''Neki ljudi ne smeju se sresti...''

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
... stih jedne pesme koju trenutno slušam...

Da li verujete da vam je susret sa svakom osobom... svaka vaša veza nečemu doprinela... da je bilo susreta koje niste mogli izbeći, jednostavno sudbonosni... ili biste i neke, da možete da birate, rado da izbacite iz svog života... ?

Ja sam sklona da verujem u neslučajnosti susreta. Da tražim u svakoj stvari smisao. Lekciju koju treba da savladam.
Sklona sam da verujem u pogrešno vreme za susret, ali ne i u grešku susretanja. Kao, trebalo je da se desi, ali ne u to vreme. Ranije ili kasnije bilo bi bolje.

Sad ipak mislim da bih rado izbegla neka upoznavanja...
 
Dvaput sam razmisljala na taj nacin. Oba susreta su bila potpuno neizbezna i sasvim neplanirana. One situacije kada kazete: e da je Pera otisao pravo u policiju...
Volela bih da se nisu desili ti susreti. Jesu doprineli mom razvitku nabolje, na neki nacin, ali su me mnogo kostali, pa im ne priznajem pozitivne posledice. Pozitivne posledice su nastale iskljucivo mojim delovanjem. Nisu bile neizbezne. Mogla sam i drugacije da uradim. I, verujem, da bih te stvari uradila i bez tih susreta.
Dakle, desilo se i zao mi je sto se desilo. Nista dobro sami po sebi nisu doneli, a nisam mogla da ih izbegnem. Nisu imali smisao.
 
Ne bih nista menjala...Sve ima svoje zasto.Pomalo sam fatalista, ali ne u smislu da je sve negde tacno zapisano, nego da se neke stvari, kad upoznamo odredjene osobe, moraju desiti, kad tad.
Znas ono: karkter ti odredjuje sudbinu.Ja sam bar imala slicna iskustva sa istim tipovima osoba, sto je i normalno.A nekad pomislim:ma sta mi je trebalo da bas sad naletim na takvu osobu, ali posle neke vremenske distance skontam da je sve ispalo najbolje moguce.E sad, sudbina?Ne znam, ne verujem.Znaci, u ono: "bili smo pravi u pogresno vreme" ne verujem.Da smo bili pravi, nasli bismo nacin da to produzimo.

P.S.Lepa tema
 
Ajd kao prvo musko da odgovorim na temu...gledano sa ove distance mislim da je bilo puno takvih susreta ali vecini nisam pridavao veceg znacaja.Naravno da se neki nisu mogli izbeci ali to valjda ide u rok sluzbe...Iz vecine izadjes ravnodusan,iz nekih tuzan ili si cak i srecan kada se nesto takvo zavrsi, ali svaki takav susret, bilo da izvuces neku pouku ili ne naucis nista,uzme nesto od tebe...deo osecaja,neki ne ponovljivi dodir ili trenutnu misao koja se nece ponoviti...na taj nacin...
 
''Ја ту не би ништа мењо!''

Све је имало своје зашто, своју сврху, свака особа у мом животу је оставила неки свој траг, сваки контакт ме је богатио на неки начин, и ни за чим не жалим!
 
Suviše se sve usitnilo i postalo banalno, suviše je detalja koje zaboravim posle pola sata, bilo to susretanje, zaljubljivanje nekoga, mene, trećeg lica, prijateljstvo: "jedan dan", ljudi koji dođu, prođu, oni stari koji svoje misli zbrkaju sa mojim i tu se negde izgubimo..... toliko detalja, da odavno više ne tražim viši smisao u svemu tome.
Svet mi se pretvorio u kašu koju više ne mogu ni da probam, nema govora o uživanju..... i svakim danom sam sve više ubeđena da sam sama inicirala i lepe i ružne stvari, kao i da ta "sentimentalna verzija sudbine" definitivno, ipak, ne postoji. Ali ako pogledamo iza sebe, sve je na "šta bude - biće" pa, ko smo da osporavamo sudbinu?
Ali sve je to jedna kaša, bljutava, heterogena i hladna.
 
verujem da nijedan, pa ni onaj naizgled sasvim beznacajan susret, nije slucajan. na isti nacin, ako se neki susret nije dogodio, mislim da je bas tako i trebalo da bude..i isto tako znam da, kada nam se jedna vrata zatvore, vec je negde zaplanirano koja druga se otvaraju, kada i zasto...nekako, da nema tog nekog nevidljivog poretka, svet bi bio samo mali haoticni, besciljni i besmisleni vrtlog bez sustine. a sustina je tu, samo nam nije dato da je sagledamo. u tome se i sagledava nesavrsenost ljudske prirode, nasa slabost kao i ogranicenost nasih poimanja sveta koji nas okruzuje.
 
NovaIsta:
verujem da nijedan, pa ni onaj naizgled sasvim beznacajan susret, nije slucajan. na isti nacin, ako se neki susret nije dogodio, mislim da je bas tako i trebalo da bude..i isto tako znam da, kada nam se jedna vrata zatvore, vec je negde zaplanirano koja druga se otvaraju, kada i zasto...nekako, da nema tog nekog nevidljivog poretka, svet bi bio samo mali haoticni, besciljni i besmisleni vrtlog bez sustine. a sustina je tu, samo nam nije dato da je sagledamo. u tome se i sagledava nesavrsenost ljudske prirode, nasa slabost kao i ogranicenost nasih poimanja sveta koji nas okruzuje.


Vau....
 
Lexa:
Suviše se sve usitnilo i postalo banalno, suviše je detalja koje zaboravim posle pola sata, bilo to susretanje, zaljubljivanje nekoga, mene, trećeg lica, prijateljstvo: "jedan dan", ljudi koji dođu, prođu, oni stari koji svoje misli zbrkaju sa mojim i tu se negde izgubimo..... toliko detalja, da odavno više ne tražim viši smisao u svemu tome.
Svet mi se pretvorio u kašu koju više ne mogu ni da probam, nema govora o uživanju..... i svakim danom sam sve više ubeđena da sam sama inicirala i lepe i ružne stvari, kao i da ta "sentimentalna verzija sudbine" definitivno, ipak, ne postoji. Ali ako pogledamo iza sebe, sve je na "šta bude - biće" pa, ko smo da osporavamo sudbinu?
Ali sve je to jedna kaša, bljutava, heterogena i hladna.

Sestro..lepo mi dodje da se obesim poslee ovoga.. :shock:
 
Lexa:
Suviše se sve usitnilo i postalo banalno, suviše je detalja koje zaboravim posle pola sata, bilo to susretanje, zaljubljivanje nekoga, mene, trećeg lica, prijateljstvo: "jedan dan", ljudi koji dođu, prođu, oni stari koji svoje misli zbrkaju sa mojim i tu se negde izgubimo..... toliko detalja, da odavno više ne tražim viši smisao u svemu tome.
Svet mi se pretvorio u kašu koju više ne mogu ni da probam, nema govora o uživanju..... i svakim danom sam sve više ubeđena da sam sama inicirala i lepe i ružne stvari, kao i da ta "sentimentalna verzija sudbine" definitivno, ipak, ne postoji. Ali ako pogledamo iza sebe, sve je na "šta bude - biće" pa, ko smo da osporavamo sudbinu?
Ali sve je to jedna kaša, bljutava, heterogena i hladna.

to je vama, koji ne gutate spermu, sve bljutavo. a neko ima zacin ;) :p :D
ps. izbacite me odavde odma`...
 
Da li verujete da vam je susret sa svakom osobom... svaka vaša veza nečemu doprinela... da je bilo susreta koje niste mogli izbeći, jednostavno sudbonosni... ili biste i neke, da možete da birate, rado da izbacite iz svog života... ?

Paaa, recimo da verujem. Bilo da me je pomerilo unazad, ili unapred, u svakom sluchaju susreti su imali neki smisao, posle kojih sam spoznala neshto o sebi, o drugima, razmishljala dosta, korigovala neshto na lichnom planu, a jedan od tih susreta, dodushe ne i jedini, trasirao mi je zivot u drugom pravcu. On je bio mnogo mladji od mene a uchinio je da mi zivot posle njega bude lepshi. Iza toga usvojila sam dve istine: 1) nikad ne znamo sve iako znamo dosta .. 2) ne odbacivati sugestije mladjeg od sebe :)
 

Back
Top