I šta sad?!

naataasaa

Obećava
Poruka
74
Došli ste na posao, u firmu u kojoj radite više od 20 godina. I dočeka vas vest da se vaše radno mesto ukida. Jeste, govarkalo se to u poslednjih mesec dana, ali očekivali ste da će se nešto dogoditi i da će vas to mimoići. Ali nije... I šta sad? Kako se prisabrati i šta dalje?
 
Gadno...

Iskreno, vrlo neprijatna situacija, gde je vrlo tesko reci nesto, sto i sama ne znas.

Jednosatvno, treba izbaciti bes iz sebe, duboko udahnuti i nekako krenuti dalje.

Posto radis 20 godina, pretpostavljam da vise nisi u onoj kategoriji do 35 godina, pa je odmah i nalazenje posla dosta otezano.

Trazi da ti direktor napise jednu dobru preporuku ili ako je moguce, da te preporuci nekoj firmi sa kojom ste saradjivali. To, uostalom, mozes i sama da uradis.

Na Internetu imas gomilu sajtova sa konkursima, tako da ti sigurno nijedan konkurs nece promaci.

Najbolji sajt za trazenje posla je www.infostud.com a preporucujem i www.posao-srbija.com, gde ces naci sve konkurse koji se pojavljuju u stampi, iskenirani i postavljeni na sajt.

Pozdrav i puno srece :)
 
Доообро се информисати о свим правним зачкољицама, о свим правима које имаш, проучити законе, или још боље - посаветовати се са правником који се добро разуме у ту област...
 
Naravno, naravno... Moram da priznam da sam da već izvesno vreme pratim šta se događa sa poslovima na netu, a ne događa se ništa značajno. Imam odlične reference, ali godineeeee... I jedan dosta ružan osećaj u vezi svega. Možda je jedino dobro u svemu tome što već izvesno vreme nisam bila zadovoljna sa tim poslom, primanjima, ali nisam imala hrabrosti da sama odem. Maročito ne u prazno...
 
Verovatno ćeš u prvom momentu biti na birou za nezaposlene, pa iskoristi sve njihove pogodnosti koje ti pružaju: kurs kompjutera (ako ti treba), kursevi stranih jezika, obuka za vođenje samostalnog biznisa...
A imaš i njihov sajt za pretragu poslova (oglasne novine izlaze utorkom - "Poslovi)":

http://www.rztr.co.yu/

bug.gif
 
bolje rečeno, jedan od urednika jednog časopisa koji se gasi. Kako je radio, mogao je i ranije da se ugasi. Ali mogla bi i škola, neki od poslova u nekoj izdavačkoj kući... Samo sam strašno zatečena. Ne znam da li bi bilo u redu da pošaljem cv novinskim redakcijama redom, pa ako nekome treba. Ili to izgleda mnogo očajno
 
Da, moj ćale je u istoj situaciji... Privatizacija. Zato je i mrzim. Ne zbog ćaleta nego što su se ovakve stvari videle iz aviona još pre nego što je sve počelo.
 
naataasaa:
bolje rečeno, jedan od urednika jednog časopisa koji se gasi. Kako je radio, mogao je i ranije da se ugasi. Ali mogla bi i škola, neki od poslova u nekoj izdavačkoj kući... Samo sam strašno zatečena. Ne znam da li bi bilo u redu da pošaljem cv novinskim redakcijama redom, pa ako nekome treba. Ili to izgleda mnogo očajno
sto si luda,uopste nije ocajno!ovde u francuskoj gde sam ja se spontane kandidature mnogo vise cene nego odgovor na konkurs.idi i dobro iscedi ljude sa biroa da ti sve objasne i da iskoristis sve sto mozes,ako oni imaju neku saradnju negde,mozda probas i nesto slicno,sad ne znam ni samma sta ali neke knjige tako nesto
 
Nove generacije, odrasle u ovo novije vreme, primaju kao sasvim normalno to da menjaju poslove i da ih traže. Ja sam formirana u vreme školuj se – zaposli se – penzioniši se. Nemam nameru dugo da očajavam, znam da se to mnogima događalo i pretpostavljam da je to situacija u kojoj je čovek prinuđen da se probudi. Ako nema nameru da dugoročno mre
 
koliko sam uspela da shvatim, ti si u Srbiji, a tamo se stalno pojavljuju novi licencirani casopisi koji traze ljude...
verujem da se na mesta glavnih urednika obicno postavljaju zvucna imena (zbog reklame, tiraza, ili vec sta_ti_ja_znam, ali verujem...zelim da verujem...da ces uspetii da se uglavis negde)
Ima i dosta izdavackih kuca koje stampaju knjige, konacno smo i mi dosli na red da otkupljujemo autorska prava pa se i tu uvodi red...
mislim da je dobro sto imas toliko iskustvo iza sebe
zelim ti srecu (pre svega ti ona treba) i snagu da izdrzis.
Sigurna sam da bi najradije sada spalila odgovorne koji su te doveli u tu situaciju, ali ne zaboravi da je Srbija samo carsija, i da su ljudi iz tvoje branse (kao i u ostalim bransama, na kraju) uvek u vezi ...najmanje kumstvu!
veliko nemirno more....kojim plivamo...i nikako da nas bonaca jednom iznenadi!
uh....
natasa, srecno!
 
nešto slično ovome što sam radila. Mnogo volim svoj posao. I volim da čitam. A nekada davno maštala sam da ću imati svoju knjižaru-kafe-galeriju, kasnije sam želela turističku agenciju (obožavam putovanja, uvek spremna za 15 min), pa izdavačku kuću... I izbliza i izdaleka sve sve vrti oko onoga što sam radila. I nisam očajna, samo zbunjena... Makar nisam još
 
pa to je valjda ok samo valjda tu treba da imas neku caku jer ih je dosta ali ako si iskusna mozes da opstanes? a je l imash nekog mushkog da ti pomaze je l to sad bitno
aj da se ne trpam idem da se prepodobim sada
 
vidi, šta god da bude, ako ne možeš ili ne želiš da nađeš ponovo neki sličan posao, sakupi to malo ili puno para što dobiješ i baci se u preduzetnike. znam ženu koja je isto tako prošla, naravno, nije imala uslov za penziju, sakupila nešto para, nešto pozajmila, otvorila radnjicu za pravljenje kolača, i ništa nije očekivala, samo da bar nešto zaradi. veruj mi, posao joj sad ide bolje nego što je i mogla da zamisli, ali, da budemo iskreni, ona se stvarno trudila i stvarno posvetila tom poslu. i sad joj se i dopada, sad ga je zavolela.
eto, čisto da znaš da uvek može nešto da se radi, makar da se izmisli nešto na šta ranije nisi ni pomišljala ;)
 

Back
Top