Sokolica_M
Domaćin
- Poruka
- 4.429
Drage forumašice i forumaši,
Pošto vidim da je inteligencija počela opasno da nam se narušava neozbiljnim temama (a bila je pre toga na zavidnom nivou ), odlučila sam da, pre veće pauze u mom pojavljivanju ovde (koja će uskoro nastupiti), postavim još jednu u nizu od mojih filozofsko-teških (nekome smaračkih ) tema.
Dakle, koliko je važna inteligencija u ljubavi? Mislim, za neku ozbiljnu i kvalitetnu vezu, za ljubav u jednom zrelom smislu te reči?
Dešavalo mi se da se zaljubim do te mere da kada vidim tu osobu ukopam se u mestu, dopadne mi se nešto što ta osoba nosi sa sobom, izgled, neka energija, šarm,... ali da to na tom nivou ostane, pa i prestane, iz razloga što uvidim da intelektualno nismo na istom nivou?
Da li vam je bitno da osoba sa kojom hoćete da gradite nešto trajnije i vrednije, bude osoba koja će da vam odgovara na toj razgovornoj liniji, da vas kapira (to ne znači da imate i iste poglede i stavove), da može da dopre do približno istih onih dubina do kojih vi stižete? Da je sposobna da vam prati tok misli?
Ili se može voelti i osoba kojoj nešto kažete, a on/ona se samo slatko nasmeši, ne prokomentariše, ne registruje, ne shvati... tu vašu šalu, priču, problem, razmišljanje...?
Da li se ipak ljudi traže i po tim nekim višim zahtevima duha, a ne samo po pukom dopadanju, hemiji, strasti...? Ili to zavisi od životne dobi u kojoj smo?
Pošto vidim da je inteligencija počela opasno da nam se narušava neozbiljnim temama (a bila je pre toga na zavidnom nivou ), odlučila sam da, pre veće pauze u mom pojavljivanju ovde (koja će uskoro nastupiti), postavim još jednu u nizu od mojih filozofsko-teških (nekome smaračkih ) tema.
Dakle, koliko je važna inteligencija u ljubavi? Mislim, za neku ozbiljnu i kvalitetnu vezu, za ljubav u jednom zrelom smislu te reči?
Dešavalo mi se da se zaljubim do te mere da kada vidim tu osobu ukopam se u mestu, dopadne mi se nešto što ta osoba nosi sa sobom, izgled, neka energija, šarm,... ali da to na tom nivou ostane, pa i prestane, iz razloga što uvidim da intelektualno nismo na istom nivou?
Da li vam je bitno da osoba sa kojom hoćete da gradite nešto trajnije i vrednije, bude osoba koja će da vam odgovara na toj razgovornoj liniji, da vas kapira (to ne znači da imate i iste poglede i stavove), da može da dopre do približno istih onih dubina do kojih vi stižete? Da je sposobna da vam prati tok misli?
Ili se može voelti i osoba kojoj nešto kažete, a on/ona se samo slatko nasmeši, ne prokomentariše, ne registruje, ne shvati... tu vašu šalu, priču, problem, razmišljanje...?
Da li se ipak ljudi traže i po tim nekim višim zahtevima duha, a ne samo po pukom dopadanju, hemiji, strasti...? Ili to zavisi od životne dobi u kojoj smo?