Brat i Mrznja!

It's a bravery to...

Zainteresovan član
Poruka
347
Da li neko od vas ima problem s bratom/sestrom....da li osecate da vas izbegavaju, da su ljubomorni na vase uspehe, pa cak i da vas mrze...da vas ne postuju a da ocekuju da vi njih postujete.
Da li se pitate gde je krenulu sve naopako....i da li ste bas vi krivi
 
It's a bravery to...:
prodje kada ste klinci, ali sada jako tesko...kod nas jedino prodje ako ja popustim....a sada sam prestara da popustam


e pa onda moras imati veliko srce, preci preko svega, i pomoci mu/joj kako god znas. trebace ti mnogo strpljenja i razgovora ali ipak ti je to brat/sestra....ceo zivot, od pocetka do kraja.....

ja sam mlada, ali i moja sestra zna nekad da bude jako teska.....ranije sam se nervirala...svadjali se .....ali onda jednog momenta zakljucis da je to jedna od voljenijih osoba u tvom zivotu i pomognes joj/mu koliko god mozes, i videces na kraju sve bude super....precutis jednom, dvaput, pet puta.....i onda on/ona shvate da grese i polako okrecu novi list....

puno srece........

p.s. sto se ja raspisala kao da sam puna iskustva-ali nadosla mi inspiracija.... :lol: :lol: :lol: :lol:
 
Има она наша народна:

- Ко ти је ископао око?
- Брат!
- Значи, зато је тако дубоко!


(Ја мислим да је то на првом месту грешка родитеља...)
 
Hellen:
Има она наша народна:

- Ко ти је ископао око?
- Брат!
- Значи, зато је тако дубоко!


(Ја мислим да је то на првом месту грешка родитеља...)

Kada god se suocim sa tim zasto nemam srdacniji odnos sa sestrom uvek iznova dodjem do toga da nasi roditelji nisu umeli da od samog pocetka nas dve nauce kako da gradimo nas odnos jer taj odnos je po pravilu jedan od najkomplikovanijh.
 
Ja sam ranije imala problema sa bratom.Desilo se,da smo se jednom toliko posvadjali,da godinu dana nismo ni rec progovorili.Medjutim,u nasem slucaju je presudilo to sto se nas dvoje mnogo volimo.Otvoreno smo porazgovarali i pomirili se.Od tada se nikad vise nismo posvadjali cak ni oko najmanje sitnice,postali smo najbolji prijatelji.E sad....ne znam kakav je tvoj slucaj,ali opet mislim da je iskren razgovor najbolje resenja.Ti lepo kazes sve sto ti lezi na dusi,on/ona uradi isto.....Bez svadje,bez bilo kakvog prebacivanja i medjusobnih optuzbi.opet,ako i to ne upali,pomiri se sa tim da se jednostavno sa bratom/sestrom ne slazes kao sa osobom(rodjake ne biramo),ali da nju/njega mnogo volis....Pokazi to.Ali nemoj da dopustis da te iko gazi.samo,pokazi da volis,da ti je stalo.....pa ako je problem u njima shvatice sami.
 
Kalaz:
Kada god se suocim sa tim zasto nemam srdacniji odnos sa sestrom uvek iznova dodjem do toga da nasi roditelji nisu umeli da od samog pocetka nas dve nauce kako da gradimo nas odnos jer taj odnos je po pravilu jedan od najkomplikovanijh.
Bre Aco, veliki si decko nema potrebe da prebacujes vise krivicu na tvoje roditelje (radili su kako su umeli i hteli i ne mozes sada da ih menjas). Pa ako imas srece promeni nesto, ako ne svako na svoju stranu i toliko. Jasta
 
pile_babino:
Bre Aco, veliki si decko nema potrebe da prebacujes vise krivicu na tvoje roditelje (radili su kako su umeli i hteli i ne mozes sada da ih menjas). Pa ako imas srece promeni nesto, ako ne svako na svoju stranu i toliko. Jasta

Pile ti si mene pomesao/la sa nekim ???

Jasta i tebi , da nepada coveku tesko. Ono sto sam gore napisala su davno i moji roditalji na svoj nacin potvrdili.
 
Hellen:
Има она наша народна:

- Ко ти је ископао око?
- Брат!
- Значи, зато је тако дубоко!


(Ја мислим да је то на првом месту грешка родитеља...)
Roditelji, ali ne sme se izgubiti iz vida i da ljudi bude različite energije jedni u drugima.
 
Svi smo mi individualni,i po karakteru,i po rodenju,vaspitanju....sve je to vrlo kompleksno i nema pravila.Ja svog brata volim najvise na svetu,i on mene i tako je uvek i bilo izmedu nas ali eto moj suprug npr.ima veliki problem sa svojim mladim bratom-jos od malena su se stalno sukobljavali pa eto i danas a u svojim tridesetim su(mladi je dve godine)Ono sto hocu da kazem je da se ljudi retko menjaju i ako postoje problemi od ranije mislim da je jako tesko da veza izmedu dvoje ikada bude normalna i bez trzavica.
Eto npr.oni su odrasli u istoj sredini,proveli tolike godine zajedno od istog oca i majke a razliciti su potpuno,i po karakteru i po izgledu,pa po svemu(hvala bogu)mene je zao mog supruga jer znam da bez obzira na sve uvrede od strane brata on njega voli i sve bi ucinio za njege,a zaista mislim da ovaj mladi njega nimalo ne postuje,voli,cenii...da, mislim da u stvari mrzi mog supruga,a svog brata.kao razlog jedino sto mi pada na pamet je ljubomora,i valjda osecaj nize vrednosti koji je povucen jos od detinjstva (npr.moj suprug je dosta visi i jaci,ima bolje obrazovanje ,posao.......) i naravno cinjenica da imaju potpuno razlicit karakterni sklop-
Mislim da nema veceg bogatstva od dobrog i zdravog odnosa izmedu brace i sestara ali ni vece muke od poremecenih(nezdravih)Ja onakvog brata ni najgorem neprijatelju ne bih pozelela.Valjda je najgore sto se kao nema izbora(pa brat mi je),pa covek prelazi preko svega i svacega,guta uvrede,popusta.....a sve je uzalud,ljudi se tesko menjaju ako i uopste .
 
Koliko se god trudim da verujem kako izmedju brace i sestara postoji neka posebna veza, toliko me uvek poraze neki loshi primeri. Moj mladji brat i ja se nikad nismo slagali, dok smo bili mladji... Imam razloga da verujem da su za to odgovorni neki postupci nashih roditelja.
Danas mi je on jako bitna osoba u zivotu,i imamo super odnos. Sada se zgranem kad vidim da u nekim porodicama uopshte nema prisnosti, vezanosti, osecanja. Kako se neko moze otudjiti od brata, biti ljubomoran na brata?
 
Moj bata i ja pre nego sto smo zasnovali svoje porodice smo bili kao 1...ljudi su mislili da smo blizanci.....

E onda ja se udala...kratko posle mene on......on na jednom kontinentu ostade...ja na drugom.....onda smo opet dosli na isti kontinent...istu drzavu...isti grad....ali nesto se promenilo...i mene to rastuzuje.....nije to taj isti bata.....postao je hladniji...ozbiljniji....prodje i po mesec dana da se ne javi...ali ja mu ne zameram.....znam da radi mnogo....znam da mora da izdrava porodicu i stvara za sincica i zenu...znam da dodje kuci u kasne sate mrtav umoran...i jednostavno to pridajem zivotu...i borbi za opstanak....

znam da on voli svoju sestru a zna i on da voli seka njega.....kad bude vreme sredice se ovo sve....i imacemo valjda vremena da se svi druzimo vise.....
 
Ja nemam brata,imam sestru.
Al svejedno,meni su te dve reci, mrznja i sestra, nespojive.
Kao sto su neki vec napisali, i ja se slazem da tu veliku ulogu imaju roditelji.
Oni su nas ucili da delimo sve,pa cak i najbanalnije stvari- nikad nismo imale svaka svoju cokoladu.
Nas dve smo neobicno vezane-po drugima,ali meni je to najprirodnija stvar na svetu.
Imamo isto drustvo,najbolje poznajemo jedana drugu i nikad ljubomore izmedju nas nije bilo.
Tako su nas naucili,da delimo dobro i zlo.
Inace smo po karakteru skroz razlicite.
P.S. Ima jedna anegdota kad nas je drug video da jedemo iz istog tanjira( mene mrzelo da uzmem drugi), i zgrozeno nam rekao " kako vam nije gadno da jedete iz istog tanjira???" Mi smo se samo pogledale i rekle mu: " Cuti,vidi se da si jedinac" :D
 
sve to sto vi kazete je ok..to da su brat, sestra i mrznja nespojivi.
U mom slucaju nije to mrznja verovatno...ali nije to onaj isti brat, kojega sam pre nekoliko godina obozvala, divila mu se i bila ponosna na njega bez obzira sta je u zivotu uradio.I bila sam do kraja takva...a onda je sve krenulo u vraga...Ja sam odrasla i nisam vise mala sestra, ostvarila sam neke stvari koje on nije. Imam osecaj da mu to sve smeta...pita me za misljenje i ja mu kazem...a onda mu to smeta, kao da mu je tesko da shvati da ja imam svoje misljenje, vrednosti, nacin zivota...jer odrasli smo u razlicite ljude, ja ga volim ali ne mogu da odobrim nacin na koji zivi....a on hoce da mu se svi dive, ja jednostavno mislim da on mora da odraste i zao mi je sto zivi,kako zivi...

Secam se pre 4-5 godina prolazila sam kroz tezak raskid...nije bio uz mene, cak mi je mnogo toga rekao ruznog,,,da bi se posle 2-3 godine izvinuo...Znate dosta mi je da trpim njegove raznorazne uvrede i da mu dozvoljavam da leci komplekse na meni.Tesko se uvrede oprastaju kada se odraste...ja nisam vise klinka da trpim to.Ne mogu!Ne zelim!

A on se na javlja, ako ja nazovem tada se i cujemo...pokusavam da ga nagovorim da odemo na pice, veceru...i on mi kaze u lice kako ga nerviram i ne zeli da bude u mojoj blizini..i tu ja sebi kazem MA DOSTA!

Druzi se s ljudima koji mu se "uvlace" jer on voli da cuje samo odobravanje....ja ne mogu da mu kazem (lagala bih) da se slazem s njegovim nestabilnim zivotom...pa on je stariji, on bi mene trebao da uci kako se zivi!

A mozda sam i ja kriva :(
 
Neki su ljudi prosto takvi, samozivi, sebicni, brinu samo za sebe i svoje potrebe...ne mora tu niko biti kriv, prosto je takav "ispao"...i ne znam zasto bi ti krivila sebe zbog toga. Takvi ljudi obichno otvore ochi kad i sami zapadnu u nevolje i probleme, tada se sete svojih bliznjih, kad im zatreba pomoc.
 
no imagination:
Neki su ljudi prosto takvi, samozivi, sebicni, brinu samo za sebe i svoje potrebe...ne mora tu niko biti kriv, prosto je takav "ispao"...i ne znam zasto bi ti krivila sebe zbog toga. Takvi ljudi obichno otvore ochi kad i sami zapadnu u nevolje i probleme, tada se sete svojih bliznjih, kad im zatreba pomoc.

Tacno :!:
Nemam ni brata ni sestru, ali kad bih imala nekog takvog koliko god ga volela ne bih mogla da ponizavam sebe da bih hranila njegov ego.
 
@razbaruseno pile & no imagination
hvala na podrsci.
tesko je prolaziti kroz sve to s nekim ko vam je tako bitan u zivotu...ali ne verujem vise da u takvim situacijama treba biti "veca" osoba i popustiti....ok je popustiti par puta, ali sve preko toga je besmilsleno jer ne vosin nicemu osim tome da se ja osecam odvratno.

A boli, itekako boli...Najcesce pomisli "pa zrele smo i inteligentne osobe treba da nas je sram samih sebe"...ali valjda ne moze bolje u ovom trenutku.

A moji pirjatelji znaju koliko ga ja volim, i koliko sam se samo puta posvajdala s nekim ljudima koji su nesto ruzno rekli o njemu...da ga sacuvam pred ljudima....a on je mene pred tim istim puta jako cesto ismejeao, pred mojim prijateljima....i onda neki ljudi vide kako se brat prema meni ponasa pa misle da mogu i oni...nije mi to niko nikada uradio osim njega...jer sam mu pustila.

Kao sto je neko vec pre rekao mnogo toga je i porodica krica, slazem se ...mozda ne "kriva" ali uticaj je tu...Mi, moj brat i ja, smo izrasli u jako besne ljude...nasi roditelji su takvi..ja se trudim da to promenim sto vise mogu..jer ne zelim da jednog dana kada budem imala decu da ih vidim kako rastu u besne ljude
 

Back
Top