Svaka je ljubav priča na svoj način...
Svaka je emocija autentična... I sa istom osobom ista emocija (ljubav) nikad nije ista...
Ljubav živi dok se kreće... kao i sve, valjda, što postoji u kosmosu...
Nešto ipak ostaje isto. Ali u zavisnosti sa kim sam, i menja se u nečemu, postaje nov... taj moj način davanja emocija... A i čovek se vremenom uči, menjaju mu se pogledi, varira u nekim stavovima (iako suština ostaje ista)...
Možda su autentične one prve ljubavi, prve veze na kojima se mnogo čemu naučimo. Kad čovek uđe u sve previše srcem, čisto, naivno, a sa iluzijama... Da, sigurno se to ponavlja i sa drugim ljubavima, ali meni je autentično jer se sve prvi put tako teatralno shvati... bar je u mom slučaju bilo tako...
Posle se neke stvari prihvataju normalno. Neke svađe drugačije rešavaju. Manje drame se unosi. Uključuje se i mozak... opet, to je samo moje iskustvo...