Maja Cvj.
Zainteresovan član
- Poruka
- 416
Parkinsonova bolest nastaje usled oštećenja nervnih ćelija mozga koje sadrže Dopamin.Oštećene ćelije se nekontrolisano prazne i kao posledica nastaje akinezija,rigor i tremor tj.nepokretljivost,ukočenost i drhtanje.Bolest koja tiho sli sigurno napreduje i izaziva demenciju.Demencija je postupno zaboravljanje svega što je čovek ikada u životu naučio.Lek ne postoji,terapija je simptomatska i uvodi se samo u bolničkim uslovima(neurologija).Doze se individualne.
Za nastanak bolesti je odgovorna arterioskleroza(najčešće),dugotrajna izloženost štetnim agensima i trovanje ugljen monoksidom i još niz faktora između ostalog i inzult ili šlog.
Početkom 90-tih pojavio se lek pod nazivom Semaks koji se testirao u Beogradu,zaboravila sam u kojoj bolnici.Rezultati su bili ohrabrujući ali ne znam zašto ga nema više kod nas.Uvozio se iz Rusije.
Otac mi je oboleo od parkinsonizma i od dijagnostikovanja je živeo samo 9 godina.Tužno je bilo videti kako nestaje.Bolest je opaka jer uzima tiho,evidentno,čini mi se svakog dana.Pratila sam sve ove godine istraživanja i nadala se da će se pronaći nešto da olakša stanje obolelih.Mrtva trka.Ugasio se moj roditelj polupokretan,polusvestan nekoliko meseci,sa otežanim gutanjem,jer je ukočenost zahvatila sve mišiće.
Pri kraju života jedva me je prepoznavao a ime mi je odavno zaboravio.
Inače zaboravila sam da dodam da se bolest definitivno utvrđuje i snimanjem mozga(ct) gde se vide promene tzv.hipodenzne zone ili mesta degeneracaije.Oštećeni deo mozga više nema funkciju.I to polako napreduje.Godinama.Nadam se da sam vam bar malo približila tu bolest..
Za nastanak bolesti je odgovorna arterioskleroza(najčešće),dugotrajna izloženost štetnim agensima i trovanje ugljen monoksidom i još niz faktora između ostalog i inzult ili šlog.
Početkom 90-tih pojavio se lek pod nazivom Semaks koji se testirao u Beogradu,zaboravila sam u kojoj bolnici.Rezultati su bili ohrabrujući ali ne znam zašto ga nema više kod nas.Uvozio se iz Rusije.
Otac mi je oboleo od parkinsonizma i od dijagnostikovanja je živeo samo 9 godina.Tužno je bilo videti kako nestaje.Bolest je opaka jer uzima tiho,evidentno,čini mi se svakog dana.Pratila sam sve ove godine istraživanja i nadala se da će se pronaći nešto da olakša stanje obolelih.Mrtva trka.Ugasio se moj roditelj polupokretan,polusvestan nekoliko meseci,sa otežanim gutanjem,jer je ukočenost zahvatila sve mišiće.
Pri kraju života jedva me je prepoznavao a ime mi je odavno zaboravio.
Inače zaboravila sam da dodam da se bolest definitivno utvrđuje i snimanjem mozga(ct) gde se vide promene tzv.hipodenzne zone ili mesta degeneracaije.Oštećeni deo mozga više nema funkciju.I to polako napreduje.Godinama.Nadam se da sam vam bar malo približila tu bolest..