Konstantin VII Porfirogenet

Video sam polemiku oko godine 7515. i 7516. To je iz kalendara kojeg je koristila Srpska pravoslavna crkva do 1919. godine. Tad je napušten. Nova godina je bila 14. septembra, ako je tekst od 9. septembra, onda je godina 7515.
Imate knjigu Jove Bajića "Sveti Jeronim i solinska crkva". Autor je prikupio i arheološke nalaze hrvatskih istraživača - Stridon Sv. Jeronima smeštaju na područje Bosanskog Grahova. To što se spominje Dalmacija u 4. stoleću, nije nikakva zagonetka. Dalmacijom se tad nazivala teritorija do Save.
Kao dete, Jeronim nije govorio latinski. Da su na Balkanu živeli drugi narodi, a ne Srbi (Sloveni), preostali bi do vremena u kojem su ostali zapisi o stanovništvu. Evo, Englezi imaju političku kartu Evrope iz Vremena Karla Velikog - Srbija je obeležena do iza Gorskih kotara, a deo iza Kotara i Slavonija su obeleženi okupiranim područjima - okupator je Franačka Karla Velikog. Hrvatska je naznačena kao pokrajina u Srbiji (Zagorje), s tim što je deo okupirala Franačka. Zavod Sv. Jeronima su osnovali Srbi katolici Dubrovnika. Žestoko su se suprostavili Dubrovčani papinoj odluci iz 1903. kad je trebalo da se Zavod nazove "hrvatskim". Vidite o tome polemiku u listu "Dubrovnik" iz tog perioda. Dubrovčani su znali da je Jeronim Ilir (Srbin) pa je Zavod nosio ilirsko ime. Inače, dr Đorđe Janković je našao oko Knina i Bosanskog grahova srpske grobove iz 4. stoleća.
Dovidjenja, Jarčević
 
Video sam polemiku oko godine 7515. i 7516. To je iz kalendara kojeg je koristila Srpska pravoslavna crkva do 1919. godine. Tad je napušten. Nova godina je bila 14. septembra, ako je tekst od 9. septembra, onda je godina 7515.

Ajd ne izmišljaj. Godina je kao i u Vizantiji počinjala 1. septembra.

Imate knjigu Jove Bajića "Sveti Jeronim i solinska crkva". Autor je prikupio i arheološke nalaze hrvatskih istraživača - Stridon Sv. Jeronima smeštaju na područje Bosanskog Grahova. To što se spominje Dalmacija u 4. stoleću, nije nikakva zagonetka. Dalmacijom se tad nazivala teritorija do Save.

Naravno da se misli na rimsku provinciju Dalmaciju, a ne današnju Dalmaciju. Bosansko Grahovo se zvalo Stridon, ali to nije jedino mesto sa tim imenom, i NE POSTOJI dokaz da je Jeronim baš iz Bosanskog Grahova. Jedino što se zna pouzdano jeste da je Dalmatinac (u širem smislu).

Kao dete, Jeronim nije govorio latinski.

Nije govorio, vrlo verovatno, a koji je govori pitanje je..

Da su na Balkanu živeli drugi narodi, a ne Srbi (Sloveni), preostali bi do vremena u kojem su ostali zapisi o stanovništvu. Evo, Englezi imaju političku kartu Evrope iz Vremena Karla Velikog - Srbija je obeležena do iza Gorskih kotara, a deo iza Kotara i Slavonija su obeleženi okupiranim područjima - okupator je Franačka Karla Velikog. Hrvatska je naznačena kao pokrajina u Srbiji (Zagorje), s tim što je deo okupirala Franačka.

Karta je iz kog doba? Doba Karla Velikog, 9. vek. Kad je živeo Sv. Jeronim? 5 vekova ranije? I kakav je to dokaz? Znaš li šta su 5. vekova?

Zavod Sv. Jeronima su osnovali Srbi katolici Dubrovnika.
Žestoko su se suprostavili Dubrovčani papinoj odluci iz 1903. kad je trebalo da se Zavod nazove "hrvatskim". Vidite o tome polemiku u listu "Dubrovnik" iz tog perioda. Dubrovčani su znali da je Jeronim Ilir (Srbin) pa je Zavod nosio ilirsko ime. Inače, dr Đorđe Janković je našao oko Knina i Bosanskog grahova srpske grobove iz 4. stoleća.
Dovidjenja, Jarčević

Polemik iz 1903. , 20 vek. ...16. vekova rupa od Sv. Jeronima do neke tamo polemike...Šta je to? Ništa...Daj izvore na osnovu kojih se to tvrdi, ako uopšte znaš razliku izmedju istorijskog izvora i literature...:roll:
 
Ajd ne izmišljaj. Godina je kao i u Vizantiji počinjala 1. septembra.

Ако гледа по Јулијанском календару, онда има поенту. Мада делује помало бизарно, као када би неко 1. јануар 2008. писао као 1. јануар 2007, јер по Јулијанском 2008. почиње 14. јануара. Има смисла једино ако се примењује или доследно Јулијански (па 9. септембар обележава као 27. август), или доследно Грегоријански.
 
Ако гледа по Јулијанском календару, онда има поенту. Мада делује помало бизарно, као када би неко 1. јануар 2008. писао као 1. јануар 2007, јер по Јулијанском 2008. почиње 14. јануара. Има смисла једино ако се примењује или доследно Јулијански (па 9. септембар обележава као 27. август), или доследно Грегоријански.


Uopšte nema smisla beležiti danas datum po eri koja danas nije u upotrebi. Niti da se kaže da je nova godina po toj eri počinjala 14. septembra, zna se kad je izvršena reforma kalendara. Ako se već pravi pametan treba bar datum da zapiše adekvatno i dosledno, onako kako si rekao. Evo još jednog primera gluposti:

Слободан Јарчевић:

ДА ЛИ ЧОВЕК ЗРАЧИ ИЛИ ВАЗДУШИ?
....
...

Београд, 17. септембар 7514 (2005) године.

Ako već piše po toj eri, onda treba da stoji:

Beograd 3. septembar 7514. (17. septembar 2005 po Gregorijanskom kalendaru)
Ovako nema veze s mozgom, odnosno uopšte beleženje po ovoj eri danas, nema veze s mozgom.
 
Vezano za slovene....

u okolini bajine baste, opova kod barande i duz cele negotinske i timocke krajne nadjeni su jasni tragovi slovena koji datiraju jos u V (po nekima i u kraj IV) veka a kao prilog u tome imamo i slovensko naselje ukopano unutar antickog arhitektonskog komplexa iz V veka. To bi znacilo da su se sloveni i ranije u manjim ili vecim grupama naseljavali na balkan a konstantin je to verovatno smatrao za manje bitno a opisao je masovnu migraciju slovena na balkan, ratove koje su tu vodili , kao i stupanje u vizantijsku vojnu sluzbu. U vizantijskim tvrdjavama VI-og veka otkriveno je pregrst ulomaka slovenske grncarije i slovenskih grobova. Neki su dogurali i do cinova u vizantijskoj vojsci, poznat je izvesni sloven alivud kao vojni zapovednik trakije.

pozdrav
 
Hvala narmere, veoma lep tekst koji govori o Timočanima koji apsolutno nisu "zalutali" ;)
(mislim nešto od ranije)

Postavio sam tekst ranije o starim slovenskim naseljima na prostoru Srbije.

Većina istih je u veoma lošem stanju, naravno jer su gradili koristeći blato, drvo, eventualno po negde kamen (u kasnijem periodu), ...
Ali su pronađene dakle u Vojvodini, onda u Severozapadnoj Centralnoj Srbiji (Valjevo, Šabac), eto i u Timoku... pa i na krajnjem zapadu Srbije (Bajina Bašta)...
 
Nema na cemu...
Ajnhard govori da su se Timocani sa svoje teritorije,dakle iz doline Timoka iselili krajem 7 pocetkom 8 veka usled pritiska Asparuha koji je u Trakiji napravio opsti haos. Sudeci po njemu timocani su se najpre naselili u juzni Banat ( u naselju kosica breg u J. Banatu je nadjena grncarija timocana,koji su medju prvim slovenima radili na sporom slovenskom vitlu -modifikacija vizantijskog, kao i naselje sa lakim stanistima) dalje se sele u istocni srem i tamnavu sto potvrdjuje lokalitet Boljevci na Savi... Pominju se kao deo slovena koji je pomagao ustanak Ljudevita Posavskog protiv Franacke. .

Nisam upoznat sa teorijom o "lutanju", jesi pisao ranije nesto o tome na ovom forumu ?
Meni licno je zanimljiv prostor u medjurecju Save i Dunava sa osobenom keramikom koja datira sa kraja 8 -- pocetka 9 veka(slovenska definirivno sudeci po nacinu izrade i ukrasavanju). Naime ta grncarija sadrzi lonce siroke usne i kratkih oboda sa vodoravnim linijama duboko urezanim u posudu i ukazuje na moguce postojanje slovenske knezevine koje u pisanim izvorima nema.

pozdrav
 
Mene najviše privlače mape seobe Slovena na Balkan.

Što se tiče onog "lutanja" bila je rasprava između mene i jednog ambicioznog istoričara juniora koji me je ubeđivao da su stanovnici jugoistočnesrbije neka mešavina romanizovanog ilirskog stanovništva i da nema tamo slovena ili ih ima veoma malo.Kada sam mu predočio knjigu o poreklu stanovništva nekih sela, i koja je štampana pre skoro 80 godina komentar je bio "ma to su možda neki zalutali timočani"...
pa je to meni postao zanimljiv komentar.

btw. Nije loše da pogledaš teme koje sam postavio pre jedno 5-6 meseci o ostacima starih slovenskih gradova u Srbiji i ostacima starih slovenskih gradova u Evropi (prvenstveno u Istočnoj Nemačkoj).

Puno je slovenskih plemena koja su naselila Balkan pa i Malu Aziju a evo jedne bugarske mape:
 
69er0.jpg
[/IMG]
 
bas cudno da ste ovu temu otvorili.car Vizantije od 912-959 napisao je pomenuto delo oko 950.uputstvo sinu romanu kako da vlada.poseban odeljak o narodima cini glavninu dela.prvi koji je pridao vaznost ` joanes lukius iz trogira.u vreme tzv ilirskog pokreta.to delo je prikazivano kao najvece otkrice i izvor za najraniju isoriju srba ISTINA ILI ZABLUDA pitanje je sad
 
Gospodin Akhenaton se duri, kako bi to nas narod rekao. Pita za istorijske izvore o srpskom poreklu Svetog Jeronima. Pa, zar nije dovoljno da procita to u casopisu Dubrovnik, u Dubrovniku iz 1905. Ako mu to nije dovoljno, moze da procita i Glas Crnogorca iz iste godine. To su pisali nasi nedavni preci. Nije to izvor star vise od hiljadu godina - kako on ocenjuje ono sto sam napisao o Svetom Jeronimu. Zasto ljudi s Balkana toliko strahuju od cinjenice da su im preci starosedeoci, a ne dosljaci iz ruskih stepa?
 
Gospodjica AmiA se pita da li je istinit ili ne Porfirogenitov tekst. Na SANU je 21. juna 2007, procitano nekoliko naucnih referata da je to falsifikat iz Vatikana. Pomocu njega, i drugih poduhvata, je razbijana srpska nacija - delimicno su joj pripadnici pretvarani u Hrvate, posle u Bosnjake, Crnogorce, Makedonce... da ne govorimo onim porumunjenim i pomadjarenim. O Porfirogenitovom zapisu ce biti otvorena rasprava na Medjunarodnom naucnom skupu na Univerzitetu Aleksandar Puskin u Sankt Peterburku, od 12. do 14. maja 2008. godine. Iz Srbije ce govoriti: dr Jovan I. Deretic, mr. Dragoljub Antic i publicista Slobodan Jarcevic
 
Gospodin Slavic Land je postavio dobro pitanje. Njegov sagovornik je najavio da su Vlasi u Istocnoj Srbiji nesloveni. Taj sagovornik se prevario. Neka podje od njihovog jezika - on je mesavina srpskog i latinskog. Da oni ne pripadaju Slovenima (Srbima), jezik bi im bio mesavina latinskog i nekog neslovenskog jezika. Tako jednostavna logika, ljudima ne pada na pamet! Sava Tekelija je, pocetkom 19. stoleca, napisao knjigu da su preci svih Rumuna Srbi (a ne samo Vlasi u Istocnoj Srbiji). Knjigu mu je stampao Vuk Karadzic u Nemackoj, ali je ona uklonjena iz upotrebe u Jugoslaviji - 1918. godine. Tekelija je u toj knjizi opisao kako je (na vestacki nacin) stvoren danasnji rumunski jezik - u 19. stolecu su Rumuni jos govorili srpskim jezikom - s prilicnim brojem latinskih tudjica. No, posto je Tekelija zbog ovog greha i tvrdnje da ce hrvatski ilirski pokret doci glave srpskom narodu, Jovan Skerlic je o njemu napisao tako losu kritiku, da Tekelija nije figurirao kao: istoricar, pravnik, knjizevnik, politikolog i jedan od najvecih pomagaca Prvog srpskog ustanka - a u svemu bio najbolji u tadasnjoj Austriji. Ostao je samo kao dobrotvor i osnivac Matice srpske. Napisao sam kratku knjigu o tome i o slicnom - zove se> BIVSI SRBI: rimokatolici, muslimani, Rumuni i Crnogorci.
Mnogo toga ne znamo iz svoje proslosti.
 
Gospodin Namar pise o Ajnhardovom letopisu. Odnosi se na prve dve decenije 9. stoleca, ne na raniji period. To je vreme najprostranije Srbije - zahvatala je podrucje do iza Trsta, a na istoku se granicila s Rusijom, na uscu Dunava u Crno more. Malo neverovatno, jer se ovo prikrivalo u istoriografiji Juznih Slovena. Tad je Zapadno Rimsko Carstvo napalo Srbiju i okupiralo: Slavoniju, Sloveniju, Korusku i Istru, sa severnim primorjem (Vinodolska zupa). Srbi su digli ustanak u Slavoniji - Ljudevit Posavski. S istoka su Srbiju napali Bugari, pa je timocki knez Borna pobegao Francima u Slavoniju. Ovi su ga postavili za kneza u Primorju - delu zemlje koju su oteli od Srbije. Bila je to Knezevina Dalmacija, koju ce jugslovenska istoriografija preimenovati u Hrvatsku Dalmaciju. Franjo Racki ce falsifikovati sve o Borni. Napisace da je rodjen negde u Hrvatskoj, da je Hrvat, itd. Posle je srpski kralj Krepimir Ostrivojevic poveo vojsku iz Skadra (Skadar je glavni grad Srbije - do Nemanje) i potukao je Franke u Istri, vrativsi Srbiji deo Istre i severno primorje, kao i deo danasnjeg Zagorja (Hrvatske). U drugoj bici za Slavoniju, uz srpske i hrvatske ustanike), takodje, pobedio je Franke i vratio Slavoniju.
Eto, to su detalji nase istorije - dva stoleca sakrivani.
 
Gospodine Slaven777, ne ljutim se na Vase uvrede. Svaka Vasa recenica govori o Vama. Ako zelite raspravu o istoriji, osvrnite se na cinjenice. Recite sta nije tacno od toga sto sam napisao. A onda, dajte svoje obrazlozenje i zakljucite sta je istina iz te davne proslosti. Samo hrabro, gospodine Slaven777
 
Zasto ljudi s Balkana toliko strahuju od cinjenice da su im preci starosedeoci, a ne dosljaci iz ruskih stepa?

Ствар је у томе што су нам преци и једни и други. Само, што се тиче словенске компоненте, више је ту реч о Словенима са Балтика, него о некима из руских степа. И, по свему судећи, та староседелачка компонента делује јача.

Ствар је само у томе колико има основа нашу староседелачку предачку компоненту проглашавати за словенску, ако за то немамо поузданих доказа. На пример, ко или шта су Илири? Скуп народа, један народ, или само једно племе општијег илирско-трачког корпуса? Даље, којој су језичкој групи народа припадали? Хеленској, словенској, некој иранско-сарматској, или некој другој? И на основу чега то закључити? На основу неколико речи, без познавања основа језика, тако нешто је немогуће.

Пример. Замислимо да нам је од енглеског језика остало свега неколико речи, отприлике колико знамо о илирском. Нека те речи буду, на пример, nose, kill, crest, chaste, step, sister, mother. Nose - је српски нос; kill је клати; crest је креста; chaste је честит; sister је сестра; mother је матер. На основу ових неколико речи, неко би могао да каже да је енглески језик словенски, и да су Енглези Словени. Даље, имена Gordon, Brian итд. имају паралелу у српским Гордан, Брајан.

Но, да се манем Енглеза, поента је да се не негира староседелачка компонента код Срба. Само, Срби немају ни само те две компоненте (словенску и староседелачку). Не смемо заборавити да се велики број Авара и Кумана асимиловао у Србе у Панонској низији. Исто тако, сви православни Арбанаси који су живели међу Србима. Даље, постоји и одређен број Цигана, као и целокупно цинцарско становништво Србије, а за које постоји теорија и да нису балканског порекла, већ од некадашњих римских војника Пете легије, који су били регрутовани из разних крајева.

Ипак, једна ствар јесте битна. Постоји правило да када неки народ асимилује припаднике другог народа, без обзира колико мали тај народ био, он оставља у језику асимилатора речи из свог језика. Тако су Бугари асимиловали прото-Бугаре турског порекла, и као резултат имамо одређен број пред-отоманских турских речи и код Срба и код Бугара. Румуни и Мађари су исто тако асимиловали огроман број Словена, и као резултат имају масу словенских речи у својим језицима. "Проблем" са Илирима и Трачанима је тај што никако из српског и бугарског језика нисмо успели да издвојимо неке речи које бисмо идентификовали као "староседелачке". Имамо речи из грчког, мађарског, турског, персијског, арапског, латинског, француског, италијанског, немачког, енглеског, али ових староседелачких - нема, па нема. Неке смеле теорије су издвојиле свега неколико речи (а и то врло климаво), и неке од њих су "ватра" или "хајде". Али с обзиром на ту староседелачку масу, несхватљиво је да их може бити толико мало.

Слично и проблем са Власима и Румунима. Њихов језик је романски, а осим романских речи, у свом језику имају само оне словенског порекла. Чак ни они немају неке речи, неки слој који би се могао идентификовати као староседелачки, иако се представљају као "романизовани староседеоци". То све отвара простор за хипотезу да су Илири и Трачани били народ неке словенске групе, или групе врло блиске словенској, као што је нпр. балтичка група (пруски, литвански, летонски).
 
No, posto je Tekelija zbog ovog greha i tvrdnje da ce hrvatski ilirski pokret doci glave srpskom narodu...

Колико је мени познато, Сава Текелија је идејни творац и зачетник Илирског покрета, чак је и од њега, преко Хрвата Драшковића, то име прихваћено код Хрвата.

Није ми познато да је Текелија икад лоше говорио о Илиризму, али знам да је то име одабрао јер су (православни) Срби у Аустрији били признати под именом илирске нације, и под илирским именом су уживали (односно, претендовали на њих) своје националне привилегије. Српски одреди су се на латинском називали илирским, њихов патријарх илирским и институције на српском илирским.

Тек од половине 19. века када се обнавља српска држава под српским именом, и када се одбацује било каква веза са Илирима, тежиште илиризма пада на оне Словене којима баш и није било толико драго српско име - на католике Јадрана и Хрватске, и на Хрвате.
 
Gospodine Bogarte,
mnogo toga je skrivano o Savi Tekeliji. Био је љути противник Илирског хрватског покрета. Nabvite knjigu prof. Vere Milosavljevic: "Сава Текелија и српска политичка мисао", издавач: ИПА "Мирослав", тел. 011/2970875, или 2785-703.
 
Gospodine Bogarte,
mnogo toga je skrivano o Savi Tekeliji. Био је љути противник Илирског хрватског покрета. Nabvite knjigu prof. Vere Milosavljevic: "Сава Текелија и српска политичка мисао", издавач: ИПА "Мирослав", тел. 011/2970875, или 2785-703.

Поуздано знам да су у његово време аустријски Срби, и то првенствено православни, носили илирско име, као и да је Текелија писац два Илирска меморандума упућена Наполеону и тадашњем аустријском цару. Такође, имао сам прилике да погледам садржај његових писама у коресподенцији са грофом Драшковићем, у којима Текелија говори о томе како је заправо он Драшковићу и предлагао илирско име као општи именитељ. Драшковић је са Гајем постао творац Илирског покрета у Хрватској пар деценија касније.

Само, можда сам био непрецизан. Морамо дефинисати илиризам: ако је у питању илиризам како су га предлагали Хрвати и њихов покрет, који је уствари био само друго име за хрватски покрет и великохрватство, сасвим је могуће да је Текелија био противник тога, и то не спорим, само кажем да нисам имао прилике да видим податке о томе. Ја говорим искључиво о коришћењу илирског имена за све Јужне Словене штокавског говорног подручја, и њиховом организовању у једну нацију и државу, што је у принципу пресликан великосрпски пројекат, а иза тога је стајао Текелија. Дакле, не мислим на институционални илиризам половине 19. века у Загребу, него идеолошки и неинституционализовани илиризам с краја 18. века и преласка на 19. којим је одисао Текелија.
 

Back
Top