Osim ličnih "opservacija" na temu šta jeste ili nije isplativo u BG ili inostranstvu, bilo bi zgodno ako bi neko odgovorio na postavljeno pitanje: "
Koliko novaca treba za početak? (i mene to interasuje, a ne šta da otvorim, jer to znam.)
I, da podsetim: reč je o naselju od 5000 stanovnika (ko je spomenuo da je to naselje u BG?) u kojem nema megamarketa, a mali marketi deru sa cenama!
Verovatno ima još interesenata za odgovor na postavljeno pitanje, pa molim frustrirane lošim stanjem u našij ekonomiji da se oporavljaju na temi koju treba da otvore o tome.
maiky, kad dođeš do podataka koji te interesuju u vezi novca, ma šta odlučiš, dobro se informiši o asortimanu postojećih prodajnih objekata u mestu, i njihovim cenama, a ako možeš, i o njihovim snabdevačima - pa ti uradi
drugačije - uvedi onu
robu koju
oni ne drže, idi na malo manje marže uošte, a uvek imaj izvestan broj artikala kao "
mamac", na kojima ćeš malo zaraditi, ali će privući kupce, koji će onda kupiti i druge stvari, koje su samo malo jeftinije od konkurencije.
I, dobro razmisli ko su tvoje željene mušterije, kakav je način života koji oni vode, i šta je to što je njima najvažnije da mogu da kupe u blizini, a da ne idu u velike megamarkete, koji su im suviše daleko, koliko sam shvatila.
Isplati se da otvoriš prodavnicu
što pre, i to sa novogodišnjim asortimanom (uz redovan asortiman, naravno) jer će sad svi da slave razne praznike i kupovaće i onaj ko inače nije neki parajlija - a posle januara, sve do aprila-maja, ljudi troše samo na ono što im je neophodno. Posle toga, ide letnji asortiman, pa zatišje zbog troškova u vezi godišnjih odmora, pa onda pred početak školske godine ide roba za decu i školski program, za njim zimnica, onda jedna normala, pa -opet Jovo nanovo, praznični program.
Imaš dovoljnu kvadraturu da držiš i nešto "krpenih" stvari: malo čarapa, kuhinjskih krpa, dečje odeće, portiklica, Konaca, igala, cibzara, dukseva, kućnih papuča...i sl.- ono što su ljudi u stanju da kupe usput i neplanirano, a može da im iznenada zatreba.
I nemoj biti "gadljiv" na sitnice, jer se na sitnice najlakše troši.
Ako držiš hleb i mleko, (koji su najjači mamac), neka se oni nalaze u najdaljem uglu radnje, da kupci moraju da prođu kroz celu radnju da bi došli do njih - to mora tako, jer ako su im hleb i mleko pored vrata, ili kase, onda će ući kupiti to, i izaći napolje...