad nisam cula da prdne,niti se njena rec dovodila u pitanje.a svom detetu pokazujem da sam ljudsko bice koje gresi,ne zna odgovore na sva pitanja,pati...
 
Mislim da to ne trebas da kazes deci, u skorijoj buducnost, po meni, to bi mogla podneti tek kad bi imala svoju porodicu i tad mozda...Sto kaze Hellen, deca se stide kad im majka ima drugaciju frizuru a ne nesto drugo...Ti si njima idol i uzor i mislim da tako treba i da ostane....
Ja pricam sa svog gledista...iako imam 21 godinu, 99% da to ne bi prihvatila, i kad bi to prihvatila nikada ne bi mogle imati isti odnos....
 
pazi molim te sta ce biti s covecanstvom,a sta bi bilo,toliko pedera i lezbejki pa malo po malo prenaselismo planetu,sto se ne brines sta ce biti s kinezima njima su zabranili vise od 1 deteta,i niko se ne brine kad se seku sume,kad se baca otpad u mora i reke,kad se trosi benzin bez mere a kad se spomenu homoseksualci onda smo odjednom zabrinuti sta ce pobogu biti sa covecanstvom
a za pepeljugu ne znam,ja bih verovatno svom detetu rekla,ali sve zavisi od tvoje dece i da li si ih ucila da si mama svetica i savrseno bice ili si oduvek pokazivala da si samo ljudsko bice?mislim da je to vrlo bitno.ja svoju mamu nikad nisam cula da prdne,niti se njena rec dovodila u pitanje.a svom detetu pokazujem da sam ljudsko bice koje gresi,ne zna odgovore na sva pitanja,pati...

Nisam rekla da ne pomislim i za šume i za Kineze i za ratove i za otpad...
Nije ovo tema o tim stvarima i ne znaš moje mišljenje o svemu tome, ne iznosi prigovore na moj komentar (koji je prilično štur i ne daje ti uvid ni u deseti deo mojih razmišljanja)...

Upitam se nekad za čovečanstvo, jer sam osoba koja voli da razmišlja, makar i o vremenu u kom ću samo kao prah postojati, eto...

Nisam napala homoseksualce. Ni najmanje.
Zadržala sam se na problematici da deca posle 16, 18 i 20 godina saznaju da im je roditelj drugačijeg seksualnog opredeljenja nego što su verovali da jesu (ili nisu uopšte o njenoj seksualnosti razmišljali, mada, ako su je nagovarala da se uda, verovatno su, gledajući oca, poželeli kao već dovoljno velika deca, da im mama ne bude ceo život sama)...

Meni roditelji nikad nisu pokazivali da su savršena bića koja nikad ne greše. Naprotiv. Uvek su me, čak i kada sam stvarno bila veoma mala, uključivali u sve njihove odluke, razgovore... jednostavno, tretirali su me kao nekog ko je sa njima u istoj ravni... govorili o svojim greškama...
Ali, rekla sam... Čudno je to sa majkom... Jer se ona u detetovom životu uvek pojavljuje kao posebno biće...
 
@sokolica
Pa tesko da neko moze da postane gay ako mu mama i tata kazu da to treba da bude. Vec znamo pricu gde su roditelji batinama "lecili" svoju decu homoseksualce, i koliko znam nije upalilo. Tacnije jos nije otkriveno zbog cega se to javlja, tako da ne mozemo da tvrdimo da li ce civilizacija ljudi nestati zbog toga sto ce svi biti gay. Prema tome razloga za brigu zaista nema. Ako evropljane nije satrla kuga, tuberkuloza i spanska inkvizicija, nece ni homoseksualizam.
 
znas sta ti si dala misljenje i moje je pravo da ga komentarisem,a ako to ne zelis onda jednostavno ne pises na forumu

Naravno, ali si ti samovoljno isključila iz mog mišljenja stvari koje si nabrojala: zagađivanje okoline, zakon o deci u Kini i slično...
Što totalno nema veze sa pričom.

I mislim da si malo pogrešno shvatila da ja osuđujem homoseksualce.
Niti ih osuđujem niti me tangiraju.
Neka rade šta hoće.
Ali ja mislim da je ova situacija dosta problematična iz razloga koje sam već napisala.
 
draga pepeljugo
ne vidim gde je zapravo problem
imaš troje već odrasle dece
živiš sa osobom koju voliš
pretpostavljam zdrava si i nemaš preteranih novčanih problema
ako želiš moj savet... opusti se i uživaj u životu
što se mene tiče seksualna orjentacija je slobodna svakome pa i tebi
ali tvoju decu komšije i kolege ne poznajem pa ne mogu proceniti kako bi reagovali na eventualno ozvaničavanje veze u kojoj si
ako želiš da pretpostavljam javlja mi se da je velika verovatnoća da ćeš u tom slučaju imati više emotivne štete nego koristi
na žalost retke su utakmice u kojima baš svi dobijaju
 
Slazem se da bi mozda trebalo da sacekas sto se tice dece,oni su sada u godinama kada im se njihovi"preblemi"cine najvecim na svetu,kada misle da oni "sve znaju",kada jos uvek traze sebe.a i sebi pruzi malo vremena da se stvari slegnu,ako je takav zivot ono sto zaista zelis vremenom ces i ti biti jaca i sigurnija u sebe,snaznija da odbranis nacin zivota koji si odabrala(posebno ako zivis u zemlji srbiji)
kao sto neko rece za sada uzivaj u zivotu i pusti stvari da bar za neko vreme idu nekiom svojim tokom.
I kao odgovor na neke komentare odozgo kada bih ja saznala da je moja majka u slicnoj situaciji podrzala bih je punim srcem i divila bi se njenoj hrabrosti.Meni su moji roditelji pruzili divno detinjstvo i njihova sreca mi bi bila mnogo vaznija od "ali sta ce ljudi sad da kazu".
Zelim tebi i tvojoj deci sve najbolje
 
tvoj seksualni i emotivni zivot se ne ticu tvojih kolega na poslu, ne vidim zasto bi trebalo da bilo kome kazes bilo sta
deca - ni njih se u kranjoj liniji ne tice sa kime delis krevet. na tvom mestu ne bih nikome govorila nista, to je tvoj izbor, ne moraju oni da se suocavaju sa njime. razumem da ne zelis da krijes tako nesto, ali shvati da ti ljudi mozda ne zele da cuju tvoju istinu pa ih postedi brige i nerviranja. sigurno im ne bi bilo svejedno, zabrinuli bi se, a ne mogu tu nista da promene - mogu samo da reaguju nespretno i bilo bi vise stete nego koristi. ja im sigurno ne bih rekla na tvom mestu, mozda nekada, kada i sami budu u braku i vide da sve nije bajno i sjajno, ali svakako ne sada.
 
Sačuvaj to za sebe. Bar za neko dogledno vreme. Tako ćeš poštedeti i decu ali i sebe (bizarnih) reakcija tvoje najbliže okoline, jer ne zaboravi- ti još uvek živiš u majčici zemlji Srbiji...

P.S. Iako sam i sama poprilično iznenađena tvojim pismom( ne shvati pogrešno- ne osuđujem te i nisam homofobična,i ja živim u toj istoj zemlji), ipak mislim da si ti jedna hrabra žena. I želim ti da istraješ u svojoj ljubavi...
 
I ja mislim da deci jos nista ne treba da govoris. Nisu oni bas toliko odrasli za takve price. Ja sam, recimo, do jedno 26 godina bila zbunjena po mnogim pitanjima... i da sam sa dvadeset godina cula da mi majka zivi sa zenom, ili otac sa muskarcem, bila bih u najboljem slucaju zabezeknuta. Mozda ne zato sto mi je roditelj gay, nego zato sto uopste moram da razmisljam o ljubavnom zivotu svojih roditelja :lol:
Uostalom, kada je moj otac imao neku epizodu - ja sam tada vec bila udata - bila sam pogodjena i nesto sam se kao ozbiljno naljutila na njega. Mi deca smo sebicna bica - roditelj je tu da slusa o nasim problemima i da ne talasa :lol:
Pozdrav!
 
E, pepeljugo, da sam ja tako mlada izrodila troje dece, pa ih odgojila, pa doktorirala, pa da me zbog druge ostavi muz, kojeg sam nekoc volela, s kojim sam sve to prozivela...mogla bih da zivim hiljadu godina sama, i da se "palim" samo na sebe. Mislim da je to sve sjajno, pogotovo sto si nasla srodnu dusu. Divna prica, sjajan zivot!
 
Evo mene opet. Hvala puno na savetima.
Što se tice vaspitanja dece i mog odnosa prema njima mislim da tu imam dosta dobre rezultate. Uvek smo imali više prijateljski odnos nego što sam ja bila neki autoritet, dosta ih slušam i konsultujem oko svega što planiram da uradim. Nisam nikada bila ni previše ozbiljna, ni previše stroga i mislim da me znaju onakvu kakva stvarno jesam, sa svim vrlinama i manama (osim ove jedne, vrlo bitne stvari).
Kada je u pitanju sam odnos prema gej populaciji zaista ne znam kako bi se postavili. Od malih nogu sam ih naucila da to nije ništa ružno i ništa strašno što treba osudivati ali sam uvek naglašavala i isticala kvalitet i prednosti normalnih muško-ženskih odnosa i braka. Ne kajem se što sam ih tako vaspitala jer uprkos mom sadašnjem opredeljenju ne mislim da je normalno uciti decu od malih nogu da je normalno biti gej ... moj stav je da im treba predociti da i toga ima i da budu tolerantni, ali da pre svega treba da gledaju na sebe kao na heteroseksualna bica i da treba da se realiyuju u takvim vezama (naravno ako posle odluce drugacije poštovacu to, ali logicno je da ja kao majka gledam da ih usmerim na pravi put). Znam da su mi deca normalna i lepo vaspitana i u razgovorima nikada nisu pokazali da imaju nešto protiv homoseksualizma, ali stvarno ne mogu da pogodim kako bi reagovali kada bi im rekla da baš ja vodim takav život.
Ženu sa kojom sam u vezi poznaju vec dugi niz godina jer je i pre dolazila kod nas, znamo se sa posla. Do sada su se lepo slagali i mislim da je baš gotive, ali svakako je moguce da bi se njihov stav promenio nakon ovog saznanja. Ona naravno misli da ja treba sama da odlucim šta da radim i svesna je cinjenice da bi mogli opasno da se okrenu protiv nje.
Meni je iskreno najlakše da cutim ali mislim da okolina itekako primeti i da ce kad-tad doci do dece (ako vec nije) i samo želim da izbegnem da oni nešto tako bitno cuju od drugih ljudi, jer onda ispada kao da mi nisu dovoljno bitni da bih sama pricala sa njima. Nije iskljuceno da su nešto vec poceli da shvataju ali verovatno nece biti sigurni sve dok ja ne progovorim i nekako mislim da je možda i najbolje da im malo po malo to nagoveštavam, možda ce im tako biti najlakše ...........
U svakom slučaju puno hvala, javiću za neko vreme šta sam odlučila.
 

Back
Top