UMETNOST KOMUNIKACIJE

Нажалост, не ради се о искрености, па чак ни о доброј вољи. Неко може најискреније и са много добре воље да слаже свог болесног пријатеља да је његова ситуација лакша него што јесте, да су изгледи на оздрављење бољи него што заправо јесу.

Неко би рекао да је то лаж, јер тешитељ добро зна да ситуација није баш тако ружичаста, и свесно бира да не каже истину онакву каква јесте. Али ја бих ипак увек то исто урадила кад бих се нашла у тој ситуацији. Па ако будем одговарала богу за овакве лажи -- нек одговарам!
Može se slagati s dobrom (najboljom) namerom ali se tako ne postižu i dobri rezultati, nego i najmanja laž poništava najbolju nameru.
Cilj je da se postigne dobro, a ne izazivanje Boga.
 
Gledajuci ne samo na krupne stvari, vec na onu svakodnevnicu, koliko covek treba da ima jak zeludac, pa da samo hoda i guta zabe ? Ako sami sebe osudimo na istinu jednog trenutka, iz jednog ugla, pa onako, pa makar i pomalo uvijeno, sve bacimo na sto, ispred nekoga koga smatramo prijateljem, mislim da to i nije bas pravedno, a verujem da je i bolno, ukoliko nismo na istoj talasnoj duzini sa sagovornikom. Rezultat poguban, mada, zavisi ipak mnogo od toga, ko kako odredene stvari vari, od slucaja do slucaja, od situacije do situacije...U svakom slucaju, ja nisam za golu istinu, sto ne znaci da sam upravu.
 
Gledajuci ne samo na krupne stvari, vec na onu svakodnevnicu, koliko covek treba da ima jak zeludac, pa da samo hoda i guta zabe ? Ako sami sebe osudimo na istinu jednog trenutka, iz jednog ugla, pa onako, pa makar i pomalo uvijeno, sve bacimo na sto, ispred nekoga koga smatramo prijateljem, mislim da to i nije bas pravedno, a verujem da je i bolno, ukoliko nismo na istoj talasnoj duzini sa sagovornikom. Rezultat poguban, mada, zavisi ipak mnogo od toga, ko kako odredene stvari vari, od slucaja do slucaja, od situacije do situacije...U svakom slucaju, ja nisam za golu istinu, sto ne znaci da sam upravu.
Ne mora se istina ni reći, može se ništa ne kazati, ali laž nije korisno reći.
 
Laz je laz, ja tu nemam dilemu. Pricamo o umetnosti komunikacije, teoretski, ako uzmem u obzir da je zivot igra, pa onako,u igri, srazmerno ocekivanjima...U svakom slucaju, smatram da cutanje nekad ume da bude teze od lazi...
 
Има ситуација у којима је ћутање апсолутно једнако признању, то јест одговору -- ДА!

Значи, не можеш да се сакријеш иза ћутања, јер је твоје ћутање у том тренутку исто као да си рекао -- "Да, тако је."
 
Колико се сећам неких основних ствари са тог семинара (а мислим да би нам свима са форума користио, јер дефинитивно не умемо да разговарамо), ево неких:

1. разговарати о проблему (Увек је лакше надурити се и отићи него разговарати о ономе што је, можда, болно за обе стране. Када је човек рањив не воли да и други то виде, зато се најчешће повлачи, место да започне разговор о ономе што је извор сукоба.)
2. наступити мирољубиво (Најбржа наша реакција је да на сваку, и најмању непријатност, коју доживимо од других реагујемо бурно, увредљиво и нападачки - а тиме себи стварамо непријатеља и не постижемо ништа.)
3. нападати проблем, а не особу, изражавати неслагање са нечијим ставом, а не са личношћу онога ко га заступа (Ово је најчешћа грешка на форуму и посежемо за њом у недостатку аргумената. Тиме затварамо могућност да се комуникација културно настави и да се евентуално дође до међусобног разумевања.)
4. усредсредити се на оно што је у том тренутку важно ( ... А не потезати неразрешене проблеме из прошлости или увлачити и друге људе.)
5. поштовати туђа осећања
6. преузети одговорност за своје поступке (А углавном смо склони да не видимо своју одговорност, и да све сваљујемо на друге.)
7. активно слушати (Често је наше слушање само наизглед слушање јер најчешће не покушавамо да схватимо шта нам ЗАИСТА говори саговорник, немамо обичај да потпитањима ПРОВЕРИМО шта то он заиста жели да нам стави до знања. Овде најчешеће грешимо када УЧИТАВАМО у речи саговорника своје тумачење и тиме искривљујемо њихов смисао.)
8. избегавати ТИ-говор ( Јер ТИ-говор саговорник увек доживљава као напад на личност, а то блокира даљу продуктивну комуникацију.)
9. примењивати ЈА-говор ( Рецимо, боље је рећи :''Ја не разумем ово што си рекао'', него:''Ти причаш будалаштине!'' јер ЈА-говор оставља отворену могућност за даљи разговор. После прве реченице саговорник ће највероватније бити вољан да појасни своје речи, после друге може само да пређе на напад и свађу.)
10. јасно изразити своја осећања (Често је, ма како нам то звучало као да ће нам пасти круна са глева, боље јасно рећи некоме:''Повредио си ме'' јер ће тиме моћи боље да нас заиста разуме, него се закопавати у ћутању и дурењу.)
11. јасно изразити своје потребе (Не можемо очекивати да нам други читају мисли, можемо очекивати да ће нас други схватити тек ако то јасно и вербализујемо, јер ''читање мисли'' отвара простор за погрешно схватање и неразумевање.)
12. јасно казати другоме шта очекујемо од њега
13. контролисати бес (Јер се најчешће касније кајемо због ствари нехотице изречених у бесу.)
13 не постављати неопозиве захтеве, не укопавати се у ровове (...Јер се никад нећемо извући из њих.)
14. размислити колико нам је заиста стало да буде ''баш по мом'' и шта тиме добијамо а шта губимо

...Ако се сетим још - дописаћу----

Osnovna obelezja asertivne komunikacije. :)

Ponekad me zacudi kako se neko na forumu ne moze pridrzavati ovih pravila. Komunikacija lice-u-lice, shvatam, zahteva dosta truda, ali u ovoj asinhronizovanoj, kada mi sami biramo sta cemo da cujemo (procitamo) i kada nema onog vremenskog pritiska, ne shvatam kako neko moze da se koristi raznim pseudoargumentima (ad hominem, ad populum, itd).
 
Da li umemo da razgovaramo? Koliko smo spremni da budemo ne samo aktivni u govoru, već i u slušanju sagovornika? Možemo li sebe discipinovati u kulturi dijaloga? Koliko smo osiromašili kada je u pitanju kultura dijaloga?Koliko smo spremni da krenemo od sebe kada iznosimo ocenu o tome ima li ili nema kulture dijaloga? Nije redak slučaj da čovek bude isprovociran nečijom nekulturom u verbalnoj komunikaciji, i da tada sam postaje deo onoga što se zove "odsustvo kulture dijaloga".
I mnoga druga pitanja i odgovori vezana za umetnost razgovaranja...

komuniciranje izmedju ljudi danas se svodi na internet i chat komunikaciju.. dakle, pisanu a ne verbalnu.. a ta verbalna nam je svima i vise nego potrebna.. otudjenost + usamljenost = introvertnost.. posebno sto imamo bojazan poveravati se drugome, jer ne verujemo u iskrenost drugih.. ali mozda to i nije za ovu temu..
elem, logicno je da vise postujem sagovornika koji ume da saslusa sta pricam i da me u govoru ne prekida, nego nekoga ko ne prestaje pricati o sebi i nimalo mu nije stalo da cuje sta i ja imam za reci.. kultura u razgovoru je osiromasena zbog medija, najpre TV, koji nam prezentuju skupstinske maliciozne govore kao i voditeljski razgovor sa nekim, npr. pevacem/icom cije se "bogatstvo reci" vidi i kroz textove pesama.. a to kada bivamo isprovocirani, mislim da je najbolje ne krenuti istom merom, jer cemo spasti na nivo provokatora.. tada je najbolje, po mogucstvu, hladno delovati, a ja cak volim uzvratiti ironicno, nakon cega taj i nema sta vise da kaze, uglavnom.. i to samo govori o njemu koliko je u pravu..
 
volim da slusam umetnika koji prica o svom delu.. volim da slusam poeticare kako citaju poeziju.. volim da slusam glumacki monolog u Pozoristu.. volim da slusam omiljenog pevaca kako peva emotivno i dirljivo svoju prelepu pesmu.. volim da slusam svakoga ko ima o cemu pricati i da, pritom, to nije glupo, egocentricno i prostacki.. dobar sam slusalac, u svakom slucaju..
 
Не бих то назвала уметношћу, него умећем... И то умеће се учи, из књига и од других људи, не рађамо се са њим...
Штета што код нас још увек не постоји развијена свест о томе колико је умеће комуникације, које укључује и активно слушање, потребно у свим међуљудским односима, од личних до пословних...

potpisujem..

lepo kazano..
dodajem..kako citas tako razumes...odnosno kako cujes tako shvatis...kako govoris tako ces biti saslusan...i onda u krug...:)
 
Ne postoji "nekultura" vec vise razlicitih kultura koje kada se nadju jedna naspram druge mogu izazvati kod jedne strane osecaj "nekulture" kod one druge. Te smatram da je argument nekompatibilnosti kultura korisniji (precizniji) od argumenta "ja sam kulturan, a ti nisi".

Medjutim, postoje kontekstualni komunikacioni stilovi (asertivnost recimo) kojim se ovakve stvari mogu do neke granice izbeci.
 
Да.
Јуче сам баш гледала филм ''Страх и дрхтаји'' који говори о младој Белгијанки која добија посао у Јапану и покушава да се уклопи у њихов начин живота, рада, поимања односа, комуникације...
Колико разлика, колико дијаметално супротног сагледавања неких ствари!

Код нас, одлазимо да утешимо некога ко плаче и сматрамо да тиме чинимо нешто лепо и добро тој особи. Код њих онај ко плаче доживеће као страшно понижење ако му неко приђе и обрати му се у тим тренуцима, јер је тај неко тада сведок немоћи и понижења те особе.

Млада Белгијанка је само културна на наш, западњачки начин, а њени поступци, опхођења и речи тамо се тумаче као израз крајње некултуре.

Стога је и уметност (умеће) комуникације ипак ограничена културама, временом и простором.
 
komuniciranje izmedju ljudi danas se svodi na internet i chat komunikaciju.. dakle, pisanu a ne verbalnu.. a ta verbalna nam je svima i vise nego potrebna.. otudjenost + usamljenost = introvertnost.. posebno sto imamo bojazan poveravati se drugome, jer ne verujemo u iskrenost drugih.. ali mozda to i nije za ovu temu..
elem, logicno je da vise postujem sagovornika koji ume da saslusa sta pricam i da me u govoru ne prekida, nego nekoga ko ne prestaje pricati o sebi i nimalo mu nije stalo da cuje sta i ja imam za reci.. kultura u razgovoru je osiromasena zbog medija, najpre TV, koji nam prezentuju skupstinske maliciozne govore kao i voditeljski razgovor sa nekim, npr. pevacem/icom cije se "bogatstvo reci" vidi i kroz textove pesama.. a to kada bivamo isprovocirani, mislim da je najbolje ne krenuti istom merom, jer cemo spasti na nivo provokatora.. tada je najbolje, po mogucstvu, hladno delovati, a ja cak volim uzvratiti ironicno, nakon cega taj i nema sta vise da kaze, uglavnom.. i to samo govori o njemu koliko je u pravu..

Bravo on mercury, daleko najbolji odgovor. Osim svih ovih pobrojanih prednosti verbalne komunikacije, u četiri oka, tu ne bi bilo laži kao sad, lako je lagati, vrijeđati suditi kad si daleko od sagovornika, zaštićen lažnim imenom i djelovanjem iz gomile. Na ulici bi sve bilo bitno drukčije.
Za neke je ovo Eldorado a za neke prekraćivanje vremena ili kradja Bogu dana.
 
Da li umemo da razgovaramo? Koliko smo spremni da budemo ne samo aktivni u govoru, već i u slušanju sagovornika? Možemo li sebe discipinovati u kulturi dijaloga? Koliko smo osiromašili kada je u pitanju kultura dijaloga?Koliko smo spremni da krenemo od sebe kada iznosimo ocenu o tome ima li ili nema kulture dijaloga? Nije redak slučaj da čovek bude isprovociran nečijom nekulturom u verbalnoj komunikaciji, i da tada sam postaje deo onoga što se zove "odsustvo kulture dijaloga".
I mnoga druga pitanja i odgovori vezana za umetnost razgovaranja...


Dobra tema....za pitanje dijaloga posebno....izgleda u nashem drushtvu to fali...:???::)
 
ja uvek kažem "da" kad mislim da žele da nešto potvrdim
jesi u ovoj partiji? da...
jesi u onoj partiji? da
jesi mason? da
transvestit? da - šta god treba
Ljudi sami lupetaju. Ne treba im pomoć.

Ali ako treba da potvrdim, ja potvrdim. Ljudi ionako samo traže potvrdu za svoja mišljenja, tuđa ih i ne zanimaju :D
 
Poslednja izmena:
Da li umemo da razgovaramo? Koliko smo spremni da budemo ne samo aktivni u govoru, već i u slušanju sagovornika? Možemo li sebe discipinovati u kulturi dijaloga? Koliko smo osiromašili kada je u pitanju kultura dijaloga?Koliko smo spremni da krenemo od sebe kada iznosimo ocenu o tome ima li ili nema kulture dijaloga? Nije redak slučaj da čovek bude isprovociran nečijom nekulturom u verbalnoj komunikaciji, i da tada sam postaje deo onoga što se zove "odsustvo kulture dijaloga".
I mnoga druga pitanja i odgovori vezana za umetnost razgovaranja...

Ja sam uvek sumnjičava kad se u odnose među ljudima uplete reč "kultura" ...mislim gde je tu Čovek , gde je njegova "celost" - dakle i ono "animalno" u njemu ..tj. ako pričamo o komunikaciji ,prčlamo o ljudima -dakle pitanje je npr "Zašto te mrzim?" ,a ne "Kako da sakrijem da te mrzim?",jer se onda ta kultura svodi na"foliranje"...a ne kažem i da ne treba ,nekad ...
 

Back
Top