U vezi sam četri godine, a razmišljam o muškarcu koga nisam videla već godinu dana.Među nama nikada ničega nije bilo, jedva da se i poznajemo.Međutim ja mu se divim, veoma često sanjarim i u seksualnom i u romantičnom kontekstu.Napominjem da živim u skladnoj vezi sa partnerom, punoj međusobnog razumevanja i poverenja.PARTNER ZNA ZA MOJA SANJARENJA O TOM DRUGOM ČOVEKU,ALI SE NE UZBUĐUJE PREVIŠE ZBOG TOGA. Tvrdi da bi moje fantazije prestale kada bih ja tog tipa bolje upoznala,jer ga on dobro poznaje. Čak ima i dobro mišljenje o njemu. UOPŠTE NE POKAZUJE LJUBOMORU.Ljudi, šta mislite o svemu tome? Ko je tu normalan, a ko ne? Često me ta opsednutost opterećuje... Želim, a i ne želim da prestane!!!