kako pomoći "pravim" prosjacima?

oliverica

Početnik
Poruka
11
Svaki dan viđam istu ženu, romkinju sa veoma lepom i urednom ćerkicom.Sve pare što dobije manje , više daje devojčici na hranu, stvarno se lepo brine o njoj.U zadnjih par dana, devojčica samo spava, ima neke fleke(ožiljke) po licu , a majka po ceo dan plače....nikog ne moli i ne kuka samo sedi, sa devojčicom u krilu......rado bih ih odvela na pregled i pomogla im, ali ne znam kako....iskreno malo se i bojim jer je prosjačenje uglavnom organozovano, pa tako verovatno i ona mora da radi za nekoga......Molim ko god ima i malo iskustva da mi javi..........
 
Ja sam tako lose prosla sa njima 3 godine sam hranila nekog cigu sa detetom koji je odprilike 1 mesecno dolazio na moja vrata sa malim sinom i prosio.Davala sam mu sve od stare garderobe,tepiha,slanine,jaja,mleka,ulja,ma svega sto dovatim,jer mu je mladji sin navodno jako bolestan sa nogama.Raspitala sam se po okolini i da li ga neko zna kada su mi rekli da stvarno ima bolesnog sina i da su ga vidjali po bolnici u Somboru.Ti sam mu pocela i davati pare po 1000-2000dinara pa nekoliko puta i 30-40 evra,zavisi kakve sam mogucnosti bila.Zelim da naglasim da samo moj suprug radi i da sam ja taj novac odvajala od moje 3 dece i davala njemu.nisam mu ja puno puta dala toliko novca ali desilo se 5-6 puta .On je dolazio kod nas 4 godine i nikada nije otisao bez hrane ako nisam imala para.Mani se moja najmladja cerka razbolela i morala sam da idem u ponedeljak uUniverzitetsku kliniku u Tirsovoj u Beogradu, rekli su mi da mozda ima tumor.Bila je nedelja a mi smo trebali da budemo u ponedeljak ujutru u bolnici i on je dosao,rekla sam mu da nemam para,stvarno nisam imala(imala sam 2500 din a treba da idem sa detetom u bolnicu) i spakovala mu 30 jajam,tablu slanine,pile,pekmez,ulje i 2 dzaka garderobe za njega i decu.Dok sam ja to pakovala on mi je ukrao moj telefon W550i koji je tada vredeo 250 evra i ako sam mu rekla da mi je kcerka jako bolesna i da moram da je vodim za Bg.Nisam ti ovo napisala da bi prestala da pomazes ljudima,ni ne treba prestajati nisam ni ja,samo budi jako pazljiva SRECNO
 
Znate kako... prosjacenje je zabranjeno... i treba pozvati policiju kada se uoci tako nesto...
najbolja pomoc tim ljudima je naci im posao...

A sada ako me neki pametnjakovic pita sta ako je nesposoban za rad, ja kazem postoji crveni krst i slicne organizacije...

Toliko...
 
Ako zelis pomoci nekom krajnje siromasnom ne moras cekati da on stoji na ulici i da prosi, takvih imas oko sebe koliko hoces. Problem je u tome sto je vecina prosjaka u biznisu. Dobar deo njih je dobro organizovan i imaju bosa. Dobar deo njih namerno osakati dete koje sedi pored njega cak.
Prosle godine sam nekim slucajem sedeo kod druga i pojavi se ciganin koji ordinira na par coskova u gradu sa ceduljom na kojoj pise da je gluvonem, nesposoban itd. Covek sasvim razgovetno prica i u toj prici rado govori o svojoj nedovrsenoj kuci u okolini Sapca, gomili dece koju ima, mladosti provedenoj u Italiji. Nemam previse milosti prema takvim biznismenima i neosetljiv sam na njihove dronje i musavu decu. Posebno me nerviraju sacekuse na crkvenoj kapiji i bogoradanja tipa: " da me zdravlje posluzi ".
 
VOlim ovaj vic: Prosio cigo na cosku u Berlinu mesecima i jedan Svaba svaki put u prolazu mu ubaci 5 - 10 E. Prodje neko vreme, Svabe nema da naidje a kada se ponovo pojavio nastavio je da mu ubacuje pare u sesir ali sada sve po pola evra - evro. Pita ga Ciga jednom: Kume, nekad si mi ubacivao vece pare, sta se sada dogodilo? A ovaj mu kaze: poceo sam da dizem kucu, u dugovima sam. A Ciga skoci: pa zar preko mojih ledja dizes kucu?
 
Nikad nebih dala pare prosjacima...ni detetu...mozda zvuci surovo ali tako je...imaju roditelje koji su duzni da im obezbede ono sto im je potrebno....

Desilo mi se jednom da me zaustavi mala devojcica, romkinja i moli za pare....kaze treba joj za hranu, gladna je itd....pa reko nemam para...ali mogu da ti dam sendvic ( koji je bio jako ukusan i veliki - ne jedem bilo sta )...sta mislite sta je rekla...necu, meni trebaju pare.... :shock: :roll:

Ako je neko gladan ima da mu kupim sendvic i da pojede u mom prisustvu...ako nece ne mora...pare ne dam!!!
 
ja im uvek ponudim da pokose travu, izbace djubre...jednoj sam nudila da mi opere prozore..
ne pada im na pamet.
imam jednu ciganku kojoj dajem strare stvari, ako natrci.
oni su gadni kada se navade. ne dozvoliti da se navade.
i ne davati pare!!!

moja baka...je pre 20tak godina, pstila ciganku u antre,
i kao da donese kesu sa starim stvarima, namenjen da se da tako nekome...
kad as e vratila...
ova odnela sve kapute, cipele...
kisobrane...ma sve..a nije bilo malo stavri!
oni su bre zlo.
 
King 7:
Ako zelis pomoci nekom krajnje siromasnom ne moras cekati da on stoji na ulici i da prosi, takvih imas oko sebe koliko hoces. Problem je u tome sto je vecina prosjaka u biznisu. Dobar deo njih je dobro organizovan i imaju bosa. Dobar deo njih namerno osakati dete koje sedi pored njega cak.
Prosle godine sam nekim slucajem sedeo kod druga i pojavi se ciganin koji ordinira na par coskova u gradu sa ceduljom na kojoj pise da je gluvonem, nesposoban itd. Covek sasvim razgovetno prica i u toj prici rado govori o svojoj nedovrsenoj kuci u okolini Sapca, gomili dece koju ima, mladosti provedenoj u Italiji. Nemam previse milosti prema takvim biznismenima i neosetljiv sam na njihove dronje i musavu decu. Posebno me nerviraju sacekuse na crkvenoj kapiji i bogoradanja tipa: " da me zdravlje posluzi ".

Slazem se da stvarno ima svega...ali ova dvoipogodisnja curica je krajnje negovana i uvek lepo i prikladno obucena.Na tom delu bulevara je jos od kada se rodila....Jednom prilikom sam joj kupila sokic i lizalicu i ne mogu vam opisati njenu radost u yahvalnos njene majke...ta zena ne moljaka i ne kuka, samo mirno sedi...Kao majku deteta istog godista kao sto je i ta curaica, strasno me boli da vidim kakao odrasta na tih par metara ulice i uyasava me i sama pomisao na njenu buducnost....Pogotovo sada kada sam videla da je bolesna/povredjena i da njena majka samo tiho place.
 
stvarno, ali stvarno strasno iskustvo....Ja bih ovoj majci pomogla, ali preko neke organizacije za rome ii ako postoji nesto slicno posto moslim da nisu slucaj za sigurnu kucu, ili mozda jesu.....pre svega ne znam ni kako da zapocnem pricu sa njom i da vidim kako joj dalje mogu pomoci , a da je time ne uvalim u jos vece nevolje.....
 
Ako dam ne volim to da uradim na ulici. Krajnje siromastvo je jedno od najtezih iskusenja covekovih i sa dostojanstvom tih ljudi se ne valja poigravati. Sto se tice te ciganke sa detetom: mozda je bolje da utvrdis gde i kako zivi ako vec imas nameru da nesto ucinis. Mozda nije sve tako kako izgleda.
 
Jaoooo...nemoj da si suvise emotivna.....ova zena neka pametna....sedi i ne prosi....daj molim te....moze da ide da radi.....na crno...kako god....
Nego ne....gde bi ona to....pa lakse je manipulisati sa dobrim i naivnim ljudima....

Batali to i gledaj svoja posla... ;) Zaista....da ti se ne obije o glavu....
 
oliverica:
Svaki dan viđam istu ženu, romkinju sa veoma lepom i urednom ćerkicom.Sve pare što dobije manje , više daje devojčici na hranu, stvarno se lepo brine o njoj.U zadnjih par dana, devojčica samo spava, ima neke fleke(ožiljke) po licu , a majka po ceo dan plače....nikog ne moli i ne kuka samo sedi, sa devojčicom u krilu......rado bih ih odvela na pregled i pomogla im, ali ne znam kako....iskreno malo se i bojim jer je prosjačenje uglavnom organozovano, pa tako verovatno i ona mora da radi za nekoga......Molim ko god ima i malo iskustva da mi javi..........

Ako bi bas, bas da pomognes, obrati se Centru za socijalni rad opstine gde zivis. Ispricaj im pricu, lokaciju (gde vidjas dete i zenu) i pusti ih (u nadi) da ce odraditi posao.
Eto..toliko mozes da ucinis. :)
 
alya:
Nikad nebih dala pare prosjacima...ni detetu...mozda zvuci surovo ali tako je...imaju roditelje koji su duzni da im obezbede ono sto im je potrebno....

Desilo mi se jednom da me zaustavi mala devojcica, romkinja i moli za pare....kaze treba joj za hranu, gladna je itd....pa reko nemam para...ali mogu da ti dam sendvic ( koji je bio jako ukusan i veliki - ne jedem bilo sta )...sta mislite sta je rekla...necu, meni trebaju pare.... :shock: :roll:

Ako je neko gladan ima da mu kupim sendvic i da pojede u mom prisustvu...ako nece ne mora...pare ne dam!!!

Svaka cast... zaista od srca podrzavam ovo sto si rekla...
Znaci ipak postoje devojke koje razmisljaju kao ja... :D
 
oliverica:
Slazem se da stvarno ima svega...ali ova dvoipogodisnja curica je krajnje negovana i uvek lepo i prikladno obucena.Na tom delu bulevara je jos od kada se rodila....Jednom prilikom sam joj kupila sokic i lizalicu i ne mogu vam opisati njenu radost u yahvalnos njene majke...ta zena ne moljaka i ne kuka, samo mirno sedi...Kao majku deteta istog godista kao sto je i ta curaica, strasno me boli da vidim kakao odrasta na tih par metara ulice i uyasava me i sama pomisao na njenu buducnost....Pogotovo sada kada sam videla da je bolesna/povredjena i da njena majka samo tiho place.
Meni to lici na belo roblje. Ona garant radi za nekoga. Probaj da joj ponudis pomoc socijalne sluzbe, pobecice ko vampir od krsta. Ne mesaj se mnogo da ne bi dobila nekakve batine ili daleko bilo nesto gore od tih za koje ta zena radi.
 
U starom kraju gde sam živela, godinu dana sam viđala jednu romkinju sa malom devojčicom kako sedi na bulevaru i prosi. I kad sam išla na posao i kad sam se vraćala one su bile na istom mestu.
Živim u ns-u, ko zna možda baš o istoj romkinji pričamo ...

Ono što je meni zapalo za oko je što ta devojčica, uzrasta 2-3 godine, tao mirno i poslušno sedi pored majke po ceo dan. NI jednom je nisam videla da plače, da se buni, da pokušava da otrči negde... Imam dete tog uzrasta pa mi mnogo čudno.
Gotovo da sam ubeđena da je majka opija sa nečim pa je dete tako mirno ...
Ne znam, možda grešim, ali ova majka kod mene izaziva bes kad je vidim a ne sažaljenje.
 
Ja sam sad na Nbgd, pa evo pod prozorom poslovne zgrade sedi romkinja, u krilu joj spava devojcica od 5-6 godina... Isto je stalno uz tu zenu, ne ide dalje, ne ustaje, samo sedi u krilu i gleda u prazno... Znam da u celom svetu ima bede i siromastva, znam da ne mogu da pomognem osim da im odnesem nesto iz pekare i vodu, znam da ce sutra isto ovde ili na drugoj lokaciji. I znam da nikoga nije briga za tu decu, svi to vide, i gradjani i strucne sluzbe, svi, i ta deca na ivici egzistencije nisu niciji problem. Majka sam, i ne mogu, tesko mi je kad god vidim dete kojem je unisteno detinjstvo.
 
Kod nas je centar grada bio bas prepun prosjacima. Najvise je bilo dece koje stoje po parkinzima i cuvaju ti mesto, pa te rukom upucuju , pa zastane jedno od njih na mesto od koje je tek izaslo neko auto da bi mogao ti da se parkiras , cirkus zivi , bas su bili slatki , kao rade nesto ne uzimaju pare za djabe ( ograniceni smo sa parkinzima) . Ali im ljudi daju recimo po desetak denara pa im predpostavljam nije bilo dovoljno i navukli se na granicu . Pogju oni , jedna grupa od oko desetak dece ujutru peske iz grada do vase granice ( vasa granica je na nekoliko km od centra ) i ostanu tamo do uvece , ali tamo im se vise isplati nije desetak denara vec im svako da po jedno evro min. Snadji se pa zivi .
 
darkoje:
Ja sam tako lose prosla sa njima 3 godine sam hranila nekog cigu sa detetom koji je odprilike 1 mesecno dolazio na moja vrata sa malim sinom i prosio.Davala sam mu sve od stare garderobe,tepiha,slanine,jaja,mleka,ulja,ma svega sto dovatim,jer mu je mladji sin navodno jako bolestan sa nogama.Raspitala sam se po okolini i da li ga neko zna kada su mi rekli da stvarno ima bolesnog sina i da su ga vidjali po bolnici u Somboru.Ti sam mu pocela i davati pare po 1000-2000dinara pa nekoliko puta i 30-40 evra,zavisi kakve sam mogucnosti bila.Zelim da naglasim da samo moj suprug radi i da sam ja taj novac odvajala od moje 3 dece i davala njemu.nisam mu ja puno puta dala toliko novca ali desilo se 5-6 puta .On je dolazio kod nas 4 godine i nikada nije otisao bez hrane ako nisam imala para.Mani se moja najmladja cerka razbolela i morala sam da idem u ponedeljak uUniverzitetsku kliniku u Tirsovoj u Beogradu, rekli su mi da mozda ima tumor.Bila je nedelja a mi smo trebali da budemo u ponedeljak ujutru u bolnici i on je dosao,rekla sam mu da nemam para,stvarno nisam imala(imala sam 2500 din a treba da idem sa detetom u bolnicu) i spakovala mu 30 jajam,tablu slanine,pile,pekmez,ulje i 2 dzaka garderobe za njega i decu.Dok sam ja to pakovala on mi je ukrao moj telefon W550i koji je tada vredeo 250 evra i ako sam mu rekla da mi je kcerka jako bolesna i da moram da je vodim za Bg.Nisam ti ovo napisala da bi prestala da pomazes ljudima,ni ne treba prestajati nisam ni ja,samo budi jako pazljiva SRECNO

Ti mora da si izuzetno dobra osoba...
Zelim ti puno srece i vere u zivotu !
Prosto sam se osetio malim kada sam ovo procitao.
 
ne znam šta da kažem posle darkojevog posta.........sve je malo ......
jedno vreme su me stalno grdili u društvu jer sam davao pare prosjacima....malim cigančićima......imao sam neprijatnu scenu sa drugaricom.....svadju...jer je počela da mi objašnjava hijerarhiju u prosjačkom poslu....pa sam ispao lood....pare idu prosjačkom kralju koji radi pod kapom režima....i tako te priče.........očigledno je da je tako.....ali kad bih razmišljao o tome u čiji sam kafić seo... odakle pare nekome da bude investitor gradjevinski....kako je došao do novca da kupi auto........pa.....ne bih ni izlazio iz kooće....meni glupo da ih uicenjujem ko što neki rade...da hoće da rade, da budu zaposleni...ne bi prosili, i onda mi kao da sam kaopo u logoru.....ajde ti radi, da ti dam stare patike.....drugo, ko kaže da oni ne žele da rade ........oni su rodjeni drukčiji, žive drukčije....
 
Mislim da oni nisu sami krivi i da je jednostavno to pitanje njihovog vaspitanja ali i nase netolerancije prema njima..Upoznala sam cigu ( zena ga je ostavila a on se sam brine o 2 sina i ne zna se koji je lepsi,cistiji i lepse vaspitan,moja mama im je bila vaspitacica)koji radi kao konj da ne bi njegova deca bila gladna pa jedan moj prijatelj ciganin je pravoslavni svestenik sa zavrsenim fakultetom .Mislim da svi oni imaju sansu samo kada bi im i mi pruzili ruku i pomogli im .Za decu sa ulice koja prose je najbolje da idu u dom.Ja sam u Tirsovoj upoznala nekog cigancica Sladjana iz doma Drenka Pavlovic( to je onaj dom iz koga je Dzej) koji je nije bio zapusten fizicki koliko duhovno.Niko sa njim nije razgovarao i posvetio mu paznju.Nije hteo da komunicira sa medicinskim osobljem koje je opet imalo distancu prema njemu.Kada sam ja malo porazgovarala sa njim kupila mu kifle,soka,slatkise i dala mu da se igra sa mojom kcerkicom( dok druge majke nisu dale svojoj deci da im pridje)i kada mu je jedna mlada doktorica objasnila lepo sta ce da mu rade i zasto je u opste u bolnici da vidite kako je bio dobar.A o tome koliko su oni negovani govori cinjenica da smo i ja imoja kcerka dobile vaske.Ali opet sam videla majku ciganku koja ima desetoro dece i cije dete lezi u bolnici vec 8 meseci i koja dolazi redovno da ga obidje i donosi mu od one svoje bede keks i sok i lutke i koja sa tolikom ljubavlju gleda svoje deteda to nije normalno i videla sam majku negovanu beogradjanku koja za 2 nedelje koliko joj je kcerkice bila u bolnici nije je ni jednom obisla(bio 1 tata),kao mama nije mogla da bude sa detetom ima jos jedno kuci ali zar nije mogla ad doce u posetu?Tako da netreba da generalizujemo sve ali da drzava treba da se pozabavi ozbiljno pitanjima roma treba i i mi necemo bankrotirati ako kada ih vidimo im damo 10 dinara i ako znamo da veci deo tih para ide nekom drugom ali ovako cemo im pre ispuniti kvotu i skloniti tu decu sa ulica.
 
Treba država ozbiljno da se pozabavi... Samo, naša država bi trebalo da se ozbiljno pozabavi i mnogim drugim problemima, pa to ne čini...

Dve situacije koje sam imao sa prosjacima:
1. Primio sam prvu Avramovu platu 1994 (posle one strašne inflacije) u iznosu od 39 dinara (39 maraka). Nakon što sam podigao pare krenuo sam Bulevarom Kralja Aleksandra i naišao na Ciganku sa detetom koja je prosila: "Daj neku paru, za bebu...", pa je naglo šmugnula u prodavnicu kozmetike Jasmin. Ušao sam u prodavnicu šatro da pitam za kosili i pampers, ali me je baš zanimalo šta odrpana prosjakinja radi u toj prodavnici. Ona je istresla sitniš na pult i tražila je da joj ukrupne. Dok sam se tu motao prodavačice su izbrojale 200 dinara, uz komentar jedne da je to već šesti put od jutros kako dolazi da ukrupni novac. Izašao sam iz prodavnice zapanjen, a ubrzo i Ciganka koja je nastavila da prosi tužnim molećivim glasom...
2. Ispred Vaznesenjske crkve u ulici Kneza Miloša sedi pogrbljena starica sa crnim naočarima i belim štapom, kao slepa... Stanica 51 bila je u Admirala Geprata, i tu sam čekao autobus. Privuklo mi je pažnju kada je starica ustala, počela da hoda niz ulicu Admirala Geprata, kada je naišla na pešački prelaz pogledala je levo, pa desno, prešla ulicu dok se beli štap vukao za njom, a zatim je nestala iza parkiranih automobila. Nije prošlo dugo, pojavila se odozdo, sa druge strane ulice, bez naočara i štapa, sa rukama iza leđa, hodala je polako i razgledala izloge...
 
Imala sam ija taj slucaj sa onim garijem sto satro je gluvonem pa ide po kaficima i daje neke kalendarcice cisto da ne prosi.Moj kum mi kaze da pazim sada ovo on je dosao i uzeo svoj kalendarcic nazad kada je video da nismo ostavili novce i odmako se neko 3-4 stola od nas kada ga je kum vikno da je zaboravio da pokupi novac da vids kako se okrenuo
 

Back
Top