Pored toga ima dosta stvari koje mi pricinjava sa zadovoljstvom, cak i vise od losih, ali kad naidje taj momenat kad voli, sto kaze Natasa da pametuje, onda mi padne mrak na oci, i ne mogu da se iskontrolisem da ne odreagujem ishitreno. Ja ne volim kad neko nece da prizna da nije u pravu i kad i svu svoju krivicu svaljuje na drugog. Bez obzira na temu koja je, uvek bude nesto glupo i sto nije ni vredo pomena, al kad dotakne zicu... uh, samoj sebi bi pocupala kosu, iako, da bih smirila situaciju kazem kako sam ja kriva i da nastavimo dalje... Al ko za baksuza, tu krene jos gore, a u meni tinja li tinja! Ja se nadam da nisam jedina koja ume tako da plane zbog gluposti!