Frekvenciju vidljivog dijela spektra.....u ovom slučaju crvene boje....zamjeniš frekvencijom zvuka....i tako mu možeš objasniti sve boje,a ne samo crvenu.......
Kako da zamenis frekvenciju zvuka frekvencijom svetlosti. Zvuk i svetlost nisu zamenjive "frekvencije".
O cemu govoris?
Sto se tice teme, boje ili jedne od tkz. sekundarnih kvaliteta nisu svojstva stvari vec osecaji. Subjektivni osecaji. Spolja nema nikakvih boja..pa ni crvene boje. Vec ima svojstava predmeta koji njima u nama izazivaju oscaje boje i to ne kod svakog zivog bica na isti nacin.
Onaj ko na ta svojstva nema mogucnosti stvoriti osecaj .. ne moze nikako pojmiti sta znaci pojam "crveno".
To je uopste tema Lokovih sekundarnih kvaliteta, I da se ne bi svi mnogo mucili prilikom razmislanja prenecu parafarazu toga koju sam izneo na istoimenoj temi.
Ona svakako spada ovde, tako ko je vec citao neka ne zameri:
Hiljadama godina zapadni covek je smatrao da su oseti boje, mirisa, ukusa, dodira , zvuka sadrzani u predmetima kao njihov sastavani deo. Tek je filozof Dzon Lok otkrio da to nije tako. On je jednostavno ukazao na cinjenicu da oseti nisu u predmetima vec u subjektu koji predmet opaza. Na taj nacin dobili smo revolucionarnu podelu na sekundarne i primarne kvalitete pri cemu su sekundarni svi osecaji boje, mirisa, ukusa, dodira znaci ,svi kvaliteti, dok je cvrstocu,oblik, prostriranje, kretanje i mirovanje ostalo "napolju" kao primarni kvaliteti .
Ovde cu izostaviti cinjenicu da su kasnije i primarni kvaliteti takodje presli u subjektivnu imanentnu oblast svesti i bavicu se samo idealnoscu sekundarnih kvaliteta a koju je dokazao Lok.
Subjektivnost sekundarnih kvaliteta nije nešto sto zahteva mnogo objašnjavanja, eksperimentisanje i dokazivanje. Sam Dzon Lok je bio svestan toga pa je celoj stvari ,iako revolucionarna, posvetio samo par stranica svog dela i nekoliko primera.
Da cvrstoca, toplota. hladnoca, boja,miris, ukus, da su to sve subjektivni oseti unutar necije svesti i da nemaju nikakve slicnosti sa svojstvima predmeta koji ih uzrokuju, je toliko prosta stvar da prostija ne može biti, pa ipak mora da se coveku kaže da bi je spoznao .
Reci cu primere za svako culo:
Subjektivitet osecaja dodira i toplote
Zamisli da setas sumom i odjednom u daljini primetis logorsku vatru.
Napolju je veoma hladno i ti osecas tu hladnocu . Kreces se prema vatri . Priblizavas se na deset metara od nje i vec osecas toplotu., priblizavas se na pet metara i osecas vrucinu, priblizavas se na deset santimetara i osecas bol.
Šta smo ovde imali : 1) oset hladnoce,2) oset toplote,3) oset vrucine,4) oset bola.
Da li je vatra kako si joj se priblizavao postajala toplija ? Ne.
Da li je vatra kada si prisao na pet metara do nje postala toplija nego sto je bila kada si bio udaljen deset metara ? Ne. I zasto bi oset toplote bio u vatri a oset bola ne ? Kada je i oset toplote i oset bola upravo to OSET u necijoj svesti.
Vatra je dakle takva kakva je... ni topla, ni hladna , ni vruca , ni bolna. Vec to "NESTO" ima tu sposobnost da to sto zovemo "toplota" proizvede u necijoj svesti kao subjektivan oset.
Dobar primer za ovo je i kada jedna ista voda na jednoj ruci izazove osecaj toplote a na drugoj osecaj hladnoce.
Subjektivitet osecaja cula vida (BOJA)
Jedna osoba od ovo dvoje jeste daltonista. Isti predmet jedna vidi kao crven ,druga kao zelen.
Pas pored njih isti predmet vidi kao siv. Kanarinac u kavezu (koji vidi i ultraljubicasti deo spektra taj predmet vidi kao X (boja nepoznata coveku)
Pitanje je:
Da li na tv ekranu prikazana crvena, zelena, siva ili X boja ?
Odgovor:
Niti je crven niti zelen vec je to nesto sto nema nikave veze sa bojama niti sa onim sto zovemo "crveno" ili "zeleno" vec to "NESTO" ima tu sposobnost da to sto zovemo "boja" proizvede u necijoj svesti kao subjektivan oset.
Subjektivitet cula sluha (ZVUK)
Jasno je da zvuk nije u zvucniku ili u glasnim zicama vec da ti predmeti imaju takva unutrasnja svojstva da ona u necijoj svesti proizvede osecaj zvuka.
Subjektivitet cula mirisa (MIRIS)
Isto kao i za zvuk.
Subjektivitet cula ukusa (UKUS)
Ovde mozemo izneti onaj interesantan primer iz StareGrcke kada su tadasnji iscelitelji dijagnostikavali neki poremecaj u organizmu na osnovu promene cula ukusa. Jos tada su ljudi prmetili da kako orandzada zdravom coveku moze da bude slatka a bolesnom gorka,pa su se pitali kakva je stvarno ta orandzada ...tj. orandzada po sebi..
Da zakljucimo da se Lokovo ucenje o idealnosti sekundarnih kvaliteta odnosi samo na osete ..na boju , miris, dodir, ukus.
Dok primarni kvaliteti: cvrstoca,oblik, prostriranje, kretanje i mirovanje ostaju "napolju" kao svojstvo stvari po sebi. Odatle Lokov empirizam.
To je u to vreme bilo veliko otkrice jer su spoljnji objekti ,bar delimicno, izgubili svoju neprikosnovenost . Ali kasnije sa Barklijem definitivno su i primarni kvaliteti dospeli u imanentnu oblast svesti. (Videti unos "Korelativnost subjekta i objekta" )
Tako da onaj ko je razumeo Loka i zatim Barklija videce da ama bas sve sa cime u svojoj svesti imamo posla jeste upravo i proizvod te svesti, a izvan nje .. "napolju" ostaje nepoznata transcendentna "Stvar po sebi".
Evo i nekih Lokovih misli :
Mi kazemo da je plamen topao a da je sneg hladan sve to na osnovu osecaja koje oni proizvode u nama. Medjutim obicno se misli da su ti kvaliteti u telima isto sto i osecaji u nama, da je jedno savrseno slicno drugom ,kao u ogledalu; kad bi neko mislio o tome drugacije , vecina ljudi bi to smatrala vrlo ekstravagantnim. A ipak ako uzmemo u obzir cinjenicu da ista vatra proizvodi u nama kada smo na izvesnoj udaljenosti , oset toplote a kada joj se priblizimo oset bola sasvim razlicit od toga - moracemo razmisliti o tome imamo li razloga da kazemo da se ideja toplote koju je vatra proizvela u nama stvarno nalazi u vatri a da se ideja bola koju je ista vatra proizvela na isti nacin ne nalazi u njoj. Dzon Lok
Sve sto sam rekao o bojama i mirisima moze da vazi i za ukuse,zvukove i druge slicne culne kvalitete; jer mada im mi pogresno pripisujemo realnost, oni u stvari ne postoje u samim predmetima , vec predstavljaju sposobnost proizvodjenja raznih oseta u nama. citat iz dela "Ogled o ljudskom razumu 1"