Sta je zivot???

Zivot nam vraca ono sto mi drugima dajemo.

...zivot je neshvatljivo cudo,jer se neprestano trosi i osipa,a ipak traje i stoji cvrsto.

Zivot -umetnost ,da se u svemu nadje lepota i radost.

Samo nas nedace zivota uce ceniti dobar zivot.

Ne zivimo kako zelimo,nego kako mozemo.

Zivot se meri prema delima,a ne prema danima.

Covek zivi samo sadasnji trenutak.Sve ostalo je ili vec proslo ili je neizvesno hoce li doci.

Svako zivotno iskustvo se placa,ali srecniji dobijaju popust.

Sto se propusti u zivotu nadonkadi se memoarima.

Danas te ima, sutra te nema
Danas volis, sutra mrzis
Sada si tuzan, a uskoro srecan
Sve podeljeno je, sve neizvesno je

Ref:
Sta je zivot? Samo neizvesnost!
Sta je zivot? Samo prolaznost!

Koliko traje? Ima li duse?
Sta nas cini? Odakle smo mi?
Gde je sreca i sta nas ceka?
Kada ce kraj? al' doci ce znaj!!!
 
BITI SRETAN

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno


Herman Hese
 
Jos do sada se nikada nisam ovako osecao....
da li je to ljubav...
da li je ona ljubav mog veka...

Ljudi govore kad se zaljubis znaces...
ali ja tek sad nista neznam samo sam zbunjen...
jer ovo sam prvi put na svojoj kozi doziveo...

Srce mi je bilo rasuto u hiljadu komadica...
ona ga polako i sigurno spaja svojim recima...
i urezuje svoje ime na svaki komadic koji mi dotakne..

Zavukla se duboko pod moju kozu...
dotakla mi je dusu...
uspela nasmejati me...

U mojim ocima samo njen lik mozete videti...
u mojim mislima samo njen glas cuti..
u mojim recima osecaj zaljubljenosti osetiti...

Da li je to ljubav...
kad ti je neko sve i nista drugo nije bitno...
 
Postoje ljudi..
koji nas mrze i preziru.
Koji od nas zaziru,
i onih koji su nam veoma bliski
ciji su udarci podli i niski
u trenu kada se najmanje nadamo.
Obicno u trenu kada padamo,
u tuge neke i beznadja....
Postoje ljudi,
kojima hobi je svadja,
i koji zivot trace na intrige.
Oni ispali iz svake lige,
ne znajuci kako da se u iste povrate
na staro da se vrate
i otrgnu od zivota dosade kojim zive....
Postoje ljudi,
koji nas za sve krive,
i pred sudove morala stavljaju,
pricaju lazi,ogovaraju,
samo da dokazu koliko smo losi u stvari,
sta nevalja i sta nam kvari
put do neke nedostizne srece....
Postoje ljudi
od kojih nema kukavice vece,
no sto su oni sami,
slepci sto ne vide da zive u tami
koju su sami sebi stvorili,
za koju su se borili
i protracili zivot u pakosti.....
Postoje ljudi
koji ne znaju za radosti
jer isuvise preziru druge
i kule grade na nasim temeljima tuge,
uzdizuci sebe do neba,
grabeci vise nego sto im treba
pa onda opet nas za sve krive
zato sto bez srece zive.


A onda jednom.....
kada ostanemo bez snage i moci
i krenemo tamo gde svi moramo jednom poci
i umorna dusa mreti kad nam krene
svenuce i zadnje sto moze da vene.
Lezeci na odru,poslednjoj postelji
pokorno pred bogom i njegovoj zelji.
Suza kao kise,tih necujan romor
zacucemo postojecih ljudi nam govor.

Postojeci ljudi,
o nama sve ce najbolje reci
reci pohvale preko usta ce im teci
kako smo bili veliki ljudi,
kako nas zivot pogresno sudi,
kako smo imali dusu cistu,
bas kao njihovu veliko istu,
i hvalospeve ce silne speti,
pitajuc zasto moraju mreti
duse sto iskrene i dobre behu?
Reci im hvale u svakom ehu
da covek ih prepoznati ne moze
O ,u ovom trenu reci mi samo jedno boze
istinu sto ce covecanstvo vecno kriti
Zar da bi drugima bili dobri mrtvi moramo biti?
 
zp7Y14bovH.jpg
 
mozda zivod ipak jeste uvek patnja, i strah...zebnja da ne izgubis nesto,i kad to imas..zebnja da ne patis - sto je paradoksalno..da se covek vec nije navikao na patnju koja je uvek prisutna...i osecaj da nista ne moze da bude savrseno,samo...to na kraju znaci da nista ne moze da donese onu spokojnu srecu...vec,samo trenuci...ispunjeni i nezaboravni..
..nikada ne bih poverovala (pre) da cu i pomisliti na tren da ima nesto u onim (ovim) tuznim ljubavima..da mogu da budu prave..a posebno da mogu da budu jedina dobra opcija koja preostaje..da tako zivis sa nekom svojom tuznom ljubavi u sebi..za nju..
 
Reka koju gledam
kao da mi kaze,
negde ces sa drugom stvorit Reku vecu ..
A ja samo cutim u talase gledam ..
Zaustaviti vreme nemogu i necu ..

Ne diraj me tugo .. rukom sudbine ..
Okreni mi ledja, idi od MENE ..
Pusti me ... ne diraj ..dok se bogu molim
da zasija sunce .. da ponovo VOLIM ..

Vetar mrsi kose
sapuce mi tiho: ..
"Idi Tuzno ZENO, ostavi se svega,
neka vreme sada tece, novi Zivot nosi,
trava raste posle svakog Snega" !!!

byareina.jpg
 
Nisam znala gde da otvorim ovu temu,pa sam je stavila ovde!!!Pisite mi o sebi,o tome sta vas cini srecnim,sta vi radite da nekog usrecite,da li vas je netko povredio,kada ste bili najsrecniji,a kada najtuzniji????!!!!!Da li ste otkrili tajnu zivljenja i da li ste pronasli smisao svog zivota????

Ko procita sve sto napisem znace prvi odgovor ove lijepe teme ,makar je ona malo zaboravljena.
Sam zivot je dar i sreca u raznim kolicinama protkana raznim osjecajima pa i tugom.
Poslije kise ogrije sunce.
Da bi nekog usrecili moramo mi biti srecni,Moramo tog koga hocemo da ustecimo upoznati i poznavati da bi uradili pravu stvar u zelji da ga usrecimo .
Kada sam bila najsrecnija bilo me tesko jako raztuziti.
Najtuzniji su mi trenuci gubljenja milih osoba , gubljenja mog dijela sebe u njima.
Smisao mog zivota su moja djeca.Sve ostalo je za neku drugu temu kad su oni u pitanju.
 
Šta je život?

Šta je život
pitam se često
a ponekad i mnogo više
Da li je život samo mesto
na koje se leptiri skrivaju
posle kiše?
Ima li smisla
živeti ga do kraja
kada je kraj izvestan već
Da li postoje prava vrata raja
ili da sudbini verujemo
samo na reč?
Čemu sve ovo
pitaju me i drugi
al ja im danas nisam znala reći
Al šta bi drugo mogli ljudi
nego hoditi ka sreći?
A sreća šta je
pitanje je za dilemu
koja nas sve podjednako lomi
Da li znamo jazbinu njenu
jer kad joj pridjemo
ona se skloni... :think:
 
davno bese,kada sam postavila ovu temu.I mnogo toga se desilo u mom zivotu,mnogo toga se promenilo i dobila sam odgovor na svoje pitanje:Sada znam,sta je zivot ,jer zivela sam...
Zivot je pomalo surov,previse nepravedan,ponekad se cini da nema smisla,ali svejedno ...ZIVOT JE LEP.Sve dok smo tu,dok postojimo pod ovim nebeskim svodom,dok disemo i hodamo.I svakodnevna desavanja koja nam se cine kao turobna svakodnevnica,mogu biti lepa ako se sami potrudimo da ih ulepsamo,da sami usrecimo sebe:Jer srecu ne treba cekati,treba je izazvati,da bi nam zivot bio lep.
 
Dječaka je bilo strah da ga svi ne ostave
Pobjegnu u ljubav za druge
Dok se on skriva iza u mraku sobe
Ne videći nijanse, a kamoli pruge

Sve dok jednom nije shvatio
Ovo je nešto što prolaze mnogi
I otad je razmišljao o životu kao rijetkom luksuzu
Konstantno nepotpunoj slobodi

Sudac ismijava budaline osjećaje
I vodi se na perspektivu
Luda siše sreću iz drugih,
A haj je potpun ako si prvi

Kad se sve zbroji, kontrola ne postoji
Ali uz malo discipline,
uvjerit ću se da sam bolji
Iz dana u dan

U danas? N.A
 
Postoje trenuci kada čovek mora da odabere da li će živeti sopstvenim životom – punim, celim, zaokruženim – ili će dopustiti sebi da vodi lažan, šupalj i ponižavajući život, kakav društvena hipokrizija od njega zahteva.

Oskar Vajld
 

Back
Top