Fight Club - delimicno istinita prica?!

Odgledah do kraja.Koliko toliko se izvukli sa hepiendom ako mogu tako da ga nazovem.Ima istine da svako zeli nesto sto ne sme ili ne moze da uradi itd.Dosta mi lici na blistavi um.U pocetku sve izgleda nadljudski da bi se na kraju pokazalo da su poremeceni...samo sto fight club ima jaci kraj.
 
Odgledas jednom, i nikada vise jer znas ``kvaku``

Ok film, nista extra

Pa, ako film gledaš zbog 'kvake' i ako su iznenadni obrti ono što te u filmu oduševljava, onda da... Meni se Fight Club sviđa iz drugih razloga... Pobuna protiv potrošačkog društva i nemogućnost uklapanja u savremenu civilizaciju, organizacija života na nivou prvobitne zajednice i na kraju, monumentalnom, uništenje finansijskog sistema onakvog kakav danas poznajemo... Dobro, možda sam pre preterao kad sam rekao da je genijalan, to je bilo u afektu, ali barem izuzetnost mu se ne može poreći... Ako ti je motivacija za gledanje ovog filma ista kao i za gledanje 'Šestog čula', onda si negde omanuo... To sa podeljenom ličnošću (ili čim već), smatram u neku ruku slabošću filma, valjda su tvorci to uradili da bi ga učinili prihvatljivijim široj gledalačkoj publici... Ko što kaže Čarli Koufman u 'Adaptaciji': ''The only idea more overused than serial killers is a multiple personality. On top of that, you explore the notion that cop and criminal are really two aspects of the same person!''
 
Koja glupost majko moja
Kao neki klub gde se svi od reda makljaju,
a on podvojena licnost...pa zbunjuje i sebe i nas.
Pa neke akcije...teroristicki napadi
a vrh su paklene naprave od sapuna
a sapun prave od sala koji isisaju doktori liposukcijom
mislim...alo bre...
i sta...
kao jos delimicno istinita prica
pa jeste
taj deo o isisavanju sala jeste istinit...
 
Makljaju se iz pobune prema sterilnom društvu, u kom je zamena za emociju ushićenje kada kupiš novi frižider, televizor sa velikim ekranom ili 16-ti par cipela, u kom se neuroze i psihoze stvorene samim ustrojstvom takvog društva leče još većim pritiskom na pojedinca da se u njega uklopi, u kom se problemi rešavaju na jednočasovnim sastancima raznih grupa za podršku, AAA udruženja i jednočasovnim seansama kod psihologa... Dok su te i takve neuroze zapravo reakcije zdravog čoveka na nezdravo društvo u koje pokušavaju da ga uklope... 'Makljanje' je jedini način da nešto osete, a u nedostatku bilo čega drugog, instrumentalizovanom čoveku i bol dobro dođe... Mašina ne oseća bol... To sa podvojenom ličnošću može da funkcioniše i na alegorijskom nivou, ako želiš. Jedan deo njegove ličnosti je onaj koji želi da se uklopi i pobegne od svoje slobode, a zarad iluzije sigurnosti i blagostanja, dok drugi deo žudi za slobodom i realizuje je, boreći se sa i pobeđujući deo svoje ličnosti koji želi da se potčini. Poglavlje sa pravljenjem sapuna od ljudskog sala mi je jedno od najboljih u filmu... vraćati debelim liposukcionisanim babama ono čega očajnički žele da se odreknu i pritom ih ubediti da će od toga postati vitke 20-godišnjakinje... baš lucidno! Ono što je istinito u filmu je kontekst i duševno stanje likova.
 
Makljaju se iz pobune prema sterilnom društvu, u kom je zamena za emociju ushićenje kada kupiš novi frižider, televizor sa velikim ekranom ili 16-ti par cipela, u kom se neuroze i psihoze stvorene samim ustrojstvom takvog društva leče još većim pritiskom na pojedinca da se u njega uklopi, u kom se problemi rešavaju na jednočasovnim sastancima raznih grupa za podršku, AAA udruženja i jednočasovnim seansama kod psihologa... Dok su te i takve neuroze zapravo reakcije zdravog čoveka na nezdravo društvo u koje pokušavaju da ga uklope... 'Makljanje' je jedini način da nešto osete, a u nedostatku bilo čega drugog, instrumentalizovanom čoveku i bol dobro dođe... Mašina ne oseća bol... To sa podvojenom ličnošću može da funkcioniše i na alegorijskom nivou, ako želiš. Jedan deo njegove ličnosti je onaj koji želi da se uklopi i pobegne od svoje slobode, a zarad iluzije sigurnosti i blagostanja, dok drugi deo žudi za slobodom i realizuje je, boreći se sa i pobeđujući deo svoje ličnosti koji želi da se potčini. Poglavlje sa pravljenjem sapuna od ljudskog sala mi je jedno od najboljih u filmu... vraćati debelim liposukcionisanim babama ono čega očajnički žele da se odreknu i pritom ih ubediti da će od toga postati vitke 20-godišnjakinje... baš lucidno! Ono što je istinito u filmu je kontekst i duševno stanje likova.

Neka si im rekao:o
 

Back
Top