O LEPOTI

Estetika je, od antike, pa do sad, pokušavala da definiše pojam lepote i odredi njene kanone. Usko povezana sa sociologijom, teorijom i istorijom umetnosti, filozofija lepog je evoluirala ali ni do danas nije objasnila merilo lepote. Estetska formulacija lepog još uvek ne postoji. Sve je stvar ukusa.
Rubens je debele žene smatrao lepim.
Botičelijev ideal lepote bila je Venera, koja se rađa iz pene – izduženog, setnog lika i krupnih očiju.
Karavađo je lepotu našao u Meduzi.
Bodler je ispevao himnu o lepoti:
Da li dolaziš sa neba ili iz pakla, zar je važno,
Lepoto! Ogromno čudovište, zastrašujuće, nevino!

S jedne strane - "anđeoska" lepota, oličena u svetačkom miru i blagosti, gotovo neljudska i nadasve aseksualna, jednoobrazna u svojim proporcijama, pogledima, osmesima itd. (ovde mislim na slikarstvo.)
S druge strane, prokleta lepota - karakteristična za Satanu iz Miltonovog "Izgubljenog raja", iz Bajronovog "Manfreda", Vajldovu "Sfingu", Sadovu "gospu od bola" itd. Vampirice, kurtizane, grešnice, đavo i ostali zemaljski i nezemaljski likovi nose atribute istovremeno lepog i užasnog.
No, pošto je shvatanje lepote indvidualan čin, onda ću ja reći da je ljudska lepota univerzalna harmonija forme i sadržaja: moj, sasvim lični kanon forme, tj. ljušture, plus sistem duhovnih vrednosti i vrlina. Takođe, različitost. Jednoobraznosti, ili estetske prenaglašenosti – bilo u umetnosti, bilo u našem, "opipljivom svetu" – ne smatram lepim.

ovo sam kopirao... sad samo jos da procitam sva navedena dela i da vidim navedene slike pa cem da vi odgovorim kako dolikuje... :lol:
 
uzgred samo kratko... ruža kao ideal lepote.... citat iz all that jazz-a...


Joe Gideon.... No, nothing I ever do is good enough. Not beautiful enough, it's not funny enough, it's not deep enough, it's not anything enough. Now, when I see a rose, that's perfect. I mean, that's perfect. I want to look up to God and say, "How the hell did you do that? And why the hell can't I do that?"
 
Lepota je u harmoniji. Bilo čega. A vidim da su se mnogi upleli u priču o lepoti žene ili uopšte o vizuelnoj lepoti, a toga (lepote, harmonije ...) ima u tako mnogo oblika! Lepota je ono što drži atome zajedno, ljubav (opet uopšte), životna energija. harmonija, tao...
 
Estetika je, od antike, pa do sad, pokušavala da definiše pojam lepote i odredi njene kanone. Usko povezana sa sociologijom, teorijom i istorijom umetnosti, filozofija lepog je evoluirala ali ni do danas nije objasnila merilo lepote. Estetska formulacija lepog još uvek ne postoji. Sve je stvar ukusa.
Rubens je debele žene smatrao lepim.
Botičelijev ideal lepote bila je Venera, koja se rađa iz pene – izduženog, setnog lika i krupnih očiju.
Karavađo je lepotu našao u Meduzi.
Bodler je ispevao himnu o lepoti:
Da li dolaziš sa neba ili iz pakla, zar je važno,
Lepoto! Ogromno čudovište, zastrašujuće, nevino!

S jedne strane - "anđeoska" lepota, oličena u svetačkom miru i blagosti, gotovo neljudska i nadasve aseksualna, jednoobrazna u svojim proporcijama, pogledima, osmesima itd. (ovde mislim na slikarstvo.)
S druge strane, prokleta lepota - karakteristična za Satanu iz Miltonovog "Izgubljenog raja", iz Bajronovog "Manfreda", Vajldovu "Sfingu", Sadovu "gospu od bola" itd. Vampirice, kurtizane, grešnice, đavo i ostali zemaljski i nezemaljski likovi nose atribute istovremeno lepog i užasnog.
No, pošto je shvatanje lepote indvidualan čin, onda ću ja reći da je ljudska lepota univerzalna harmonija forme i sadržaja: moj, sasvim lični kanon forme, tj. ljušture, plus sistem duhovnih vrednosti i vrlina. Takođe, različitost. Jednoobraznosti, ili estetske prenaglašenosti – bilo u umetnosti, bilo u našem, "opipljivom svetu" – ne smatram lepim.

Lepota? Mutant, pa još zastrašujuće nevin? Miltonovom Raju jedino nedostaje podstrukture pesimizma, sve ostalo je na mestu. Ovo reformisanje vrlina bezazlenosti na jedan naivan ali ipak bezazlen način pitanje je koje me često muči kao Melvila dok je pisao Mobi Dika. A šta ćemo sa lepotom u bezazlenosti i lepršavosti čiste racionalne disharmonije? Estetski blekaut je antiheroj današnje tzv. kulturne civilizacije kojoj blejeći ceo svet ide kao stoka na pneumatski čekić . Subkultura koja se divi ne lepom već onome izvitoperenom i uvrnutom, to li je ta lepota 21. veka? Otprilike kao što je Bajron opevao svoju dušu gde dominira crnilo tipa kosovskog lignita. Možda oseća danas sumporne mirise oko sebe što nije na vreme sagledao lepotu na pravi način kao što ste to vi gospodjice makar pokušali. Apsolutna i čista esencija teozofskog pogleda na svet. Karma. To je lepota kojoj treba težiti. Sve ostalo su samo znakovi pored puta.

Dozvoljavam slobodu za malu intimu. Gospođica ili gospođa?
 
Lepota? Mutant, pa još zastrašujuće nevin? Miltonovom Raju jedino nedostaje podstrukture pesimizma, sve ostalo je na mestu. Ovo reformisanje vrlina bezazlenosti na jedan naivan ali ipak bezazlen način pitanje je koje me često muči kao Melvila dok je pisao Mobi Dika. A šta ćemo sa lepotom u bezazlenosti i lepršavosti čiste racionalne disharmonije? Estetski blekaut je antiheroj današnje tzv. kulturne civilizacije kojoj blejeći ceo svet ide kao stoka na pneumatski čekić . Subkultura koja se divi ne lepom već onome izvitoperenom i uvrnutom, to li je ta lepota 21. veka? Otprilike kao što je Bajron opevao svoju dušu gde dominira crnilo tipa kosovskog lignita. Možda oseća danas sumporne mirise oko sebe što nije na vreme sagledao lepotu na pravi način kao što ste to vi gospodjice makar pokušali. Apsolutna i čista esencija teozofskog pogleda na svet. Karma. To je lepota kojoj treba težiti. Sve ostalo su samo znakovi pored puta.

Dozvoljavam slobodu za malu intimu. Gospođica ili gospođa?

Gospodine schmye...
Niste Vi običan posmatrač. Imate dubok pogled.:)

Mutant je arhtepisko biće; on je neodoljiv i prelep u svojoj prigušenoj patnji, a patnja je odlika nevinih i čistih duša. Eto Vam disharmonije: lepote u kontrastu očiglednog i skrivenog, viđenog i istinski doživljenog, forme i sadržaja, surovog i nežnog… Kad zagrebete po površini mutanta, koja je zapravo optička varka i puka iluzija, pronađete lepotu kakve nigde drugde nema, jer je nepatvorena, nedodirnuta, kristalna…. i zarazi Vas dok kažete “karma” :). Lepo je pronaći lepotu, videti je svuda – pre svega u sebi. Posle je relativno lako videti je i u drugima, i to ne samo u oku, usnama, jamici na obrazu... i ne samo pojedinačno. Ma, znate Vi to...
Antiheroji su za one estetski slepe i praznog duha... Njihova "lepota", ako je uopšte lepota, samo je dopadljiva glazura na gorkom kolaču.

Ne gospođa, ne ni gospođica.
Žena, gospodine Schmye.
Poučena rečima jednog sjajnog sagovornika sa ovog pdf:
“otkrivene tajne gube vrednost” (a samim tim i lepotu) - ostatak mene, ovde, neka bude tajna.
 
Umberto Eko je napisao knjigu "Istorija lepote" u kojoj analizira lepotu korz vekove. Lepotu prirode, ljudskog tela, zvezda, svetlosti, matematike... Knjiga je usput bogato ilustrovana i obogacena citatima pisaca...

Nasuprot njoj, napisao je i knjigu "Istorija ruznoce"... e to treba procitati... :) tako da, neko napisa, moze li iko da se slozi da postoji nesto ruzno, e pa moze :)
 
Umberto Eko je napisao knjigu "Istorija lepote" u kojoj analizira lepotu korz vekove. Lepotu prirode, ljudskog tela, zvezda, svetlosti, matematike... Knjiga je usput bogato ilustrovana i obogacena citatima pisaca...

Nasuprot njoj, napisao je i knjigu "Istorija ruznoce"... e to treba procitati... :) tako da, neko napisa, moze li iko da se slozi da postoji nesto ruzno, e pa moze :)

“Lepo SVI smatraju lepim, u tome je njegova ružnoća.” (Lao Ce)
Lepo je, možda, neka platonovska žudnja za svetom ideja.
Ako su te ideje, međutim, pragmatično svarene, izlizane i prepakovane, kao potrošna roba, onda je lepota izgubila svoj sadržaj i svrhu i postala sredstvo trgovaca koji se klanjaju zlatnom teletu, tj. preobratila se u ono što nazivamo ružnim.

Plastik- fantastik.
 
Gospodine schmye...
Niste Vi običan posmatrač. Imate dubok pogled.:)

Mutant je arhtepisko biće; on je neodoljiv i prelep u svojoj prigušenoj patnji, a patnja je odlika nevinih i čistih duša. Eto Vam disharmonije: lepote u kontrastu očiglednog i skrivenog, viđenog i istinski doživljenog, forme i sadržaja, surovog i nežnog… Kad zagrebete po površini mutanta, koja je zapravo optička varka i puka iluzija, pronađete lepotu kakve nigde drugde nema, jer je nepatvorena, nedodirnuta, kristalna…. i zarazi Vas dok kažete “karma” :). Lepo je pronaći lepotu, videti je svuda – pre svega u sebi. Posle je relativno lako videti je i u drugima, i to ne samo u oku, usnama, jamici na obrazu... i ne samo pojedinačno. Ma, znate Vi to...
Antiheroji su za one estetski slepe i praznog duha... Njihova "lepota", ako je uopšte lepota, samo je dopadljiva glazura na gorkom kolaču.

Ne gospođa, ne ni gospođica.
Žena, gospodine Schmye.
Poučena rečima jednog sjajnog sagovornika sa ovog pdf:
“otkrivene tajne gube vrednost” (a samim tim i lepotu) - ostatak mene, ovde, neka bude tajna.


Hm, nisam baš u poziciji da razmišljam na konsekventnim osnovama kao da sam neko antropomorfno biće te moram da samosavetodavno biram reči da ne bih povredio nečija nereligiozna osećanja. Da budem nešto kao savremeni Epikur i da stavim autoritet čoveka iznad svih bogova. Ne valja ni jedno ni drugo. Stavljajući čoveka iznad svega zadržavaš lažni formalizam mesta na kome pišeš ali gubiš osnovni fluid misli koji uvek ide na ovakvim mestima u opozicionom smeru zdravog razuma. Otprilike kao kada sa blagim humorom podržavaš bezbožničko pljuvanje po Svetom Pismu i sa glavoklimajućom Aristetolovom logikom sa druge strane želiš da budeš forumski Kirkegard tražeći od korisnika usluga autoritativniji pristup u iznošenju stavova. Samo mali osvrt na današnju zanimljivu i pomalo suvoparnu konverzaciju sa elementima metonimije gde je sufiksa za figure bilo kao na Aljasci šljiva.

Da se vratim na temu. Lepota. Mutant je tipičan arhetip, slažem se. Ali tako je dok ga posmatrate sa distance kao kada samo slušate zvona u Parizu. Ako se rešite i ipak prošetate do Notr Dama i vidite neki takav arhetip u svoj svojoj veličini onda dobijete ideju da kao citirani Umberto napišete novu knjigu koja će stajati licem u lice sa onom prvom i da razmišljate malo dublje o ljudskom duhu i koliko je on danas uopšte na ceni, bilo gde i bilo kad. Jer lepota i njen pojam je vezan isključivo za njega. Sve ostalo je prolazno. U današnjoj eri globalizma koji veruje da je moćniji od Boga, pojam ljudskog duha i njegove lepote je stavljen u kolevku vanbračnog monstruma dva totalitarizma, sa jedne strane tog vašeg mutanta gde možete da grebete danima i da ništa ne izgrebete a sa druge nekog autoriteta koji tvrdi da je svet pritisla džinovska zmija da ne kažem čega jer je ovde zabranjeno i koja lomeći duh u egzistencijalnom lažnom vlasniku planete ubija ono malo lepote njegovog duha i svodi ga na formu replikanta današnjeg ekvilibrijuma koga smo svi svedoci. Zato se svakim novim rođenjem bilo kog živog bića mnogi mole da će doći neki savremeni Neo koji će ovaj užaš bezidejnosti i globalne kakafonije neukusa zameniti tom lepotom o kojoj ste vi pisali. Nešto kao Odabrani. On. Bez da ćete morati da po njemu grebete da bi našli Miltona ili Bajrona. Jer oni su u svima nama.

Uzgred da vam saopštim da ne bi smeli da se olako ovde razbacujete sa religioznim pojmovima kao što je Botičelijeva Venera. Ezoterijski gnosticizam je ovde dozvoljen jer je jeretički ali ideal lepote ne jer je na neki način apokrifan ma koliko to možda zvučalo otužno.
 
Da.
Lepota duha.:)

Kad već govorimo o globalizmu, onda dolazimo do poražavajućeg i pesimističnog zaključka da uskoro više nećemo imati antropološki kapacitet da dosegnemo Lepo. Jer, ne postoji lepota bez moralnog i istinitog. Ljudi iz one mračne vizije budućnosti će, doduše, i dalje slušati “Rekvijem” i čuće samo lepu muziku, bez ikakvog osećanja drame smrti… a ta muzika će ih možda samo podsetiti na juče pojedene Mocart kugle. Bedno i tužno.

Ako na ovom pdf. (i ne samo ovom) ne mogu da pišem ono što mislim i osećam… neću pisati ništa, jer autocenzurisana reč nikada nije istina. Onda ću radije sići sa tog karusela i ustupiti sedište nekom drugom.
 
Da.
Lepota duha.:)

Kad već govorimo o globalizmu, onda dolazimo do poražavajućeg i pesimističnog zaključka da uskoro više nećemo imati antropološki kapacitet da dosegnemo Lepo. Jer, ne postoji lepota bez moralnog i istinitog. Ljudi iz one mračne vizije budućnosti će, doduše, i dalje slušati “Rekvijem” i čuće samo lepu muziku, bez ikakvog osećanja drame smrti… a ta muzika će ih možda samo podsetiti na juče pojedene Mocart kugle. Bedno i tužno.

Ako na ovom pdf. (i ne samo ovom) ne mogu da pišem ono što mislim i osećam… neću pisati ništa, jer autocenzurisana reč nikada nije istina. Onda ću radije sići sa tog karusela i ustupiti sedište nekom drugom.


Smijem li ja ovaj post tumačiti kao demostraciju sposobnosti da se u nagovijesti nekog stradanja unese viši smisao?
 
@Vaka
Lepota je ono što nije ružno.


@schmye bubula
U današnjoj eri globalizma koji veruje da je moćniji od Boga, pojam ljudskog duha i njegove lepote je stavljen u kolevku vanbračnog monstruma dva totalitarizma, sa jedne strane tog vašeg mutanta gde možete da grebete danima i da ništa ne izgrebete a sa druge nekog autoriteta koji tvrdi da je svet pritisla džinovska zmija da ne kažem čega jer je ovde zabranjeno i koja lomeći duh u egzistencijalnom lažnom vlasniku planete ubija ono malo lepote njegovog duha i svodi ga na formu replikanta današnjeg ekvilibrijuma koga smo svi svedoci. Zato se svakim novim rođenjem bilo kog živog bića mnogi mole da će doći neki savremeni Neo koji će ovaj užaš bezidejnosti i globalne kakafonije neukusa zameniti tom lepotom o kojoj ste vi pisali.

@Borac za prava zivotinja
Kad već govorimo o globalizmu, onda dolazimo do poražavajućeg i pesimističnog zaključka da uskoro više nećemo imati antropološki kapacitet da dosegnemo Lepo.

Lepotu treba umeti pronaći u njenoj negaciji.
 
Smijem li ja ovaj post tumačiti kao demostraciju sposobnosti da se u nagovijesti nekog stradanja unese viši smisao?

Smeš tumačiti kako god želiš.
Simbolika u mom prethodnom komentaru možda nije simbolika a možda i jeste.:)
U različitom poimanju jedne napisane misli i jeste suština.
Poruka pisca (bilo kog): ono što hoću da kažem i način na koji se izražavam, govori isključivo o meni a može, verovatno, ponekom biti misao-vodilja... ali nikada, NIKADA paradigma.
 
Da malo oživimo ovu temu Blejkovim stihovima:

"RUŽO, bolesna si!
Predan noćnoj struji
Crv na te nevidljiv sleti
U strahotnoj oluji;
Postelju u tebi nađe,
U grimiznu radost se zavi;
A tamna mu i tajna ljubav,
Na život tvoj tačku stavi."

Da li je lepota zaista prolazna? Ovde mislim na ljudsku lepotu - lepotu tela ali i duha. Zašto fizička lepota kod nekih ljudi ugasne iznenada, i pre nego što ih starost uzme pod svoje?
 
moja zgasnula pre pet godina a bio sam ko schwarzeneger lep i pametan... :)

malo bajrona na anglosaksonskom....


My Soul is Dark

My soul is dark - Oh! quickly string
The harp I yet can brook to hear;
And let thy gentle fingers fling
Its melting murmurs o'er mine ear.
If in this heart a hope be dear,
That sound shall charm it forth again:
If in these eyes there lurk a tear,
'Twill flow, and cease to burn my brain.

But bid the strain be wild and deep,
Nor let thy notes of joy be first:
I tell thee, minstrel, I must weep,
Or else this heavy heart will burst;
For it hath been by sorrow nursed,
And ached in sleepless silence, long;
And now 'tis doomed to know the worst,
And break at once - or yield to song.
 
pojam lepote je dosta sirok i slozen. postoje mnoga tumacenja lepote. naucno, filozofsko, umetnicko. po meni je lepota na svakom koraku i u svakom trenutku. od nas zavisi da li je osecamo i definisemo. covekova perspektiva i percepcija igraju vodecu ulogu.
 
STA JE LEPOTA I KAKO JE DEFINISATI... DA LI JE NESTO SVIM ALI BAS SVIM LJUDIMA NA PLANETI LEPO... AKO JESTE-STA JE TO ILI STA BI TO MOGLO BITI... NE MISLIM SAMO NA FIZICKU LEPOTU... LEPO JE VIDETI I LJUBAV U NECIJIM OCIMA, ALI DA LI JE KOD SVIH NAS TO TAKO... OCIGLEDNO JE DA JE COVEK KROZ ISTORIJU LEPOTU DEFINISAO NA DRUGACIJE NACINE I DA JE SVAKA KULTURA PONAOSOB IMALA SVOJE TAKO RECI ``DEFINICIJE`` TOGA STA JE LEPO A STA NIJE. VOLELA BIH DA MI KAZETE NESTO O DUHOVNOJ I FIZICKOJ LEPOTI...

za razumevanje pojma koristiti bibliografiju....

eko - istorija lepote

leonardo - trattato della pittura

mikelandjelo - soneti
 
"Lepota je strah.Sve sto je lep[o mi drhtimo pred tim"


...mislim da je tako ,samo taj strah je od mogucnosti nepolaganja prava na mogucnost priblizavanja ili dijeljenja .
Na lijepo svi imamo pravo jer Lepota je univerzalno dobro ali sa pravom odbira koje nas i klasifikuje i po-tome se i razdrazujemo do stvaranja iliunistavanja , sve to na kojem smo stepenu znanja o sebi i drugima .
 
pojam lepote je dosta sirok i slozen. postoje mnoga tumacenja lepote. naucno, filozofsko, umetnicko. po meni je lepota na svakom koraku i u svakom trenutku. od nas zavisi da li je osecamo i definisemo. covekova perspektiva i percepcija igraju vodecu ulogu.
Lepota je od Boga. Bog je u sve što je stvorio utkao lepotu. Utkao nam je i mehanizam za detektovanje te lepote.
 

Back
Top