Da li je parodija najviši oblik filozofije?

Maravilloso

Zainteresovan član
Poruka
497
Što više uporedo razmišljam o filozofiji i parodiji, to mi se više čini da je parodija najviši oblik filozofije.
Razlozi za to su jednostavni, mada to ne znači da ih je lako shvatiti.

1)Kao prvo parodijom je moguće reći bukvalno sve što i uobičajenim filozofiranjem, a da se pri tom ne izgubi na kvalitetu...
2)Reći jednu stvar kroz šalu je po pravilu bezopasnije za onog koji govori nego da istu stvar kaže ozbiljnim, rekao bih čak gotovo prijetećim izrazom lica, kakvo se obično koristi u filozofskom raspravljanju, iz čega proizilazi da parodija daje mnogo veću slobodu govora i izražavanja svojih stavova i filozofije.
3)Ja mislim da je filozofija u suštini vrlo slična geometriji, a u geometriji je jedino bitno koliko ko zna, što se obično čita kao koliko je ko inteligentan, tako da parodije može praviti svako ko je dovoljno inteligentan za to, bez da ga neko proziva zbog nekih u suštini irelevantnih stvari. Kažu da je na ulazu u Platonovu akademiju pisalo nešto tipa ,,neka ne ulazi niko ko ne zna geometriju"... očigledno ističući veliku bliskost geometrije i filozofije.

Dakle, po vašem mišljenju, da li je parodija najviši oblik filozofije?
 
Драги Чудесни,

Има много истине у томе што си рекао, али ја се не бих ограничила само на филозофију у ужем смислу речи. То што си рекао, односи се на све животне истине, биле оне филозофске или некакве другачије.

Прво што ми је пало на памет поводом твог поста био је онај одлични стари филм "Има ли пилота у авиону" који је пародија тзв. филмова катастрофе (драма у авиону) и који је толико смешан да постаје опасан (ко има слабо срце могао би да умре од смеха).

А шта је суштина? Е, па, по мом мишљењу, суштина је у чињеници да у том моменту гледамо исти проблем са друге, супротне тачке гледишта и то нам даје додатне корисне информације о проблему. Сличност са геометријом је у томе што и у геометрији мораш да имаш најмање две различите тачке гледишта да би видео предмет тродимензилонално (са једне тачке гледишта видиш га само дводимензионално).

ПС: Добро си превео онај натпис. У последње време лоши преводиоци с енглеског преведу то као "... ко ИГНОРИШЕ геометрију, а уопште се не ради о намерном игнорисању (та реч је у међувремену добила ону нијансу "намерно"), него о старом значењу латинског глагола "игнорисати" што значи просто "не знати".
 
U kom pogledu, opet, najviši? Zašto rangiraš "oblike" kada bi ti svako ko poznaje filozofiju makar kroz geometriju, kako reče, mogao reći da je svaki položaj baš kao i stav, ideja, misao... relativan (ili subjektivan?)
Subjektivno - ono što zavisi od subjekta.
Relativno - ono što važi ili vrijedi pod određenim uslovima i pretpostavkama.

U životu čak i vrlo subjektivni i relativni stavovi mogu biti vrlo korisni, tim prije što se više oskudijeva u onim manje subjektivnim/ relativnim... korisni kako u materijalnom tako i u nematerijalnom smislu, jer npr u ovom drugom smislu mogu predstavljati dobru polaznu osnovu za dalja istraživanja.
Subjektivnost i relativnost su u smislu korisnosti potpuno irelevantni.
Osnov/ kriterijum po kojem rangiram oblike filozofije su tri navedena razloga, a moguće je da ih ima i više, gdje bih najviše pažnje obratio na onaj drugi.
 
Parodija i filozofija :)

suuuuuuper :)

meni se cini da je uvek lepse i lakse i udobnije kad ima konstruktivnog zezanja :)

Dobro zezanje mi nekako dodje kao ukuvavanje parodije sa mnogo duha :)
Pa ako je i profesionalizam kao uporiste, i sve to pozitivno usmereno, ..... wooooow :)
E sad ! Ako to rade neznalice u bilo kojoj struci, ili tupsoni bez duha, ili zlodusi, ili..... onda bilo koja stvar postane sirova, prosta, i nekom od vuglarnih tehnika se dovoede do bljutavosti i gadjenja :(

Pade mi na pamet i Einstein i njegove parodije :)
o pravim filozofima nema mesta za nabrajanje dobrih parodiranja :)

Jooooj sto volim Modrunine postove :)

ps.
Maraviloso,
ako ti nije problem zvizni mi na pp nesto od "treninga bez tegova"
To sam cuo pre mnogo godina, i od tebe
thank in advance :)
 
Ni ja ne kapiram zasto rangiras oblike filozofije? Jer nesto sa prefiksom NAJ je tesko odrediti...
Sve u svemu za parodiju mislim da je ok skroz, nesto po meni nalik cinizmu ali sa pozitivne strane.
U svakom slucaju za parodiju treba imati smisla za humor..hocu reci biti malo vise biti pametan od proseka, tako da je to ok. Jer sustinski glupi ljudi nemaju bas smisla za humor.
 
.... Jer sustinski glupi ljudi nemaju bas smisla za humor.

eeee, setih se da se Churchill primao na duhovitost, i govorio vrlo slicno tebi :)
On je bio malo vedriji, pa se izrazio u pozitivu, kako je: duhovitost siguran znak inteligencije

Meni se cini da cesto dobra parodija ne dobije odgavarajuci eho zbog kulturoloske diskrepance, i zbog razlicitog nivoa obrazovanja dve strane.

e,a kad bih ti rekao da znam gospodju koja je::
glupa
neobrazavona
filozofira
i jos je vredna do bola
i jos je na polozaju pa je svi kao slusaju
:razz::razz::razz::razz::razz:

e to je parodija :)
 
Šta je zapravo parodija?
grč. parodia - para+ode - paraoda
izvorno - pjesma kojoj je cilj da ismije neku drugu pjesmu podražavajući njen spoljašnji oblik i ton a pričajući nešto što nema veza sa sadržajem/ suštinom prve pjesme.
inače - djelo kojem je cilj da ismije neko drugo djelo podražavajući ga...

Koju moć ima parodija?
Time što podražava oblik, a modifikuje sadržaj/ suštinu neke pojave, parodija ima moć da prikaže sadržaj/ suštinu te pojave u pravom svijetlu, onakvu kakva zaista jeste, ono što zaista znači, da otkrije ono što je prvobitni sadržaj pokušao da sakrije, da ukaže na nerealne tokove razmišljanja na koje nas prvobitni sadržaj namjerno ili nenamjerno navodi, da čak i malim napomenama ukaže na apsurdnost čitavog djela, ukratko rečeno: da nam otvori oči za neke stvari.

Bukvalno isto to radi i obična filozofija (otvara oči).
 
Добра ти је ова мала анализа, али ја бих ипак прокоментарисала ово "у ПРАВОМ светлу".

Ко може бити сигуран да је његово "светло" (његова тачка гледишта) -- ПРАВА?

Бојим се да је ствар мало компликованија. Тачака гледишта има много и ја сам у последње време све склонија ставу да се права слика о неком предмету (проблему) може стећи само тако што ће се узети у обзир најмање НЕКОЛИКО његових различитих аспеката, сложених у ЦЕЛИНУ.

Свака тачка гледишта, ако је једина и сама, даће непотпуну и нецеловиту слику предмета.
 
e...to za gloope....parodiju ne razumeju svi...ali se na primer svi smeju ako je u pitanju groteska.........i uopšte ne moraju da kapiraju elemente...jer to je doohovito svima....i ne moraju ni porooku da prime.....jednostavno je smešno samo poigravanje....mada gloopi ne kapiraju ni da je to igra....koja ima foonkciju...
 
Добра ти је ова мала анализа, али ја бих ипак прокоментарисала ово "у ПРАВОМ светлу".

Ко може бити сигуран да је његово "светло" (његова тачка гледишта) -- ПРАВА?

Бојим се да је ствар мало компликованија. Тачака гледишта има много и ја сам у последње време све склонија ставу да се права слика о неком предмету (проблему) може стећи само тако што ће се узети у обзир најмање НЕКОЛИКО његових различитих аспеката, сложених у ЦЕЛИНУ.

Свака тачка гледишта, ако је једина и сама, даће непотпуну и нецеловиту слику предмета.
Tačka gledišta je u stvari samo metafora... ponekad je dobro tako slikovito se izraziti, al po mom skromnom mišljenju taj izraz ne može imati neku ozbiljniju upotrebu.
Ne znam... u svakom slučaju ne razumijem se previše u ,,tačke gledišta".

Ja vjerujem u činjenice... a činjenice su prilično imune na tačke gledišta... tačke gledišta "samo" povećavaju broj činjenica.
Radi se o tome da parodije jednostavno mogu da otkrivaju neke činjenice koje je originalno djelo ili pojava pokušalo da, namjerno ili nenamjerno, sakrije.
Na nerealne tokove razmišljanja na koje nas originalno djelo namjerno ili nenamjerno navodi ukazuje se opet činjenicama...
Na apsurdnost čitavog djela takođe... tipa kad u filmu glavni junak izvodi neviđene pucnjave i vratolomije, a cilj svega toga uopšte nije jasan... ukratko rečeno junak ne zna šta će sam sa sobom... to je činjenica.

A sagledavanje cjeline se valjda dobija kada se saberu sve činjenice.
 
e...to za gloope....parodiju ne razumeju svi...ali se na primer svi smeju ako je u pitanju groteska.........i uopšte ne moraju da kapiraju elemente...jer to je doohovito svima....i ne moraju ni porooku da prime.....jednostavno je smešno samo poigravanje....mada gloopi ne kapiraju ni da je to igra....koja ima foonkciju...
Jeste... treba biti inteligentan barem toliko da se ukopča/ poveže koja scena se parodira.
 
ali ,, filosofija je pitanje, koje traži odgovore ,, parodija izopačena slika, a dje se sakrio Elvis Prisli
Zar pitanje koje je tražilo pa našlo odgovore nije filozofija?
Nije parodija izopačena slika... hoću reći ne mora da bude izopačena slika... mada može ponekad biti.

Pošto parodija zadržava/ podražava oblik a mijenja sadržaj to da li će slika biti izopačena ili ispravna zavisi od vrste obrade sadžaja... ako je sadržaj previše reduciran onda jeste izopačena slika... a ako je sadržaj dopunjen/ dorađan nekim novim pogledima na stvar/ činjenicama onda je to ispravnija slika.
 
predooslov za parodiju je da imaš osnovu koju parodiraš...............ne možeš da ponudiš parodiju bez izvora....matrica parodije je ista.....kreator parodije se slooži istom matricom parodirajući milione različitih pojava......odgovor daje onaj ko pravi parodiju, onako kako želi..... iz svog ugla...a to može da boode daleko od sooštine stvari.....i još dalje od "najvišeg" oblika filozofije.... ako je sadržaj dopoonjen... a uvek jeste radoociran...samo zavisi u kojoj meri........onda to nije parodija......to je neinventivnost da se stvara novo...već se postojeće možda i nakaradno dograđooje.....to je plagijat koji je nadograđen......... satira...... je onda daleko viši oblik od parodije...jer je nov i svež pristup....sa vrlo nedosmislenom porookom...
 
Tačka gledišta je u stvari samo metafora... ponekad je dobro tako slikovito se izraziti, al po mom skromnom mišljenju taj izraz ne može imati neku ozbiljniju upotrebu.
Ne znam... u svakom slučaju ne razumijem se previše u ,,tačke gledišta".

Страаашно грешиш. За мене су тачке гледишта најопипљивија стварност.

Уосталом, направи експеримент: узми неки предмет (нпр. неку скулптуру попут Роденовог "Мислиоца") и рефлектор, па онда померај рефлектор (тачку гледишта) и осветљавај свој предмет с различитих положаја. Видећеш да слика није иста. Чак и "чињенице" зависе од тачке гледишта.

Е онда скупиш све те појединачне слике (чињенице) и формираш УКУПНУ слику предмета.

Опет ти кажем: ако нпр. посматраш коцку са само једне тачке гледишта, мислићеш да је у питању квадрат (видећеш дводимензионално), и ни на који начин нећеш моћи да предпоставиш да је у питању коцка. За тродимензионалну слику потребне су најмање две различите тачке глдеишта.
 
To za kocku/ kvadrat... dvodimenzionalno/ trodimenzionalno... to važi samo u slučaju kad kocku gledamo jednim okom... a ako je gledamo sa oba oka sigurno ćemo znati da se radi o kocki a ne o kvadratu... što nam je kocka bliže očima to se to lakše vidi... jer čovjek ima dva oka i uvjek gleda predmete iz dva različita ugla... a ugao i tačku gledišta ja ne bih mješao... mada ne znam tačno zašto... u stvari izgleda mi jednostavno da to nije isto...
Ako mi ne vjeruješ postavi kocku na 10 cm od očiju i vidjećeš da ne izgleda isto kad je gledaš lijevim i desnim okom... i da ako čak namjestiš da gledano lijevim okom izgleda kao kvadrat... pogledaj desnim okom i vidjećeš da ne izgleda kao kvadrat... pogledaj sa oba oka i opet ćeš vidjeti da ne izgleda kao kvadrat... kako god da je namjestiš... evo ja po tvojoj preporuci uzeh kocku (u stvari daljinski upravljač al je poenta ista) i vidjeh da nikako ne mogu da namjestim da gledano sa oba oka na 10 cm izgleda kao kvadrat... može jedino ako zatvorim jedno oko.
Mada istina na većoj udaljenosti može se činiti da je kvadrat čak i ako se gleda sa oba oka...

A za osvjetljenje predmeta svjetlošću iz različitih položaja... tu si u pravu... ali ne shvatam analogiju na parodiju... meni to i dalje izgleda kao metafora... istina je da predmet izgleda različito gledan iz različitih uglova... tačnije vidimo različite strane predmeta... ali to mi sve ima prizvuk meni najblaže rečeno mrskog idealizma... onoga ,,svijet je moja predstava"...
Kako definisati svijet preko pojma ja/ moja ako ne znam ko sam ja... niti postoji način da saznam?
Svijet nije isto što i svijest (predstava)... iako zvuče slično... i po meni je svijest odraz svijeta... svijeta kojeg smo intuitivno svjesni... i kojeg ne možemo poistovjetiti/ izjednačiti sa sviješću/ predstavom... jer osjećamo energiju tog svijeta... i ja tu energiju ne mogu izjednačiti sa "predstavom".

Jednostavno... ne shvatam analogiju na parodiju toga što gledano iz različitih uglova vidimo različite strane istog predmete... jer parodija po mom nekom sadašnjem uvjerenju samo otkriva ono što je pokušano da se sakrije... a što je očigledno da postoji... isto kao što je meni očigledno da sad kuckam nešto... i da mi se spava... i da sam gladan... i da sam prije zaboravio da kupim pivo... neki pisac bi od svega toga vidio samo to da ja kao nešto razmišljam i filozofiram i trudim se... a parodist bi još dodao i to što je prvi pokušao da sakrije.
 
Објашњење је сасвим једноставно: два ока су две различите (мада блиске) тачке гледишта које формирају једну слику. Још боље ћеш разумети неки предмет ако та два ока помериш на сасвим други положај.

"Пародија открива оно што је покушано да се сакрије" ....... што ће рећи да оним горе поменутим:D рефлектором осветљава предмет са друге стране, са друге тачке гледишта, обавештава нас о нечему што досад нисмо видели и нисмо узимали у обзир. Резултат је, наравно, да је наше схватање датог предмета потпуније.
 
da bi bilo sta razumeli u zivotu, bilo kakav pojavni oblik, formu, sustinu ili duh, moramo laichki recheno da otkachimo... ako racionalizmom posatramo svaku stvar oko sebe kad tad ima da dođemo u cul de sac razmisljanja. bio sam zagovornik racia jako dugo ali izgleda da kad covek premetne mnogo toga preko glave shvati da mnogim stvarima mora da pristupi iz druge ravni da bi ih shvatio na pravi nachin. humor, parodija, alegorijski ili metaforichki ugao gledanja na stvar pa i dozvoljena doza cinizma koja ne preraste u svoju suprotnost osnovni su preduslovi za to. kada pitate neke od najvecih umova danas ko im je bio npr. uzor za stvaralacku genijalnost kojom obogacuju svetsku kulturnu bastinu ili ko ih odusevljava, retko ko ce reci neko ime koje svi znamo kao manje vise "normalno bice" :) znaci imamo potpuno suprotnu situaciju da neko ko je sklon stvaralackom cizeliranju i perfekcionista u bukvalnom smislu te reči navede osobu slicnih duhovnih karakteristika. ljudi visoke inteligencije obicno imaju u svojoj pojavi uvek nesto sto nam mami osmeh na lice jer mnogo puta imaju izraz detinje naivnosti i nestasluka.... jedina stvar koja nam moze govoriti o njihovoj dubokumnosti su usta koja blagim cinichkim gestovima reaguju na glupost koja dolazi odasvud oko njih... kao kada jedan od nasih savremenika "humorista" ma kako ta rech oporo zvucala, vudi alen objashnjava npr. jednog mistika... citiram... "Blejk... Mistik, takodje, koji je verovao u nevidljive sile. U ovo se uverio kad je grom opalio njegovog brata Bena dok je lizao poshtansku marku. Grom ga nije ubio ali sedamnaest godina nije mogao da uvuche jezik u usta..." ili pak kad objasnjava na apstraktan način jednu licnost.... "Laferti.... Pedikir Dzona Milingtona Singa. Ocharavajuca lichnost koja je bila u strasnoj ljubavnoj vezi sa Moli Blum sve dok nije shvatio da je ona samo knjizhevni lik.... " (zbog ovoga zadnjeg preporuchujem forumashima da provere postojanost virtuelnog lika koji im se svidi u realnom vremenu i prostoru... :) ) dva primera blage doze humora koja govori dosta o onome o cemu se ovde pishe. doza humora je primerena svim velikim umetnicima, nasuprot tome u filozofiji pogotovo klasicnoj nema puno mesta za eksperimente takve vrste. rizikovanje procene nekog coveka posmatrajuci ga po spoljnim duhovnim klovnovskim manifestacijama ako od svog zivota pravi kineski cirkus sa egzibicijama kojima je podznak sprdnja je najtezi zadatak.... razlikovati tananu nit koja deli zaebanciju ovakve vrste od filozofskog posmatranja neke stvare na nacin koji nam chesto mami osmeh na lice. ljudske karaktere u knjizevnim delima je uvek najbolje oslikavati na taj nachin kad stupe u interakciju sa likom kome je neka forma parodije middle name ili pak meanin' of life... kao shto je npr. ostap bender..... da zavrshim ovo pomalo dosadno i suvoparno sagledavanje ove pojave jer ne mogu nikada biti dorastao nekom takvom umu ni za crno ispod nokta josh jednim citatom velikog vudija iz gde vidimo svu apstraktnost te zaebancije...."Neosporno najpotpunije ostvaren zenski lik bila je gospođa Saštad u "Gnjilim kruškama". Ona je predstavljala njegovu osvetu majci koja je bila stroga zena, inače artista na trapezu. Otac Nils Lovborg je isto radio u cirkusu i bio je čovek-topovsko djule. Njih dvoje su se prvi put sreli u vazduhu i venchali se pre no shto su dotakli zemlju. U njihov zhivot se postepeno uvlachila gorchina pa je siroti Jorgen dete od 6 godina imao napade anksioznosti zbog kojih nekoliko godina nije mogao da prodje pored pečenog pileta a da usput ne dotakne rub sheshira... U poznim godinama kada je radio na "Gnjilim kruškama" i kad je pocheo da mu otpada nos, kazhu da je bio često napet i da mu se u snu javljala majka koja ga pita kako da najkracim putem stigne do Kipa Slobode...." :lol:
 

Back
Top