Da li me pravi budalom?

macka vracarka

Veoma poznat
Poruka
13.094
Podstaknuta temom o prikupljanju garderobe za decu u Zvecanskoj ili gde god vec pala mi je na pamet jedna stvar...
Naime..
Imam prijateljicu sa kojim sam nerazdvojna od prvog razreda srednje skole.Gomilu svega smo prosle zajedno...Recimo da i sada delimo i dobro i lose,s tim sto nam ritam zivota ne dozvoljava da kao nekada 24h budemo skupa..
Ona ima dvoje dece,udata je,muz joj dobro(jako dobro!)zaradjuje,zive u svom stanu,kupili su i drugi koji rentaju,ona se skoro zaposlila,ima bebisiterku,zenu koja dolazi da odrzava kucu..itd..itd...letovanja,zimovanja i to sve u inostranstvu.Recju,jedan lep i sredjen zivot!
Njeno jedno dete je starije od moje devojcice 2.5 godine koliko je moja starija od njene druge devojcice:)
Moje jedno dete(jedino unuce u porodici i najmladje i omiljeno u familiji!)ima hvala Bogu i vise krpica nego sto joj treba.Vecinu ne stigne da iznosi,pa ja onda to tako skoro novo prosledjujem njoj za mladju devojcicu.I to je maltene praksa.
Ona mi od svoje starije devojcice nikada nije ponudila nista i sve je davala deci nekih prijatelja svoga muza..
Nikada mi nista od stvari nije vratila(nisam joj ni trazila!)jer kad dam-dam..i ne racunam vise na to!
Zimus me je povredila strasno,odnosno sokirala...Stolicu za hranjanje koja je bila kod nje na koriscenju htela je da prosledi svojim kumovima jer "ti i onako neces da radjas vise dece..sta ce ti!" :shock::?To aludira na to sto sam razvedena!
I tako ja oblacim njeno mladje dete(od bodija,preko pidzama do skafandera!)a ona kupuje montone,zlato i menja automobile...
Nije mi krivo i nisam zavidna,i sama da hocu mogla bih sebi to da priustim ako bih ustinula na detetu(ali navikla sam da joj kupujem Ianu,Okaidi,Beneton,)ali sam malo bolesna po tom pitanju..priznajem!:-?
Takodje kada ide na neki vazan prijem ona dodje kod mene da pozajmi neki komad garderobe...(nemam mnogo ali kupujem dobre,firmirane stvari)ne razumem zasto kada znam da imaju i da moze to sebi da kupi....
Ponekad imam utisak da me pravi budalom...nekad opet mislim..pa dobro,prijateljice smo...
Ko je tu sad lood po vasem misljenju!?:)
 
Znas kako... ti se mnogo rasipas... a posle ti kriv djavo.
Ako vec zelis da dajes, sto ne das nekom ko zaista nema nego... pazi sada ovo... nekom ko ima mnogo vise od tebe, a pazi sada najgoru stvar, nece da ti da nista za uzvrat.
Iskreno, nemoj da se uvredis, ali ti si budala.
 
Значи, ако је речено да је на позајмицу - онда се враћа!
Ако је поклоњено - онда можеш после да проследиш било коме, твоје је!

Да ли си ти њој рекла да јој поклањаш или позајмљујеш столицу и дечије ствари? Ако већ сматраш да има довољно лове - што не дајеш неком ко не може да приушти те ствари? Овако - чини ми се да не показује онолико захвалности колико си ти очекивала, па да те то тангира...

Једном ми је једна рођака (деведесетих у време кризе) поклонила неке своје изношене ствари са речима:''Раније сам их покалањала заови, али она није умела да покаже довољно захвалности, а ти си тако скромна, ти ћеш умети да цениш...''
Мислим, шта рећи после таквог ''милосрђа''?
 
nije niko lud
ima takvih ljudi - imam par poznanika koji jedu iskljucivo hranu kupljenu u aldiju (to je lanac supermarketa u kojima je samo eko + hrana, ona najjeftinija) - on zaradjuje oko 7000 evra mesecno, a ona oko 2500...nemaju posebne case za vino, sampanjac se pije iz plastike, jede se iz kartonskih tanjira a kuca im je kao zamak...on vozi tuareg, ona neki mercedes, dolazi im zena koja sredjuje i zena koja kuva, zimovanja i letovanja su uvek na nekim super skupim lokacijama...sto ih nece spreciti da se grebu, kradu krompire iz polja i uzimaju gajbice koje pijacari bacaju sa prezrelim povrcem i vocem...:lol:
ne znam sta da mislim, i ja se cudim takvima ljudima
ali...imaju i dobrih strana, ne zameram
 
zapitala sam se sta ocekujes kada drugarici poklanjas stvari, bez obzira na to sto je imucnija? Mislim da to nije zahvalnost u smislu u kakvom je ocekivala Helenina rodjaka, nego neki reciprocitet. Ali, ne ono "ja sam tebi dala za 300 evra, daj ti meni za toliko", nego je rec o osetljivosti drugarice na tvoje (moje, sve jedno) eventualne potrebe, svesti da i ona misli na tebe, o uzajamnost vaseg prijateljstva. Ocigledno da to izostaje iz vaseg odnosa, i zato se osecas tako malo...:(
A kako bi bilo da je pitas da ti pokloni nesto od starijeg deteta za tvoje (iako tvoje ima sve sto mu je potrebno) tek da bi joj osvestila da je u prijateljstvu relacija davanja (stvari, emocija...idr :) ) dvosmerna, da i ona moze (cak i treba!) da ponudi nesto tebi?

A za imucne sto jedu iz kartonskih tanjira - u ime tolerancije, tj prihvatanja razlicitosti ukusa, stilova i izbora :) - kazem - bas me briga! Ali to dzimrijanje, grebanje, sebicnost i grabljivost slikoviti sazeti u "otimanje gajbica"...Uzas! takvi, valjda, i nemaju prijatelje....
 
Podstaknuta temom o prikupljanju garderobe za decu u Zvecanskoj ili gde god vec pala mi je na pamet jedna stvar...
Naime..
Imam prijateljicu sa kojim sam nerazdvojna od prvog razreda srednje skole.Gomilu svega smo prosle zajedno...Recimo da i sada delimo i dobro i lose,s tim sto nam ritam zivota ne dozvoljava da kao nekada 24h budemo skupa..
Ona ima dvoje dece,udata je,muz joj dobro(jako dobro!)zaradjuje,zive u svom stanu,kupili su i drugi koji rentaju,ona se skoro zaposlila,ima bebisiterku,zenu koja dolazi da odrzava kucu..itd..itd...letovanja,zimovanja i to sve u inostranstvu.Recju,jedan lep i sredjen zivot!
Njeno jedno dete je starije od moje devojcice 2.5 godine koliko je moja starija od njene druge devojcice:)
Moje jedno dete(jedino unuce u porodici i najmladje i omiljeno u familiji!)ima hvala Bogu i vise krpica nego sto joj treba.Vecinu ne stigne da iznosi,pa ja onda to tako skoro novo prosledjujem njoj za mladju devojcicu.I to je maltene praksa.
Ona mi od svoje starije devojcice nikada nije ponudila nista i sve je davala deci nekih prijatelja svoga muza..
Nikada mi nista od stvari nije vratila(nisam joj ni trazila!)jer kad dam-dam..i ne racunam vise na to!
Zimus me je povredila strasno,odnosno sokirala...Stolicu za hranjanje koja je bila kod nje na koriscenju htela je da prosledi svojim kumovima jer "ti i onako neces da radjas vise dece..sta ce ti!" :shock::?To aludira na to sto sam razvedena!
I tako ja oblacim njeno mladje dete(od bodija,preko pidzama do skafandera!)a ona kupuje montone,zlato i menja automobile...
Nije mi krivo i nisam zavidna,i sama da hocu mogla bih sebi to da priustim ako bih ustinula na detetu(ali navikla sam da joj kupujem Ianu,Okaidi,Beneton,)ali sam malo bolesna po tom pitanju..priznajem!:-?
Takodje kada ide na neki vazan prijem ona dodje kod mene da pozajmi neki komad garderobe...(nemam mnogo ali kupujem dobre,firmirane stvari)ne razumem zasto kada znam da imaju i da moze to sebi da kupi....
Ponekad imam utisak da me pravi budalom...nekad opet mislim..pa dobro,prijateljice smo...
Ko je tu sad lood po vasem misljenju!?:)

...Ti!
 
Pa jednostavno žena nema običaj da razdeljuje stvari, možda joj nikada nije ni palo na pamet da tebi nešto prosledi iako ima smisla, možda joj jednostavno nije palo na pamet!
Uvek ljudi koji qpuju gomile garderobe ili gomilaju bilo šta (nakit, kozmetiq, tehkiq, toalet papir) na kraju završe iskorišćeni po tom pitanju. Voliš dobru garderobu, ona eto nije zaluđenik, al' što da ne uzme tvoje kad već daješ........
Rešenje - traži joj lepo nekad nešto od te starije devojčice, ako ste na prst u boolju kako kažeš, to ne bi trebalo da bude teško.
 
Pre svega je nepristojno sa njene strane da ti ne ponudi nesto...ja to tako gledam,ako mi neko pomogne na ovaj ili onaj nacin red je da mu se nekako revansiram.Opet,to ne znaci da je ona losa drugrica mozda je pre svega prakticna,kao sto ti nisi:ona stare stvari daje onom kome su zaista potrebne,a ti dajes njoj koja opet svom detetu moze da kupi sve sto mu je potrebno.Zna da imas,pa ti i ne nudi.Da nemas(ne daj Boze!)verovatno bi ti pomogla.Ja recimo stare decije stvari dajem cerki prijateljice koja je samohrana mama,i jako tesko zivi.Dobro i ja sam,ali srecom nemam problem sa novcem.Svoje stvari stare dajem jednoj klinki iz komisiluka,ciji roditelji opet nemaju para,a njoj u tim godinama dobro dodje nesto lepo i firmnirano.Inace ja sam sa tim ''poklonima''dozivela jednu jako neprijatnu situaciju.Naime dok mi je bivsi muz bio u zatvoru i dok smo bas bili u problemima,njegova sestra od tetke je dosla sa nekim starim,iznosenim stvarima,bukvalno krpama,ali bukvalno......i kao da mi pomogne.Zbog deteta pre svega,zna da ja imam svoje stvari.Jeste da se poklonu u zube ne gleda,i da svaciju dobrotu treba ceniti,ali ovo je stvarno bilo uzasno......imala sam bukvalno osecaj da nam se ruga i da uziva u tome.Uz najlepsi osmeh sve sam odbila.Mislim ja kad nekom pomazem i dajem mu nesto gledam da to bude normalno ljudski,da taj neko ima na cemu da mi se zahvali,a ne ovako.........
 
Pa jednostavno žena nema običaj da razdeljuje stvari, možda joj nikada nije ni palo na pamet da tebi nešto prosledi iako ima smisla, možda joj jednostavno nije palo na pamet!
Ma ima obicaj da prosledjuje, samo, kao sto je autorka rekla, nekoj drugoj deci ;)
Mislim da je bezobrazno da poklanja drugima stvar koja je kod nje samo na koriscenju (ako si joj poklonila to je drugo). Obavezno joj to reci!
I stvarno razmotri sto bas njoj dajes.
 
Moje jedno dete(jedino unuce u porodici i najmladje i omiljeno u familiji!)ima hvala Bogu i vise krpica nego sto joj treba.Vecinu ne stigne da iznosi,pa ja onda to tako skoro novo prosledjujem njoj za mladju devojcicu.I to je maltene praksa.
pa ne znam, prosto ovo tvoja prijateljica verovatno zna, pa mozda daje onima koji i nisu bas u toj situaciji.
 
Podstaknuta temom o prikupljanju garderobe za decu u Zvecanskoj ili gde god vec pala mi je na pamet jedna stvar...
Naime..
)
Prekini da joj daješ stvari.
Normalno je da treba da pokaže zahvalnost. A i verujem da ne očekuješ od nje da ti ljubi stopala.
Imala sam ja slično iskustvo sa mojom najboljom drugaricom. Ona jako imućna, a ja prosek, ona sve uzima moje i haba moje, a ja blentava ćutim i dajem joj...dok se jednom nisam spametila i svašta joj rekla...bila je malo ljuta, ali s obzirom da je ona nakon svadje započela konverzaciju, jasno je bilo da je shvatila i ujedno priznala svoju krivici....ne daj nikom da te pravi budalom.
 
Mislim da ste razlicite.
Koliko sam shvatila ti joj dajes stvari bez napomene da ti vrati. Onda je normalno da ona to moze da prosledi dalje. Za hranilicu joj verovatno nisi naglasila da vrati, a ona je to shvatila da vazi isto pravilo kao za garderobu, da moze da da dalje. Mislim da si i malo preterala sa recenicom oko radjanja, ne verujem da je zelela da te uvredi, vec je prosto tako zakljucila, iz svog ugla.
S obzirom da ima novca, a uzima stvari za svoje mladje dete od tebe, verovatno joj krpice nisu nesto vazno u zivotu. Nisi rekla miozda starijoj cerki i ne kupuje tako skupu garderobu kao ti, pa joj je bezveze da ti nudi nesto sto tvoja deca ne nose.
Ako ste prijateljice, mislim da treba lepo da joj kazes, nismo se razumele za hranilicu, molim te hajde i ti meni da dajes od starije to bi mi pomoglo finansijski.
Mislim da sa njom treba da razgovaras, ako ste prijateljice, a ne da donosis zakljucke i da nagadjas.
 
Šta misliš da li bi ti dala stvarčice kada bi ti npr. za neko vreme recimo dobila još jedno dete? Njeno ponašanje po meni bezobrazluk. A ti si je na to navikla. Red je da prestaneš. I nisi napisala šta je bilo sa stolicom - jel prosledila svojim kumovima ili ti je vratila?
Stvari mog deteta redovno prosleđujem drugarici koja je dobila bliznakinje, ona mi vrati kada deca prearstu - oprane ispeglane i spakovane, a onda ih šaljem drugoj prijateljici koja je pre nekoliko meseci dobila bebaća. i tako funkcionišemo. Znam da im je potrebno, stvari su mi kvalitetne, a i sami znate koliko koštaju i kako ih deca brzo prerastu. Znam koliko to znači.
Ja imam jedno dete, možda ću se odlučiti na još jedno i ZNAM da će one meni uzvratiti ako meni bude potrebno. Takođe sama ću tražiti ako mi bude falilo,jer smo iskrene jedna prema drugoj.
Smatram da treba da porazgovaraš ili kako već neko reče da zavrneš slavinu. Jer ma koliko da ste drugarice smatram da te iskorišćava i to na baš ružan način. Budimo ljudi iako smo Srbi... ;)
 
mozda ce moje misljenje biti drugacije od ostalih....

takodje,
i moja prica je mnogo dugacija

volim da poklanjam
mnogo vise nego da primam

mozda gresim
....
OK. Ako voliš da poklanjaš, onda poklanjaš - i ne gunđaš zbog toga što poklanjaš. Niko ti nije kriv ako ne naiđeš na zahvalnost. To si ti, voliš da poklanjaš i tačka.

Ako pozajmljuješ, a ne vraća ti se, pa ti opet ista osoba dođe nešto da joj pozajmiš, a ti joj daš iako ti već duguje nešto, onda si ti budala.
 
Значи, ако је речено да је на позајмицу - онда се враћа!
Ако је поклоњено - онда можеш после да проследиш било коме, твоје је!

Да ли си ти њој рекла да јој поклањаш или позајмљујеш столицу и дечије ствари? Ако већ сматраш да има довољно лове - што не дајеш неком ко не може да приушти те ствари? Овако - чини ми се да не показује онолико захвалности колико си ти очекивала, па да те то тангира...

Једном ми је једна рођака (деведесетих у време кризе) поклонила неке своје изношене ствари са речима:''Раније сам их покалањала заови, али она није умела да покаже довољно захвалности, а ти си тако скромна, ти ћеш умети да цениш...''
Мислим, шта рећи после таквог ''милосрђа''?

Samo jedno MRŠ. Oma će da shvati
 
Pokusacu da odgovorim na neka Vasa pitanja:)radi jasnijeg razumevanja situacije..

Apsolutno ne ocekujem da neko pada u nesvest od zahvalnosti niti da mi se klanja jer moj je izbor da poklanjam.Ili pozajmljujem.
To da njoj ne znace krpice ne pije vodu jer u suprotnom nosila bi to sto ima i ne bi zelela da se pojavi u DO haljini na nekoj veceri...To dakle nema veze sa zivotom.
Njena starija devojcica je skromno obucena(naime deca se prljaju,i prerastu brzo:roll:pa cemu davati novac za njihovu garderobu!) i uvek se pitam kako joj nije glupo da ona nosi monton od dva soma a detetu kupi jaknu na buvljaku od 1500 dinara!:?
Izgledaju kada ih vidis zajedno kao da su daljnje rodjake.Ali to me se ne tice...
Razmisljajuci o tome dolazim do zakljucka da voli da se kiti tudjim perjem i da izgleda dobro ali da se novcanik ne otvori;)
Nismo nikada precizirale oko vracanja stvarcica,sto je mozda moja greska,ali polazeci od sebe ja bih u nekom trenutku pitala(makar i kada dete to preraste pa izadje iz upotrebe!)kakav plan taj neko ima sa tim dalje...
Stolicu mi je vratila jer sam ja povredjena(ajd neka bude to moj trenutak slabosti!)rekla da sam je obecala nekome:oops:Inace,zaista bih i dala njenim kumovima na koriscenje...sa napomenom da vrate.Ta stolica i onako sada skuplja prasinu u podrumu...
Naravno da bi 100 puta humanije bilo da dajem nekoj deci kojima je to zaista potrebno..Ja ih ne poznajem ali eto Zvecanska,Sremcica..whatever.
Medjutim,nekako sve nislim ,ajde,prijateljice smo...volim da nekada neku haljinicu vidim na maloj koju je moja nosila ranije...
I da napomenem:njena svekrva mi je jednom prilikom rekla kako joj je podrum pun krpica koje sam ja davala maloj i kako ce ona to sve da spakuje za izbeglice ili da dodjem da nosim...
Ono..maltene ljuta.
:shock:
Budala sam...izgleda da ste vi pojedini zaista u pravu!:-?:wink:
 
Пази, људи су једноставно различити...

Имам другарицу (шаљем јој пољубац!:wink:) која ме стално зивка да дођем код ње на пар дана, стално ми организује неке проводе, дочекује ме са вечерама, супер клопом....и мени, а претпостављам и њој, је заиста тада лепо..:D
Али, ја сам другачија. :-( Ја сам мало дрвена и нисам баш нешто умиљата, не сетим се некад да сама организујем нешто слично... :-? И, хвала Богу да је она таква, лепо ме назове и каже:''Е, ја ти сутра долазим, водиш ме на концерт!'' И опет лепо и мени и њој! :D
Зато сам јој недавно рекла:''Слушај, ти сматрај да имаш отворен позив код мене, само јави кад год пожелиш да дођеш, немој чекати да те ја посебно позивам, јер се нећу сетити!''
Надам се да ме је прихватила такву. :roll:

Не функционишемо сви на исти начин...
 

Back
Top