Mnogi su skloni da mešaju ljubav i zaljubljenost.
Tako, kad su u fazi ''sedmog neba'', kad osećaju potrebu da stalno budu sa tom osobom, kad su im leptirići u stomaku na svaki pogled, poziv te osobe ili samu pomisao na nju, oni to zovu ljubavlju.
A onda kada nastupi ljubav, ta mirnija, ali i mnogo dublja faza, onda neki ljudi to tumače kao prestanak ljubavi, a ne kao njen početak ili trajanje.
To sam ja dugotrajnim posmatranjem nekih veza došla do zaključka.
Meni je sasvim normalno doći u period u koji ste vi došli, ta učmalost i dosada. Meni je otac pričao kako je gledao neku naučnu emisiju u kojoj kažu da svaka veza dolazi u krizu posle godinu, tri ili sedam. To mi je zvučalo baš zanimljivo, ali verujem da se nešto zaista oboma dešava posle tog vremena.
Vi ste sad na nekoj raskrsnici. Ili da nastavite ''putovanje'' zajedno, ili da se razilazite.
Ja bih sve učinila da spasim vezu, takva sam osoba. Iako je puno puta pametnije dići ruke i otići, jer možda te nešto bolje čeka. Neko mnogo bolji.
Verujem u to da se čovek može zaljubiti u istu osobu dva puta. Ako je nekad negde nešto postojalo, može ponovo da se oživi (sem ako nije preraslo u neko drugo osećanje, negativno, što nije vaš slučaj). Samo što nije dovoljno zalaganje jednog, već oboje (da i on pusti da mu se to dogodi). I potreban je faktor kojim vi ne možete da upravljate, a to je - trenutak - koji često nije na našoj strani, verovatno neslučajno. Ja to kažem: treba ''kockice'' da se slože.
Možda je potrebno napraviti neku pauzu (ali to može da bude mač sa dve oštrice).
Vezu treba stalno osvežavati, zalivati je kao cvet. Unesite neku novinu, nešto što do sad niste radili, odite negde, budi drugačija, ili... ma sve mi to dok pišem zvuči glupo, ali nešto pokušaj, ako ne... srećno u svakom slučaju kojim god putem krenula!