Sta je zivot???

*Purple Baby*

Domaćin
Poruka
4.030
Nisam znala gde da otvorim ovu temu,pa sam je stavila ovde!!!Pisite mi o sebi,o tome sta vas cini srecnim,sta vi radite da nekog usrecite,da li vas je netko povredio,kada ste bili najsrecniji,a kada najtuzniji????!!!!!Da li ste otkrili tajnu zivljenja i da li ste pronasli smisao svog zivota????
 
...čini mi se da će tema biti premeštena, ali evo..osećam da će ovo biti najozbiljniji post u mojoj forumaškoj istoriji...:D
Srećnim me čine male stvari..ustvari kad se setim da uopšte nisam nesrećan, to mi je dovoljan razlog da budem srećan...
U stanju sam da uradim mnogo toga da nekoga usrećim, a šta-zavisi od toga ko mi je taj neko...
Najsrećniji..ne sećam se..verovatno kad mi se brat rodio...a u skorije vreme...jutra u kojima sam se budio sa "njom" u zagljaju...moram da priznam da sam tada bio neizmerno srećan, jer tada nisam mogao da znam da sam samo bio slep od ljubavi, jer me je upravo "ona" najviše u životu povredila....kako mi je sva rodbina živa i zdrava, najtužniji sam bio posle "njene" izdaje...
Tajna življenja...nema tu nikakve tajne, samo živiš i uživaš koliko možeš, tj. koliko si u stanju da to prepoznaš...i nikad nemoj da razmišljaš da će svemu tome jednom doći kraj...
Smisao...verujem da nemaju svi isti smisao života...Moj smisao života nije vezan za baš blisku budućnost, ali mislim da imam dovoljno godina da ga već sad prepoznam.....želim nekad u budućnosti da nađem svoju pravu, veliku i iskrenu ljubav...a potom da me svaki dan na pragu kuće, dok se vraćam, sa posla na primer, čeka bar jedno maleno, preslatko, trapavo stvorenje, malo, kao što smo svi nekada bili, i dok pruža svoje malene ručice ka meni, svojim tepuljavim, gugutavim glasićem radosno gugutne samo dva sloga..."tata"....
 
Svidja mi se kako razmisljas Enrique i ja sada mislim da je najlepsi osecaj kada moja devojcica obavije svoje rucice oko moga vrata i kaze mi ''VOJIM TE NAJISE NA SETU"!!!
Svako jutro ona mi daje svu potrebnu snagu i svaki moj dan pretvara u snove!!!Tako je lepo kada imas jedno tako iskreno i nevino stvorenje koje ti svim srcem,bezuslovno pruza svu ljubav koju ima u svom malenom srdascu!!!
 
Kako rece dok sam isao srednju, jedan drugar iz odeljenja, na temu sta je zivot...
Svi tisina, samo se cuje jedan glas... : Zivot je sranje...

Naravno da ne mislim tako... mada nekada stvarno i ume da bude takav... bitno je samo za koliko mozemo da ga promenimo da ne bude vise takav...

Verujem da je lepo ziveti... pa kako god, posto smo ionako taj zivot dobili za dzabe...
Truditi se da nam bude lepo... onda ce i ostalima oko nas biti lepo...
Podeliti srecu sa drugima... biti u zagrljaju dok zalazi sunce...
Saputati u noci... sve te male stvari koje nije tesko uraditi, najteze je dobiti...
 
Pa evo da ostanem veran svom stilu
Život je neprestalna borba, a smisao života je ostati što duže u toj borbi, što pre se oporaviti od udaraca sudbine, što pre se podići posle padova, boriti se za što kvalitetniji život, i maksimalno uživati u svemu lepom šta život pruža i donosi.
 
Ne znam da li je itko od vas ,ikada pomislio da bismo bili sretniji da ne stavljamo sebe na prvo mesto???!!!Mozda smo rodjeni da usrecimo druge,mozda bismo bili sretniji kada bi,umesto da se pitamo sta bi nas to ucinilo srecnima,mozda trebali napraviti nesto da usrecimo drugoga...Mozda bi se tada kvalitet naseg zivota popravio!!!Uvek ocekujemo nesto od zivota,a ne pitamo se da li mozda neko,ocekuje nesto od nas!!!!Mozda je smisao zivota,pomoci drugima,da bi pomogao sebi!!!!
 
Ne znam šta je to Život...
Ali znam da sam sinoć plakala u gradu, jer sam pomislila kako sam srećna u tom trenutku... :) I kako mi je u životu dovoljna i jedna soba samo da su oni koje volim srećni i zdravi...
Srećnom me čine sitnice... Mesečina iza planina... Gužva u gradu subotom uveče... Kad se nerviram što mislim da nemam šta da obučem za isto veče... Kad mi neko potrči u zagrljaj... Kad se deca iz ulice penju na našu prikolicu i skaču... Kad koleginica i ja po kiši jurimo po Beogradu za autobusom... Kad se prehladim, a deda i nana mi kupuju kinder jaja...
Srećna sam što umem da volim i budem požrtvovana. Srećna sam što imam oslonac u životu.
Tužnom me čini bolest, smrt. I sitnice... kad tatu vidim da neispavan sedi za računarom i žuri da završi projekat... zbog jednog momka koji pere prozore na automobilima na ulici, mentalno poremećen, a povučen i nenametljiv... i zbog mnoga toga još... kad čujem mnoge priče...
 
Enrique.:
...Smisao...verujem da nemaju svi isti smisao života...Moj smisao života nije vezan za baš blisku budućnost, ali mislim da imam dovoljno godina da ga već sad prepoznam.....želim nekad u budućnosti da nađem svoju pravu, veliku i iskrenu ljubav...a potom da me svaki dan na pragu kuće, dok se vraćam, sa posla na primer, čeka bar jedno maleno, preslatko, trapavo stvorenje, malo, kao što smo svi nekada bili, i dok pruža svoje malene ručice ka meni, svojim tepuljavim, gugutavim glasićem radosno gugutne samo dva sloga..."tata"....
Samo bih promenila zadnja dva sloga "ma-ma"
 
irenak55:
...da li ste pronasli smisao svog zivota????

"... A ja sam mislio kako bi bilo lijepo krenuti u svet sa derviskim keskulom u ruci, vodjen jednim jedinim suncem i ma kojom rijekom, ma kojom stazom, bez ijedne druge zelje osim da ne budem nigde, da se ne vezujem ni za sto, da sa svakim jutrom vidim drugi kraj, sa svakom noci da legnem na drugi lezaj, da nemam obaveza, ni zaljenja, ni secanja, da pustam mrznji na volju tek kad odem i kad postane besmislena, da udaljim svijet od sebe prolazeci ga."

Dervis i Smrt
M. Selimovic
 
mladja:
Pa evo da ostanem veran svom stilu
Život je neprestalna borba, a smisao života je ostati što duže u toj borbi, što pre se oporaviti od udaraca sudbine, što pre se podići posle padova, boriti se za što kvalitetniji život, i maksimalno uživati u svemu lepom šta život pruža i donosi.


Nesto slicno sam vec negde cula i mislim da je zivot upravo to : BORBA.
 
Covek, slucajnost ili sudbina. Vecna borba dobrote i zla. Korak po korak... Ucenost, pothranjivanje i zagrevanje duha.... Vedri pogledi osmesi. Usta puna zemlje- zdravo! strast, tajna plesa. ljubav, bronzani konjanik i druge poeme. pisma nerodjenom detetu. .... ...
 
Enrique.:
...čini mi se da će tema biti premeštena, ali evo..osećam da će ovo biti najozbiljniji post u mojoj forumaškoj istoriji...:D
Srećnim me čine male stvari..ustvari kad se setim da uopšte nisam nesrećan, to mi je dovoljan razlog da budem srećan...
U stanju sam da uradim mnogo toga da nekoga usrećim, a šta-zavisi od toga ko mi je taj neko...
Najsrećniji..ne sećam se..verovatno kad mi se brat rodio...a u skorije vreme...jutra u kojima sam se budio sa "njom" u zagljaju...moram da priznam da sam tada bio neizmerno srećan, jer tada nisam mogao da znam da sam samo bio slep od ljubavi, jer me je upravo "ona" najviše u životu povredila....kako mi je sva rodbina živa i zdrava, najtužniji sam bio posle "njene" izdaje...
Tajna življenja...nema tu nikakve tajne, samo živiš i uživaš koliko možeš, tj. koliko si u stanju da to prepoznaš...i nikad nemoj da razmišljaš da će svemu tome jednom doći kraj...
Smisao...verujem da nemaju svi isti smisao života...Moj smisao života nije vezan za baš blisku budućnost, ali mislim da imam dovoljno godina da ga već sad prepoznam.....želim nekad u budućnosti da nađem svoju pravu, veliku i iskrenu ljubav...a potom da me svaki dan na pragu kuće, dok se vraćam, sa posla na primer, čeka bar jedno maleno, preslatko, trapavo stvorenje, malo, kao što smo svi nekada bili, i dok pruža svoje malene ručice ka meni, svojim tepuljavim, gugutavim glasićem radosno gugutne samo dva sloga..."tata"....
dirnuta sam stvaaaaaaaaaaaaarno :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
 
irenak55:
Nisam znala gde da otvorim ovu temu,pa sam je stavila ovde!!!Pisite mi o sebi,o tome sta vas cini srecnim,sta vi radite da nekog usrecite,da li vas je netko povredio,kada ste bili najsrecniji,a kada najtuzniji????!!!!!Da li ste otkrili tajnu zivljenja i da li ste pronasli smisao svog zivota????


Da bi sve to napisao sta mi se desilo o losim i dobrim stvarima mogao bi napisati celi roman!! Ali evo ti u kratko zivot je to sta ti napravis od njega sa sebe!!! :)
 
Enrique.:
...čini mi se da će tema biti premeštena, ali evo..osećam da će ovo biti najozbiljniji post u mojoj forumaškoj istoriji...:D
Srećnim me čine male stvari..ustvari kad se setim da uopšte nisam nesrećan, to mi je dovoljan razlog da budem srećan...
U stanju sam da uradim mnogo toga da nekoga usrećim, a šta-zavisi od toga ko mi je taj neko...
Najsrećniji..ne sećam se..verovatno kad mi se brat rodio...a u skorije vreme...jutra u kojima sam se budio sa "njom" u zagljaju...moram da priznam da sam tada bio neizmerno srećan, jer tada nisam mogao da znam da sam samo bio slep od ljubavi, jer me je upravo "ona" najviše u životu povredila....kako mi je sva rodbina živa i zdrava, najtužniji sam bio posle "njene" izdaje...
Tajna življenja...nema tu nikakve tajne, samo živiš i uživaš koliko možeš, tj. koliko si u stanju da to prepoznaš...i nikad nemoj da razmišljaš da će svemu tome jednom doći kraj...
Smisao...verujem da nemaju svi isti smisao života...Moj smisao života nije vezan za baš blisku budućnost, ali mislim da imam dovoljno godina da ga već sad prepoznam.....želim nekad u budućnosti da nađem svoju pravu, veliku i iskrenu ljubav...a potom da me svaki dan na pragu kuće, dok se vraćam, sa posla na primer, čeka bar jedno maleno, preslatko, trapavo stvorenje, malo, kao što smo svi nekada bili, i dok pruža svoje malene ručice ka meni, svojim tepuljavim, gugutavim glasićem radosno gugutne samo dva sloga..."tata"....
Enrique,stvarno predivno.. :) Neverovatno koliko necije reci mogu da me toliko dirnu da evo skoro da mi suze krecu na oci..ma,ja sam preeeeemotivna..
Slazem se da zivot cine male stvari i da u svakom novom danu treba uzivati,ici za svojom srecom,isto tako ciniti da su i drugi oko nas srecni...
Ja zivim za dan kada cu upoznati NJEGA ....i znacu da je on taj i dacu mu celu sebe kao i svima pre njega i opet se nadati da me nece povrediti i da je on stvarno TAJ ...pravi...I da je to zauvek...
sve je to zivot... :)
 
Zivot je jedno VEEELIKO NISTA VEEELIKO NISTA !!!
Jedan krug koji se zatvara na isti nacin kako je otvoren!!!Kada se rodi mala beba,ne zna ni da prica,niti da hoda,uopste nije svesna svog postojanja!Ima mnogo stazica koje su nam ponudjene,a na nama je da odabermo onu koja nas vodi na pravi put!Inace to je jedino u zivotu gde nam je ponudjen izbor i kada mozemo sami odluciti!!!Zivot nam daruju roditelji bez naseg"pristanka" a oduzima nam ga BOG isto tako ne pitajuci da li bi jos poziveli!I onda se kao po nekom nepisanom pravilu taj krug zatvara,ne pitajuci sta mi mislimo o tome!Ostarimo i postajemo kao beba sa pocetka ove price,samo sto sada znamo da pricamo,ali nema tko da nas saslusa!Znamo da hodamo ali noge vise ne slusaju!Znamo da postojimo ali vise nikome nismo toliko vazni!!!Umesto u bebi boxu,pronalaze nam mesto u starackom domu!!! :cry: :cry: :cry:
Ehhhh...to je ZIVOT!!!
 

Back
Top