Putevi prljavog kapitala kreću iz Srbije!

gost 23146

Buduća legenda
Poruka
46.396
Beograd - Iako je ministar ekonomije Mlađan Dinkić najavio da će izmenama Zakona o privatizaciji biti sprečen prodor prljavog kapitala u privredne tokove, stručnjaci malo nade polažu u efekte tih mera. Oni ističu da je privatizacija uveliko u "drugom poluvremenu" i da će većina preostalih firmi pokušati da nađe novog vlasnika kroz stečaj ili će ići u likvidaciju, a to sigurno nije polje pogodno za pranje novca. Takođe, ukazuje se i da je prljavi kapital na mala vrata ulazio u gotovo sve oblasti, jer iako imamo moderne zakone koji bi to trebalo da spreče, oni se jednostavno ne primenjuju.
spacer.gif

Šta radi Uprava za sprečavanje pranja novca
spacer.gif

spacer.gif

U Ministarstvu finansija, koje je nadležno za rad Uprave za sprečavanje pranja novca, kažu da su najčešći predmeti u kojima ta institucija ocenjuje da li je kapitala legalno stečen, vezani za polaganje gotovine na račune kod banaka, poslove sa hartijama od vrednosti, korišćenje fiktivnih firmi, transakcije sa of-šor destinacija i promet nepokretnosti. Uprava praktično radi kao finansijska obaveštajna služba, ali da bi se predmet otvorio, potrebno je da neko od nadležnih organa (gde spada i Agencija za privatizaciju) pokrene inicijativu, a saznanja do kojih se dođe prosleđuju se drugim državnim organima (tužilaštvo, policija, Poreska uprava) - kažu u Ministarstvu finansija. Oni dodaju da je na osnovu tako prikupljenih podataka, od 2002. godine kada je pranje novca okarakterisano kao krivično delo, razmatrano više hiljada izveštaja o sumnjivim transakcijama (samo u prošloj godini taj status imalo je 803 predmeta), nadležni organi pokrenuli su više desetina krivičnih postupaka i doneta je jedna osuđujuća presuda, ali ona još nije pravosnažna.
spacer.gif

- Prljavi kapital potiče iz Srbije i još uvek se tu stvara. Potom odlazi na Kipar ili neko od egzotičnih ostrva i čeka priliku da se vrati u zemlju. Prema tome, prvo bi trebalo analizirati kako su do sada funkcionisale institucije zadužene za borbu protiv nelegalno stečenog kapitala. Nije utvrđen ni način stvaranja prljavog novca, a činjenica je da neki od razloga leže u tome što institucije države, od pravosudnih do finansijskih, ne funkcionišu i što je korupcija, pre svega u vlasti, jedan od važnih generatora te pojave. Još uvek niko nije objasnio kako se domaći kapital neometano vratio u zemlju preko velikih inostranih kompanija koje su u vlasništvu srpskih biznismena. Taj kapital nije imao razloga da bira grane u koje će da bude plasiran, važno je bilo samo da se legalizuje. Velika količina novca "oprana" je preko berze, jer je kroz veliki broj transakcija moguće plasirati manje iznose, koji ne podležu prijavljivanju, mada je značajan kapital, registrovan u zemljama "poreskog raja", gde se poreklo ne kontroliše, ušao i kroz privatizaciju - rekao je za Danas Milan R. Kovačević, konsultant za strana ulaganja.
Prema podacima Agencije za privatizaciju, sa takvih destinacija stigao je kapital kojim je na aukcijama i tenderima kupljeno oko 40 preduzeća, pri čemu je država inkasirala 60 miliona evra. Više od 55 miliona potiče sa Kipra, jer je 17 firmi registrovanih u toj zemlji, kroz konzorcijume sa domaćim preduzećima ili sa fizičkim licima, kupilo 27 srpskih kompanija, među kojima su najpoznatije Valjaonica bakra u Užicu, Fabrika kablova u Zaječaru, Beogradska pekarska industrija, Klas i Žitozajednica (sve u vlasništvu Ist pointa, Zorana Drakulića). Na tom spisku je i Galenika, koju je kupio konzorcijum kiparskog Dormena i Gemston finans sa Maršalskih ostrva. Fabriku kože u Rumi kupila je Herma investments sa Nikozije zajedno sa još nekoliko domaćih i kiparskih sufinansijera a najveća investicija, teška više od 38 miliona evra, realizovana je preko Akcijskog fonda kada je kiparska Aciona iza koje zvanično stoji ruski kapital, kupila većinski paket akcija beogradskog Putnika. Kapitalom koji je plasiran preko firmi registrovanih na britanskim Devičanskim ostrvima, kupljen je hotel Mažestik, petrovaradinsko Ribarstvo i kompleks hotela Fontana u Vrnjačkoj Banji. Naravno da nije uvek reč o nelegalnom kapitalu, jer veliki broj kompanija koje posluju na međunarodnom tržištu, za sedište firmi bira države sa fleksibilnim propisima, i pre svega, carinskim i poreskim olakšicama. Ipak, činjenica je da su te zemlje, privlačeći legalno stečen uspele da dovedu i prljavi kapital.
Pažnja javnosti bila je usmerena i na niz privatizacija u kojima su se kao kupci velikih i profitabilnih firmi pojavljivali anonimni "biznismeni", ali državnim institucijama to nije bilo signal za uzbunu. Reagovalo se jedino u slučajevima kada tako prodata preduzeća zapadnu u probleme i zaposleni pokrenu proteste. Najsvežiji primer za to je Jugoremedija, koju je kupila makedonska firma Jaka 80. Njen vlasnik, Jovica Stefanović, gotovo dve godine uživao je zaštitu domaćih sudova, pred kojima su mali akcionari uporno pokušavali da dokažu da novi vlasnik "isisava" kapital iz preduzeća obezvređujući tako njihove udele. I kruševačka Hemijska industrija Župa, tek je nakon višegodišnje borbe zaposlenih, uspela da raskine ugovor sa beogradskom firmom Vektra M vlasnice Violete Josifove, a država je reagovala tek kada su vodovodne mreže u Srbiji postale ugrožene jer je ta fabrika od strateškog značaja prestala da proizvodi hlor. Ni u jednom od tih slučajeva, uzrok za raskid kupoprodajnog ugovora nije bilo poreklo novca novog vlasnika, već neizmirene obaveze.
I mada ministar Dinkić ističe da je kontrola novca mogla da se vrši samo ako je preduzeće prodavano na tenderu, a da su kod aukcija državni organi bili nemoćni, jer niko nije imao prava da isključi iz procesa kupca koji je uredno položio kauciju, podaci Agencije za privatizaciju stvaraju drugačiju sliku. Prema tim podacima, od oko 40 firmi čiji novi vlasnici imaju bar deo kapitala registrovanog u zemljama "poreskog raja", samo tri su prodate na aukcijama, dok su u ostalim slučajevima bili raspisani tenderi, što znači da je o izboru najpovoljnije ponude odlučivala komisija sastavljena od predstavnika firme, lokalne samouprave i nadležnih ministarstava. Kapital sumnjivog porekla prisutan je i u poslovima sa nekretninama, zatim u građevinarstvu ali i u poljoprivredi. Ali, ono što posebno brine jeste nedostatak volje državnih institucija da reaguju i primene već usvojene zakone. Kako drugačije objasniti da niko od nadležnih, i pored medijskih izveštaja, nije reagovao kada je firma na fiktivnoj adresi i "praznog" bilansa kupila jednu od najatraktivnijih lokacija u Novom Beogradu, po ceni od oko 12 miliona evra.
Danas.
 

Back
Top