- Poruka
- 13
Poštovani čitaoci,
Imamo čast da vam predstavimo dve priče iz zbirke priča za decu „Pedofilija na pravoslavni način“. Pred vama se nalaze priče „Čiča Jovina koliba“ i „Avanture Tome Palčića“. Nadamo se da ćete uživati u njima.
Čiča Jovina koliba
Nekada davno, iza sedam mora i sedam gora u tolerantnoj Vojvodini živeo je jedan čika Jova, koji je jako voleo male dečake. Voleo je njihovu nežnu kožu, zategnute guze i malene piše. Čika Jova je živeo na Fruškoj Gori u svom manastiru Hopovo, gde su ga često posećivala mali dečaci, koji su voleli da se igraju s njim, jer im je posle svakog igranja davao zlatnike. Čika Jova se posebno radovao ekskurzijama. Autobusi puni dece ispunjavala su njegovo staro srce srećom i njegove stare gaće erekcijom. Posebno je voleo školsku decu, tako da je znao često da ode do školskog dvorišta i da se igra. Nekad s decom, nekad sam sa sobom.
Igranju je došao kraj kada su se deca pohvalila svojim zlim roditeljima kako je čika Jova divan i kako im daje zlatnike. Digla se roditeljska kuka i motika i pretukli su jadnog, nemoćnog čika Jovu, koji je samo voleo da se igra s decom. Ali muke jadnog čika Jove se tu ne završavaju.
Zli roditelji su ga prijavili policiji i u čitavu priču se uključio i sud. Čika Jova nije znao šta ga je strefilo, jer je on samo želeo da se igra s decom. Nepravedni sud je osudio jadnog čika Jovu na deset meseci zatvora, samo zato što je voleo da se igra s decom. Ali zlim roditeljima to nije bilo dovoljno, pa su se žalili i tražili oštriju kaznu. Nepravedni sud, koji ljubav prema deci ne razume, popustio je i povećao kaznu na godinu dana. Strašna je zemlja u kojoj sud može da osudi jednog čika Jovu na godinu dana tamnice samo zato što voli da se igra s decom.
Ali, Srbija je pokazala da nije sasvim poremetila pameću pa je nepravdu ispravila. Vrhovni sud Srbije poništio je nepravednu presudu kojom je čika Jova osuđen na godinu dana tamnice, jer je uložen vanredni pravni lek.
Nakon što je Vrhovni sud Srbije dobio injekciju pravnog leka u dupe, čika Jova je opet slobodan da se i dalje igra s decom. Živeli su srećno sve dok deca nisu postala punoletna.
Avanture Tome Palčića
Bio jednom jedan Toma, rođak čika Jove koji je živeo na jugu, koji je imao jako mali, te su ga zvali Toma Palčić. Toma je bio jako tužan i nesrećan što mu je bio mali, tako da se osamio u svom manastiru. Živeo je povučeno, ali ga je pored sve muke, mučila i nesanica. Danima nije mogao da zaspi. Okretao se i obrtao u svom krevetu, ali san mu nije dolazio na oči. Jedino što je moglo da mu pomogne jeste da mu mladi dečaci pevaju uspavanke.
Našao je nekoliko dečaka koji su imali divne glasove i koji su svako veče pevali Tomi uspavanke. Za kratko vreme vratio mu se san i počeo je da sanja mirne snove. Ali deca bejahu zla, kao što obično deca i jesu, pa su primetila da je Toma jako bogat, pa su odlučila da Tomu ucenjuju sve dok im ne da pare da snime album za City records.
Rekla su Tomi da će svima ispričati da ih je terao da ga pipkaju za Palčića ako im ne da dovoljno zlatnika. Toma je znao da je istina na njegovoj strani i nije hteo da pristani na takvu ucenu.
Priča se brzo širila gradom, mnogi su u nju poverovali, tako da je Toma stigao i do suda. Ali srpski sud, profesionalan i nezavistan kao što jeste, oslobodio je Tomu Palčića i naredio da dečaci za kaznu do kraja svog života moraju da pevaju Tomi uspavanke. Toma se sažalio na njih i tražio da im se ublaži kazna i da pevaju samo dok ne postanu punoletni i time pokazao da je Toma jedan dobri i plemeniti Palčić.
Predrag M. Azdejković
Imamo čast da vam predstavimo dve priče iz zbirke priča za decu „Pedofilija na pravoslavni način“. Pred vama se nalaze priče „Čiča Jovina koliba“ i „Avanture Tome Palčića“. Nadamo se da ćete uživati u njima.
Čiča Jovina koliba
Nekada davno, iza sedam mora i sedam gora u tolerantnoj Vojvodini živeo je jedan čika Jova, koji je jako voleo male dečake. Voleo je njihovu nežnu kožu, zategnute guze i malene piše. Čika Jova je živeo na Fruškoj Gori u svom manastiru Hopovo, gde su ga često posećivala mali dečaci, koji su voleli da se igraju s njim, jer im je posle svakog igranja davao zlatnike. Čika Jova se posebno radovao ekskurzijama. Autobusi puni dece ispunjavala su njegovo staro srce srećom i njegove stare gaće erekcijom. Posebno je voleo školsku decu, tako da je znao često da ode do školskog dvorišta i da se igra. Nekad s decom, nekad sam sa sobom.
Igranju je došao kraj kada su se deca pohvalila svojim zlim roditeljima kako je čika Jova divan i kako im daje zlatnike. Digla se roditeljska kuka i motika i pretukli su jadnog, nemoćnog čika Jovu, koji je samo voleo da se igra s decom. Ali muke jadnog čika Jove se tu ne završavaju.
Zli roditelji su ga prijavili policiji i u čitavu priču se uključio i sud. Čika Jova nije znao šta ga je strefilo, jer je on samo želeo da se igra s decom. Nepravedni sud je osudio jadnog čika Jovu na deset meseci zatvora, samo zato što je voleo da se igra s decom. Ali zlim roditeljima to nije bilo dovoljno, pa su se žalili i tražili oštriju kaznu. Nepravedni sud, koji ljubav prema deci ne razume, popustio je i povećao kaznu na godinu dana. Strašna je zemlja u kojoj sud može da osudi jednog čika Jovu na godinu dana tamnice samo zato što voli da se igra s decom.
Ali, Srbija je pokazala da nije sasvim poremetila pameću pa je nepravdu ispravila. Vrhovni sud Srbije poništio je nepravednu presudu kojom je čika Jova osuđen na godinu dana tamnice, jer je uložen vanredni pravni lek.
Nakon što je Vrhovni sud Srbije dobio injekciju pravnog leka u dupe, čika Jova je opet slobodan da se i dalje igra s decom. Živeli su srećno sve dok deca nisu postala punoletna.
Avanture Tome Palčića
Bio jednom jedan Toma, rođak čika Jove koji je živeo na jugu, koji je imao jako mali, te su ga zvali Toma Palčić. Toma je bio jako tužan i nesrećan što mu je bio mali, tako da se osamio u svom manastiru. Živeo je povučeno, ali ga je pored sve muke, mučila i nesanica. Danima nije mogao da zaspi. Okretao se i obrtao u svom krevetu, ali san mu nije dolazio na oči. Jedino što je moglo da mu pomogne jeste da mu mladi dečaci pevaju uspavanke.
Našao je nekoliko dečaka koji su imali divne glasove i koji su svako veče pevali Tomi uspavanke. Za kratko vreme vratio mu se san i počeo je da sanja mirne snove. Ali deca bejahu zla, kao što obično deca i jesu, pa su primetila da je Toma jako bogat, pa su odlučila da Tomu ucenjuju sve dok im ne da pare da snime album za City records.
Rekla su Tomi da će svima ispričati da ih je terao da ga pipkaju za Palčića ako im ne da dovoljno zlatnika. Toma je znao da je istina na njegovoj strani i nije hteo da pristani na takvu ucenu.
Priča se brzo širila gradom, mnogi su u nju poverovali, tako da je Toma stigao i do suda. Ali srpski sud, profesionalan i nezavistan kao što jeste, oslobodio je Tomu Palčića i naredio da dečaci za kaznu do kraja svog života moraju da pevaju Tomi uspavanke. Toma se sažalio na njih i tražio da im se ublaži kazna i da pevaju samo dok ne postanu punoletni i time pokazao da je Toma jedan dobri i plemeniti Palčić.
Predrag M. Azdejković