Asmodeus
Obećava
- Poruka
- 55
POTOPLJENI BROD
Na dnu pučine prošlosti
potopljen leži naš brod...
Nad njim se talasi lome
i izbacuje sećanja uzburkana voda
komadiće našeg broda.
Polomljeno stabaoce jarbola,
opiljke kotve,
sve što je moglo, zbrda-zdola,
zaboravu da se otme...
Ubogi moj kapetane,
u noći čujem
poslednje tvoje raznizane reči...
Bura se igra odjecima tvoga glasa,
dižući sa dna potonule dane,
a ja ih još vidim
i još se držim povrh talasa...
A ja još
mimo tuđih barki i splavova,
mimo tuđih proleća i setvi,
izgubljeno plutam na trošnoj našoj letvi,
preostaloj od brodoloma...
dok i nju bura ne proguta.
Na dnu pučine prošlosti
potopljen leži naš brod...
Nad njim se talasi lome
i izbacuje sećanja uzburkana voda
komadiće našeg broda.
Polomljeno stabaoce jarbola,
opiljke kotve,
sve što je moglo, zbrda-zdola,
zaboravu da se otme...
Ubogi moj kapetane,
u noći čujem
poslednje tvoje raznizane reči...
Bura se igra odjecima tvoga glasa,
dižući sa dna potonule dane,
a ja ih još vidim
i još se držim povrh talasa...
A ja još
mimo tuđih barki i splavova,
mimo tuđih proleća i setvi,
izgubljeno plutam na trošnoj našoj letvi,
preostaloj od brodoloma...
dok i nju bura ne proguta.