rak zeluca + metastaze

barni77

Početnik
Poruka
3
pozdrav svima mome tati je otkriven rak zeluca koji j emetastazirao na jetru jednjak i limfne cvorove

ide u utorak u bolnicu na konsultacije i hitnu operaciju

on jos nezna sta ima rekli smo mu da je u pitanju cista na jetri

molila bi sv eone koji nesto vise znaju o samoj operaciji i postoperativnom lecenju da mi se jave , kao i one koji su kros to prosli i preziveli da podele svoja iskustva sa mnom

jos uvek neznamo koliko zeluca i ostalih organa treba ukloniti

hvala svima unapred
 
Jako mi je zao, mogu samo da zamislim u kolikom ste i strahu i patnji. No kakve god odgovore ovde da dobijete nemojte to uzeti za referentnu vrednost, bili losi ili dobri: morate biti realni, jedini ko moze da vam da realan uvid o tome koliko je tesko stanje (a iz navedenog, stanje je vrlo tesko) moze biti njegov hirurg, odnosno njegov onkolog. Zaista je nemoguce reci bez snimaka i kompletne dijagnostike koliko je zeluca zahvaceno, d ali su metastaze lokalizovane ili ne, da li i sta treba da se operise i koliko da s eodstrani a sta i koliko da se zraci. Samo biste se bezrazlozno dodatno stresirali i ulazili u jos dublju konfuziju diskusijom toga na forumu. A ako vam treba mesto da podelite svoj strah, brigu, bol - tu smo. Drzimo vam/mu pesnice i nadamo se sa vama....
 
hvala na javljanju plasim se da nemam dobre vesti danas je trebao biti operisan ali su odustali doktori kazu da je zahvatilo oba plucna krila u kratkom periodu i ne zele da ga otvaraju pokusat ce sa kemoterapijom da mu produze zivot koliko je moguce u uzasnim j ebolovima od biopsije danas

neznam sta da kazem
 
Strasno je tesko kada se covek suoci sa patnjom najblizih, i sa cinjenicom da ne postoji nista sto moze da ucini d anekako tu patnju smanji ili da pomogne.....Jedino sto mozete jeste da se nadate, da provedete sto vise kvalitetnog vremena zajedno dok vremena ima, i da ne budete sami sa svojim bolom: potrazite pomoc kada vam je pomoc potrebna, nekoga ko ce moci da saslusa, razume, i zagrli vas, nekoga ko ce biti tu za vas jednako kao sto cete vi biti tu za svog tatu.....
 
dragi teriv problem i je u tome sto nikada nij eimao zdravstvenih problema bio je olicenje zdravog i jakog coveka koje je preko 30 godina radio vani na zraku zimi i ljeti

sve je pocelo tako sto je imao problema sa nogama otisao na proveru u medjuvremenu pre samo 4 nedelje je izgubio volju za hranom i imao bolove ali lagane u zelucu i nagon pregleda zeluca ustanove tumor na jetri

sta da ti kazem tumor je metastazirao brzo ali i doktor kaze da je verovatno rak ili tumor bio prisutan jako dugo to je tiha bolest i obicno se spoznaje kasno mome dragom ocu su odbrojani dani nazalost
ja nezivim u hr jako sam daleko imam problema sa papirologijom i nemogu da putujem bar jedan mesec sto se cini kao godina jer nemogu da budem s njim kad sam mu najpotrebnija sto me izjeda dodatno neznam sta da radim sa sobom od bola i tuge
 
Pozdrav svima.Jako teska tema.Moj otac je pre dve nedelje saznao da ima rak pluca.Bio je sportista,nista ga nije bolelo.Poceo je da kaslje i da se zali na bol u nozi.Jedva smo ga naterali da ode kod dr.,posle rendgena dr.kaze -kancer! I on dodje kuci i legne da umre!Ne mozete da zamislite kako ga je to dotuklo.Za svaku bolest lek je u glavi(moje misljenje),samo volja i zelja mogu puno da pomognu.Onda smo ga brat i ja ubedili da uradi sve moguce analize, pa da budemo sigurni u dijagnozu,da znamo kako da se borimo. Posle skenera i bronhoskopije-prognoze nevesele.Ne preporucuje se operacija jer je blizu srca, a hemoterapijau ne bi mogao da izdrzi.I sad ,sta da radimo
 
U medjuvremenu,saznam za jednog decka kome je rak napao jetru,pluca i jos neke organe i kako je otisao kod nekog coveka u Stalac(kod Krusevca),leci biljem,nista ne naplacuje,terapije se sprovode po 21 dan,sa pauzama i uvek razlicito i da je posle prve terapije, rak zaustavljen(a bio je u galopu).Mada je taj decko upoznao jednu zenu koju je ovaj covek izlecio i da se vec dve godine rak ne vraca,pa je tako i prihvatio te tretmane.Nas dr.koji je inace sa VMA kaze da sve treba probati,jer za svaku bolest u prirodi postoji lek i dok covek dise, ima nade.
 
barni77:
pozdrav svima mome tati je otkriven rak zeluca koji j emetastazirao na jetru jednjak i limfne cvorove

ide u utorak u bolnicu na konsultacije i hitnu operaciju

on jos nezna sta ima rekli smo mu da je u pitanju cista na jetri

molila bi sv eone koji nesto vise znaju o samoj operaciji i postoperativnom lecenju da mi se jave , kao i one koji su kros to prosli i preziveli da podele svoja iskustva sa mnom

jos uvek neznamo koliko zeluca i ostalih organa treba ukloniti

hvala svima unapred
Znam u kakvoj si situaciji, jer meni su otac i majka oboleli od iste bolest,rak zeludca (majci je odstranjen ceo zeludac i sada je u losoj situaciji jer joj se skuplja voda i gusi je i ima tragov na materici),a otac mi je umro ove godine njemu je ceo stomacni deo bio napadnut rakom tj.difuzno.On je za pola godine oboleo tj.osetio da slabi i da povraca sve sto pojede kada je otiso kod doktora bilo je kasno.Znaci ziveo sa tim nekih 8 mes. od covek sa oko 100kg spao je na oko 50kg.A majka je godinu dana pre njega obolela ali stigla je na vreme kod doktora i odstranili su joj zeludac,sve do pre 2mes. bilo je tako reci uredu,ali sad su se stvari pogorsale i pitanje koliko ce jos ziveti. Hocu da ti kazem da sve zavisi koliko je zahvacen zeludac i kako ce se organizam izboriti.Imace hemoterapije.
Ujedno bih voleo da mi neko kaze koja je verovatnoca da oba supruznika obole od iste bolesti,na istom mestu?
Kolika je verovatnoca da ja i moj brat obolimo od iste bolest?
Napomena da niko u prodici ni sa oceve ni sa majcine strane nije bolovao od raka.
 
TEsko je govoriti o verovatnocama, ali mozda bi se trebalo pozabaviti pitanjem sta je moglo da prouzrokuje ovakvu ekspanziju Ca zeluca u porodici? Kakav je vas nacin ishrane? REzim zivota? Da li vas nesto kontinuirano zraci (gde zivite, gde radite itd?), da li imate velike stresove, dugotrajne probleme sa zelucem (gastritis, gastroesofagealnorefluksnu bolest, cir, itd)?
Ne mora da znaci - cak je malo verovatno - da cete ti i brat oboleti od ove bolesti zato sto su oboje roditelja: svakako da je to alarm na oprez, na zdravu ishranu, sa sto manje crvenih mesa, a sto vise ribe i zivinskog mesa, sto manje biljnih ulja (suncokretovog) a sto vise omega 3 i 6 masnih kiselina i maslinovog ulja, sto vise sirovog voca i povrca a sto manje ugljenih hidrata, bez pusenja, bez alkohola (u vecem obimu), bez velike kolicine kafe, sa dosta kretanja, dosta sna, i adekvatnim odmorom (psihofizickim). Ukoliko uravnotezite svoj sistem, pod pretpostavkom da nista oko vas ne zraci ili nista sto unosite u sebe nije na neki nacin kancerogeno, ne vidim razlog da obolite od karcinoma zeluca. Strasno je sve sto ste prosli u vasoj porodici, potrazite psiholosku pomoc, takve velike traume i stresovi cesto znaju da se manifestuju preko zleuca (kiselina, bolovi, nadimanje, povracanje, cir...pa od toga dalje...)
 
Tezak period koji se mora pregurati,uraditi sve sto se moze,lepa rec nekada je veliki lek, kad sve drugo izgubi moc.Podrska je potrebna i tebi, meni licno u vreme kada mi je umrla majka, takode od tumora, bio je potreban neko, a bila je gomila ljudi oko mene, ali su naletali na moje crveno svetlo,na mom licu je bio osmeh, negiranje svega...Nakon svega, sto je neminovno, znas, meni je krenulo sve da se vrti...Pricaj sa ljudima, naravno, ne sa onima za koje si siguran da svoju reakciju nece moci da obuzdaju pred njim,mada, nismo deca, promene su vidljive,cini mi se da moja svest tek sada to prihvata, mada nije lako gledati kako neko nestaje,to znam.
 
Nacin zivota,ishrana su normalni ako moze da se kaze jer u kakvom okruzenju zivim i radim to je dobro.Dosta se krecem jer i posao to zahteva od mene i dosta provodim vremena u prirodi.Mesto u kome zivim je dosta zagadjeno,ali kao sto sam napisao ja sam dosta van tog mesta.Izgleda da dodje period kada sve krene nizbrdo........znam da ja tu nemogu da uradim nesto specijalno tako da se ponasam kolko tolko normalno i zivim sa tim.
Voleo bih da se javi Barni77 da nam kaze kako je njegov otac
 
Moja baka je bolovala od raka na pankreasu.pokusali su da je operisu ali je rak metastazirao predaleko i prepisali su joj samo hemoterapiju.ono sto mogu reci za hemoterapiju je to da vise muci ljude nego sto pomaze i da samo oduzima snagu tim vec izmucenim ljudima.moja baka je mrzela da ide na hemoterapiju.bilo je uzasno bolno gledajuci je kako se muci,kako pati.kosa joj je skoro sva opala,organizam joj je bio pun voda koja se svakog dana nakupljala,izgubila je osecaj za glad...jednom recju patnja.
ali znam da joj je ono najdraze u svemu bilo kada vidi mene da dolazim da je cuvam i tesim.za te dane je zivela.to je ono sto je teralo da se bori.
najzalije mi je to sto je morala toliko vremena da provede po bolnicama,na terapijama(od kojih nisam videla da joj je bolje),na ispitivanjima i snimanjima,a dani su prolazili.iskreno,sad tek vidim da bi bilo lepse i bolje da smo od samog pocetka uvideli da za nju nema leka i pustili da dostojanstveno i lepo prozivi zadnje dane...
mozda ovo sto pisem nekome zvuci previse mucno i tuzno ali morala sam da podelim svoju tugu i misljenje povodom toga...mozda neko nesto nauci iz mog bola...
Barni77 javi se i podeli sa nama sve sto te muci...voleli bismo da znamo kakva je situacija...
 
Mojoj majci je tokom hemoterapije pocela da opada kosa, a voda je pocela da se skuplja posle odstranjivanj zeludca, i vodim je na vadjenj vode (oko 6-8 litra).Prvo su joj vadili na mesec dana i onda joj spadne otok,ali zadnja tri puta kada su joj vadili vodu stomak nije splasnuo ( ta tri puta su bila u roku od 50 dana), i sledece nedelj je ponovo vodim jer ne moze da dise gusi je ta voda.Doktori su joj prekinuli hemoterapiju jer se malignom na materici uvecao posle zadnje terapije (do te zadnje terapije bio je stagnirao i posle je poceo da raste).Razlog prekida terapije prezasicenost organizma,preporucili su pauzu oko dva meseca pa davide sta ce posle.Znam da je to za nju mucenje ali ona je borac i tvrdi da je sve uredu (krece se, jede),a kako da joj kazem da su mi doktori rekli da je pitanje dana kada ce sve krenuti na ono najgore.
 
Nemoj da joj kažeš.Zašto da joj oduzimaš razlog da se bori za svoj život i ubijaš taj optimizam koji je danas redak čak i kod zdravih ljudi,a kamoli kod tako teško bolesnih? Pusti stvari neka teku svojim neizbežnim tokom..
 
Licno iskustvo je samo moje, kao i odgovornost za svaku izgovorenu ili ne izgovorenu rec. Posledice covek snosi sam, kao odgovornost za svoje postupke, tako da je svaki savet, u ovakvim situacijama, bar iz mog ugla unapred suvisan, a opet potrebna je komunikacija.Ne postoje pravila, kao sto i lek moze da deluje na dve osobe razlicito, tako moze i rec, lepa ili ruzna. Po meni, svaka osoba, u blizoj okolini bolesnika, koja ne moze da obuzda smrcanje i slinavljenje do te mere da i sama pada u ocaj, trebalo bi i sama da se skloni, a ako je prinudena da bude prisutna, zaposli,pa makar i gledanjem u televizor.Sam temperament coveka, koji je bolestan, treba ispratiti, a to nije lak posao, pogotovo kod bolesnika koji trpe jake bolove. Covek koji je prisutan mora da ima cvrstinu, a ako ne, nije greh, da ode da je pronade.
Secam se, toliko se suza skupilo u meni u vreme kada mi je majka bolovala od pomenute bolesti. Pri samoj pomisli da se olaksam u prisusustvu prijatelja, cak kada je to bilo i daleko od njenih ociju, mene je dovodio u ocaj, jer jednostavno ne bih mi bila podnosljiva situacija da taj isti sutra dode u moju kucu, posmatra nju, mene ja ga gledam u oci, a pricam o vremenskim prilikama toga dana.
Sve oko mene se menjalo, ona je nestajala, postepeno, svakoga dana, mene su okupirale obaveze a nikada vise u meni nece biti toliko humora, koliko tih dana. Mozda je ona zelela da ode na put oko sveta, a nije,to sad vise nije ni bitno, meni je urezano u srcu ostalo toliko njenih bolnih osmeha, pa da mi se do kraja mog vise niko ne osmehne, bice mi dosta.Ostala je i jedna slika,u mojoj glavi, koju je ona isarala zadnjih dana svojim recima,da ne brinem, nju tamo ima ko da saceka . Ta slika kapije, tog popodneva,bila je zalivena nasim suzama zajedno, a ja sad mogu da placem koliko hocu i ne zalim ni za jednom lazi koja je izgovorena,nijednom vodom ili lekom koja je nju naterala da se pridigne i popije je sa nadom da postoji sutra.
 
:sad: :sad: :sad:

Možda i nije neka uteha,ali,eto,ti si bar mogao/la da provedeš sa njom njene poslednje trenutke i da čuješ njene poslednje reči koje ti, ipak, na neki način daju snagu...
Ja nisam imala priliku da doživim ni jedno ni drugo.Moja mama je umrla iznenada,bez ikakvog nagoveštaja da će se to desiti.A ja sam bila 200 km daleko od nje u tom trenutku..
I,evo i dan danas, posle skoro 3 godine ja pomislim da sam možda mogla da nešto promenim,da je nekako sprečim da ode...ili da sam bar mogla da je zagrlim u tom trenutku i da zapamtim njene poslednje reči..samo da sam bila pored nje :sad:

Ko zna...znam da samo mučim sad samu sebe tim razmišljanjima i da mi sve to ni na koji način ne pomaže,ali...
 
Ne treba, bar tako kazu, covek sebe da opterecuje sa stvarima na koje nema uticaja,svako od nas ima i svoje obaveze i dobro je da je tako. Mislim da je sustina u tome da neke stvari preko noci i ne treba menjati, ako izuzmemo redovnu terapiju koju lekar propisuje i unosenje vitamina u bilo kom obliku, sto vise. A i reci su lek.
 
Jao Svan, bas si me dirnula pricom. Ma ne samo Svan, nego svi vi forumasi sa ove teme.
Jednostavno, ne mogu da dodjem sebi.
Ne, ne mogu da prihvatim da mojih roditelja jednog dana nece biti, da ce jedan po jedan da nestaju.
Recite sta god hocete, recite da sam nezrela, da sam ovakva, da sam onakva, ali necu to da se desi, ne dam!
Ne znam sta bih rekla tj. napisala sada, tata mi je od skora na dijalizi, skoro nista ne cuje, oslabio je strahovito, jedva se krece, bio je u bolnici skoro mesec dana, uzasno se plasim za njega, a tako sam daleko od svih njih, mame, tate, sestre...
Stalno sam u mislima sa njima, ali pritisak je velik i ne znam kako da im pomognem, osim sto im se svakodnevno javljam telefonom i kao, pricamo o nekim normalnim stvarima, a nista nije normalno...
Sta ce biti na kraju, Bog bi sveti znao...
 
U medjuvremenu,saznam za jednog decka kome je rak napao jetru,pluca i jos neke organe i kako je otisao kod nekog coveka u Stalac(kod Krusevca),leci biljem,nista ne naplacuje,terapije se sprovode po 21 dan,sa pauzama i uvek razlicito i da je posle prve terapije, rak zaustavljen(a bio je u galopu).Mada je taj decko upoznao jednu zenu koju je ovaj covek izlecio i da se vec dve godine rak ne vraca,pa je tako i prihvatio te tretmane.Nas dr.koji je inace sa VMA kaze da sve treba probati,jer za svaku bolest u prirodi postoji lek i dok covek dise, ima nade.

Mozes li reci ako znas detaljnije o tom covjeku iz Kragujevcu, znacilo bi mi puno...pozdrav
 

Back
Top