Meditacija

Da li neko zna neshto vishe o Tantriskoj meditaciji?o vizualizaciji, metodama i o psihichkim telesnim kanalima?

Tantra kaze da nikada ne vodite ljubav dok ste uzbudjeni. Ovo izgleda apsurdno jer zelite da vodite ljubav kad ste uzbudjeni I partneri uzbudjuju jedan drugog da bi mogli voditi ljubav. Ali Tantra kaze da u uzbudjenju razbacujete energiju. Vodite ljubav dok ste smireni, u stanju meditacije. Prvo meditirajte, onda vodite ljubav. A u ljubavi ne idite izvan granica. Sta pod tim podrazumevam ? – “ Ne idite izvan granica. “ Nemojte postati nasilni I uzbudjeni, pa vam se energija nece rasuti. “

Osho “ Tantra, spiritualnost & sex “
...

“ Plasis se zbog toga sto ne znas sta ce se dogoditi potom , ne znas sta se moze dogoditi ako se potpuno predas seksu, ne znas koja nagonska sila moze probiti iz tebe, ti ne znas kakva nesvesna radnja moze biti ostvarena. Ti to ne znas! Tada vise neces biti gospodar, vise neces moci to kontrolisati. Tvoja slika o sebi moze biti poremecena. Zbog toga ti kontrolises svoj seksualni cin. A nacin da se to kontrolise je da se ostane u umu. Neka se seksualni cin odvija, ali neka bude periferan, neka bude lokalnog karaktera.

Tantra kaze da je seks lokalan onda kada je samo tvoj seks centar ukljucen u to.

Tvoje citavo telo, tvoje celo bice nije u tome.Potpuno ukljucivanje u to znaci da se svaki damar tvog bica, svaka tvoja celija, sve ono sto si ti ukljucuje u to. Ali ti bivas uplasen jer je tada sve moguce. Ti ne znas sto se moze dogoditi jer nikada to nisi spoznao u potpunosti.

Tvoje nesvesno ce eksplodirati. Ti neces biti samo jedna zivotinja vec mnostvo zivotinja jer si prosao kroz mnoge zivote, prosao si kroz mnoga zivotinjska tela.Ti mozes poceti urlati; mozes poceti da vristis; mozes poceti da rices kao lav. Ti ne znas sta se moze dogoditi.

Sve je moguce : a to stvara strah.Ti treba da posedujes kontrolu , nikada ne smes da se izgubis u necemu. Zbog toga ti ne znas sta se moze dogoditi. Zbog toga I ne znas nista. A dok ne budes spoznao to, nikada to neces moci transcedirati.

Prihvati, udji duboko u to, idi do korenja. To je tantra. Tantra trazi duboko iskustvo. Sve sto se iskusi moci ce se I transcedirati; bilo sta da je potiskivano , nikada se ne moze transcedirati. “

Osho, " Knjiga tajni 1 "
 
“Sve sto se iskusi moci ce se I transcedirati; bilo sta da je potiskivano , nikada se ne moze transcedirati.
U gornjem citatu bih umesto transcendirati (što mi baš nije jasno šta i kako bi trebalo da znači) stavio transformisati.

Ali mislim da je do transformacije seksualne energije u neku drugu, u recimo energiju nesebične ljubavi, prilično dalek put i mnogo malih koraka.

Neki bi taj put da predju u dva koraka. Za takve bih predložio da naprave test. Posmatrajte šta se dešava kad vidite omiljeno jelo, na primer neki slatkiš. Posmatrajte i fiziologiju i psihologiju: u ustima kreće lučenje pljuvačke, a u glavi komanda: "Hoću to. ODMAH!" Jeste li u stanju da sve to registrujete i pustite da samo od sebe prođe, a da se ne uplićete u razne racionalizacije tipa: Zarekao/la sam se da neću jesti. Baš sam slab karakter kad me obuzima tolika želja itd." Samo da posmatrate, bez komentara. I naravno da liznete kolač :D
 
Da li neko zna neshto vishe o Tantriskoj meditaciji?o vizualizaciji, metodama i o psihichkim telesnim kanalima?

Shiva rece: kada u takvom zagrljaju tvoja cula zadrhte kao lisce, postani taj drhtaj.

"Kada u takvom zagrljaju" u jednom takvom jedinstvu sa ljubavnim partnerom "tvoja cula zadrhte kao lisce."
Mi imamo strahove cak i kada se ljubimo: svom telu ne dozvoljavamo dovoljnu slobodu kretanja, jer ako bi mu dozvolili da radi sta hoce, istog momenta bi se seks prosirio po citavom telu. Seks mozete kontrolisati samo dok je lokalizovan u seksualnom centru. Tada ga glava jos drzi pod kontrolom. Ali kada seks zahvati citavo telo tada nestaje svako obuzdavanje. Moze se desiti da vicete ili drhtite citavim telom, jer je ono preuzelo komandu i svaka kontrola je izgubljena. Mi potiskujemo pokrete. Svuda na svetu potiskujemo narocito pokrete, drhtanje zena u seksu. One jednostavno ostaju ukocene kao mrtva tela. Vi nesto radite sa njima, ali one nista ne rade sa vama. One su samo pasivni partneri. Zasto se to desava? Zasto na celom svetu muskarci na taj nacin potcinjavaju zene?
Iz straha, jer ako telo zene bude odjednom opsednuto tom energijom, muskarac je tada jedva moze zadovoljiti. To dolazi otuda sto zene mogu imati vise orgazama, a muskarci ne. Muskarac samo jednom stize do vrhunca; zena, medjutim, moze imati orgazme jedan za drugim. Poznato je da moze doci do mnogobrojnih, do citavog lanca orgazama. Svaka zena moze imati najmanje po tri orgazma zaredom - a muskarac samo jedan. K tome jos dolazi cinjenica da orgazam muskarca stimulise zenu na dalje orgazme. U tome je problem. Kako ga resiti?
Drhtite! Vibrirajte! Pustite da vam svaka celija tela igra. I to vazi za oba pertnera. I partner vibrira do poslednje celije. Samo tako se mozete susresti, a taj susret se ne odigrava samo u glavi, vec je to susret dveju telesnih energija.
Drhtanje je divno, jer kad drhtite u seksualnom aktu energija se siri preko citavog tela. Ona preplavljuje sve delove tela vibracijom koja obuhvata svaku pojedinacnu celiju. Svaka celija postaje zivlja, jer je svaka celija seksualna celija.
Kod zaceca sastaju se dve polne celije i iz njih nastaje vase telo. Iz tih polnih celija je sastavljeno celo telo. One su se vise miliona puta razmnozile, ali osnovna celija ostaje seksualna. Kada drhtite citavim telom, to tada nije samo susret sa vasim ljubavnim parom, vec se u vasem telu svaka celija susrece sa protivcelijom. Izraz toga je drhtanje. To tada izgleda kao da ste postali zivotinje, ali covek jeste zivotinja i u tome nema nista loseg.
Udjite u to drhtanje, nemojte ostati po strani. Nemojte biti posmatrac, jer je um posmatrac. Nemojte stajati po strani. Budite drhtanje, postanite drhtanje. Ne drhti vase telo nego vi, vase citavo bice. Vi postajete samo drhtanje. Tada nema dva tela, dva razuma. U pocetku su dve vibrirajuce energije, a na kraju samo jedan krug - ne dva.
Sta se desava u tom krugu? Kao prvo, vi odjednom postajete deo egzistencijalne snage - niste vise od drustva stvoreni um vec egzistencijalna snaga. Postacete deo citavog kosmosa. To je momenat velikog stvaralastva. Vi nestajete kao dva cvrsta tela, postajete tekuci i slivate se u jedno. Um je nestao, podeljenost je nestala. Vi ste jedno.
To se naziva advaita: nedvojstvo. A ako to nedvojstvo ne mozete osetiti, tada su sve filozofije o ne-dvojstvu nekorisne. One su samo reci.
Tek kada ste doziveli taj nepodeljeni egzistencijalni trenutak, mozete razumeti Upanisade. Tek tada mozete razumeti misticare kada govore o kosmickom jedinstvu i celini. Tada niste vise odeljeni od sveta, stranci u njemu. Tada egzistencija postaje vas dom. I sa osecajem "ja sam u kosmosu kod kuce" nestaju sve brige. Tada nema vise muke, borbe i sukoba. To je ono sto Lao-ce naziva Tao, a Sankara naziva advaita. Vi tome mozete dati drugo ime, ali ga mozete lako doziveti u jednom toplom ljubavnom zagrljaju. Budite zivotni, drhtite i postanite samo drhtanje.
 
Ali mislim da je do transformacije seksualne energije u neku drugu, u recimo energiju nesebične ljubavi, prilično dalek put i mnogo malih koraka.

Da...

evo nesto na sta sam skoro naisao, svidelo mi se, citat :

" Tantra nikada nije privlacna u pocetku. Tantra je privlacna samo na visim stepenima. .. (Anahata chakra.. – chakra predaje i ljubavi.. i na ostalim visim stepenima) – kod onih koji su dugo godina radili na sebi.. kod onih koji su se zaista borili.. i razumili prirodu borbe. "

JivanMukta

http://tantra.bloger.hr/post/tantra-vs-yoga-/358725.aspx
 
"Krug ljubavi - bez partnera" OSHO

Shiva rece: vec samo secanje na sjadinjenje bez ljubavnog zagrljaja dovodi do transformacije.

Kada poznajes prethodne dve meditacije, partner ti vise nije potreban. Mozes se samo secati na akt i osecaj je vec prisutan. Kad vec poznajes taj osecaj, mozes uci u akt i bez partnera. To nije sasvim jednostavno, ali je moguce. I sve dok se to ne desi ti si zavisan od partnera. Medjutim, to moze da ide i bez partnera iz mnogih razloga. Ako si upoznao osecaj, ako si doziveo momenat u kome oboje niste, vec tada postoji samo jedna vibrirajuca energija - kada se sa partnerom stvorio krug i kada ste postali jedno - tada ni partnera nije bilo. U takvom momentu si samo ti, a za partnera ti nisi - vec samo on ili ona. Ta jedinstvenost, ta "jednost" ima svoj centar u tebi; partner je nestao. Taj osecaj je laksi za zene, jer one u aktu imaju obicno zatvorene oci.
Za vreme izvodjenja ove tehnike je dobro da su ti oci zatvorene. Samo tako dolazi do osecaja unutrasnjeg kruzenja, samo tako nastaje osecaj jedinstva - jednosti. Tada se seti seksualnog akta. Zatvori oci, lezi, kao da si sa partnerom. Secaj se i pocni da osecas. Telo ce ti podrhtavati i vibrirati. Pusti neka bude tako. Zaboravi potpuno da drugi nije tu. Pokreci se kao da je partner prisutan. Na pocetku je sve to "kao da". Ali kad to jednom upoznas, tada nije vise "kao da", tada je drugi prisutan.
Pokreci se kao u ljubavnom aktu. Radi sve ono sto bi sa partnerom radio. Vici, izvijaj se, drhti. Uskoro ce se krug uspostaviti, samo bez muskarca - aki si muskarac, citav svemir je sada zena.
U takvom jednom momentu nalazis se u dubokom sjedinjenju sa samom egzistencijom, bez toga da je partner igrao ulogu ulaznih vrata.
Drugi predstavlja zapravo samo jedna vrata. Kad volis jednu zenu, ti volis ustvari samu egzistenciju. Zene su samo vrata, muskarci su samo vrata. Drugi je uvek samo vrata, ali ti si u takvoj zurbi da to ne primecujes. Ako satima ostanes zajedno u sjedinjenju, u dubokom zagrljaju, zaboravices drugoga i drugi ce postati produzetak celine. Kada ti je ta tehnika poznata, mozes je upraznjavati i sam, bez partnera, a to ce ti dati novu slobodu - slobodu od drugoga.
Desava se zaista da cela egzistencija postaje partner - tvoja ljubavnica odnosno ljubavnik, tvoja ljubav - a tada mozes neprekidno da upotrebljavas tu tehniku, da budes stalno u sjedinjenju sa egzistencijom. Ti to mozes da upraznjavas i pod drugim okolnostima. Za vreme jutarnje setnje: tada si u sjedinjenju sa vazduhom, sa suncem koje se radja, sa zvezdama i drvecem. Ili nocu kada gledas zvezde, ili kad posmatras mesec. Ti mozes uci u ljubavni akt sa celom vasionom - kada vec znas kako to ide.
Ali dobro je poceti sa ljudima, jer su ti oni najblizi, najblizi delovi svemira. Ali moze se i bez njih. Mozes napraviti skok preko njih i potpuno zaboraviti vrata. "Vec samo secanje na sjedinjenje dovodi do preobrazaja". I ti ces postati novostvoreni.
Tantra kaze da se predas, da se zaboravis. Da zaboravis svoju civilizaciju, svoju religiju, svoju kulturu, svoju ideologiju. Zaboravi sve. Udji jednostavno u seksualni akt, udji totalno, ne zaboravi nista napolju. Budi jednostavno bez misli. Samo tada ce svest doziveti da si sa nekim postao jedno. A taj osecaj jednoga moze se tada odvojiti od partnera i prosiriti na citav svemir. Tada mozes biti u seksualnom aktu sa drvetom, sa mesecom, sa svim i svacim. Cim si spoznao kako se krug stvara, mozes ga stvoriti sa svacim - pa cak i bez ikoga i icega.
Taj krug mozes u sebi da stvoris, jer je muskarac oboje: i muskarac i zena, i zena je isto: i zena i muskarac. Ti si oboje, jer si od oboje sazdan. Stvoren si od zene i muskarca, zato imas polovinu od drugoga pola. Zato mozes sve drugo da zaboravis, a da se krug u tebi ipak stvori. A cim je krug u tebi stvoren, tvoj muskarac se srece sa tvojom zenom - unutrasnji muskarac se srece sa unutrasnjom zenom; odnosno unutrasnja zena se srece sa unutrasnjim muskarcem - i ti si u sebi u zagrljaju. I tek kada je taj krug stvoren postignut je pravi celibat. Svi drugi oblici celibata su perverzije i zato stvaraju svoje sopstvene probleme. Kada se krug stvori u tebi - ti si oslobodjen.
 
Taj krug mozes u sebi da stvoris, jer je muskarac oboje: i muskarac i zena, i zena je isto: i zena i muskarac. Ti si oboje, jer si od oboje sazdan. Stvoren si od zene i muskarca, zato imas polovinu od drugoga pola. Zato mozes sve drugo da zaboravis, a da se krug u tebi ipak stvori. A cim je krug u tebi stvoren, tvoj muskarac se srece sa tvojom zenom - unutrasnji muskarac se srece sa unutrasnjom zenom; odnosno unutrasnja zena se srece sa unutrasnjim muskarcem - i ti si u sebi u zagrljaju. I tek kada je taj krug stvoren postignut je pravi celibat. Svi drugi oblici celibata su perverzije i zato stvaraju svoje sopstvene probleme. Kada se krug stvori u tebi - ti si oslobodjen.

:tick:;)
 
"Krug ljubavi - bez partnera" OSHO

Shiva rece: vec samo secanje na sjadinjenje bez ljubavnog zagrljaja dovodi do transformacije.

Kada poznajes prethodne dve meditacije, partner ti vise nije potreban. Mozes se samo secati na akt i osecaj je vec prisutan. Kad vec poznajes taj osecaj, mozes uci u akt i bez partnera. To nije sasvim jednostavno, ali je moguce. I sve dok se to ne desi ti si zavisan od partnera. Medjutim, to moze da ide i bez partnera iz mnogih razloga. Ako si upoznao osecaj, ako si doziveo momenat u kome oboje niste, vec tada postoji samo jedna vibrirajuca energija - kada se sa partnerom stvorio krug i kada ste postali jedno - tada ni partnera nije bilo. U takvom momentu si samo ti, a za partnera ti nisi - vec samo on ili ona. Ta jedinstvenost, ta "jednost" ima svoj centar u tebi; partner je nestao. Taj osecaj je laksi za zene, jer one u aktu imaju obicno zatvorene oci.
Za vreme izvodjenja ove tehnike je dobro da su ti oci zatvorene. Samo tako dolazi do osecaja unutrasnjeg kruzenja, samo tako nastaje osecaj jedinstva - jednosti. Tada se seti seksualnog akta. Zatvori oci, lezi, kao da si sa partnerom. Secaj se i pocni da osecas. Telo ce ti podrhtavati i vibrirati. Pusti neka bude tako. Zaboravi potpuno da drugi nije tu. Pokreci se kao da je partner prisutan. Na pocetku je sve to "kao da". Ali kad to jednom upoznas, tada nije vise "kao da", tada je drugi prisutan.
Pokreci se kao u ljubavnom aktu. Radi sve ono sto bi sa partnerom radio. Vici, izvijaj se, drhti. Uskoro ce se krug uspostaviti, samo bez muskarca - aki si muskarac, citav svemir je sada zena.
U takvom jednom momentu nalazis se u dubokom sjedinjenju sa samom egzistencijom, bez toga da je partner igrao ulogu ulaznih vrata.
Drugi predstavlja zapravo samo jedna vrata. Kad volis jednu zenu, ti volis ustvari samu egzistenciju. Zene su samo vrata, muskarci su samo vrata. Drugi je uvek samo vrata, ali ti si u takvoj zurbi da to ne primecujes. Ako satima ostanes zajedno u sjedinjenju, u dubokom zagrljaju, zaboravices drugoga i drugi ce postati produzetak celine. Kada ti je ta tehnika poznata, mozes je upraznjavati i sam, bez partnera, a to ce ti dati novu slobodu - slobodu od drugoga.
Desava se zaista da cela egzistencija postaje partner - tvoja ljubavnica odnosno ljubavnik, tvoja ljubav - a tada mozes neprekidno da upotrebljavas tu tehniku, da budes stalno u sjedinjenju sa egzistencijom. Ti to mozes da upraznjavas i pod drugim okolnostima. Za vreme jutarnje setnje: tada si u sjedinjenju sa vazduhom, sa suncem koje se radja, sa zvezdama i drvecem. Ili nocu kada gledas zvezde, ili kad posmatras mesec. Ti mozes uci u ljubavni akt sa celom vasionom - kada vec znas kako to ide.
Ali dobro je poceti sa ljudima, jer su ti oni najblizi, najblizi delovi svemira. Ali moze se i bez njih. Mozes napraviti skok preko njih i potpuno zaboraviti vrata. "Vec samo secanje na sjedinjenje dovodi do preobrazaja". I ti ces postati novostvoreni.
Tantra kaze da se predas, da se zaboravis. Da zaboravis svoju civilizaciju, svoju religiju, svoju kulturu, svoju ideologiju. Zaboravi sve. Udji jednostavno u seksualni akt, udji totalno, ne zaboravi nista napolju. Budi jednostavno bez misli. Samo tada ce svest doziveti da si sa nekim postao jedno. A taj osecaj jednoga moze se tada odvojiti od partnera i prosiriti na citav svemir. Tada mozes biti u seksualnom aktu sa drvetom, sa mesecom, sa svim i svacim. Cim si spoznao kako se krug stvara, mozes ga stvoriti sa svacim - pa cak i bez ikoga i icega.
Taj krug mozes u sebi da stvoris, jer je muskarac oboje: i muskarac i zena, i zena je isto: i zena i muskarac. Ti si oboje, jer si od oboje sazdan. Stvoren si od zene i muskarca, zato imas polovinu od drugoga pola. Zato mozes sve drugo da zaboravis, a da se krug u tebi ipak stvori. A cim je krug u tebi stvoren, tvoj muskarac se srece sa tvojom zenom - unutrasnji muskarac se srece sa unutrasnjom zenom; odnosno unutrasnja zena se srece sa unutrasnjim muskarcem - i ti si u sebi u zagrljaju. I tek kada je taj krug stvoren postignut je pravi celibat. Svi drugi oblici celibata su perverzije i zato stvaraju svoje sopstvene probleme. Kada se krug stvori u tebi - ti si oslobodjen.

Odlichan tekst :D
zene i mushkarci su vrata egzistencije...vrh
 
Opa, opa, u sta smo se to pretvorili? Lepo, i kod mene konacno oslobodjenje od nekih predrasuda
i blokada u vezi sexa.. Sad to lakse prihvatam, i shvatam, a alles_gut je tu puno pomogao meni. :D

Ja sam negde spomenuo.. kako u relaxaciji zajedno sa koncentracijom se moze lepo okusiti
nekakav 'orgazam' ili kako da to nazovem.. Strujanje u telu. Veoma lepo.
Vidim da vi o tome nesto diskutujete, pa dabacim pogled na to.

Nikakav celibat nije los, ali losa je mrznja prema nekom osecaju i griza savesti..
Tako je lakse kada se to prihvati kao pojam ciste energije, samim time se vec transformise
sve to na vise nivoe. :)
 
Kako izgleda jedan običan monahov dan?

Prvo zajedničko okupljanje je u pet ujutro, tako da ustajem između četiri i pola pet. Susret započinjemo paljenjem sveća i mirisnih štapića u svetilištu i pri tom se klanjamo tri puta. Tada sledi oko pola sata zajedničkog recitovanja i oko jedan sat meditacije. To recitovanje je na pali jeziku, koji je veoma stari jezik i danas je on "mrtav" jezik koji služi jedino u okviru theravada budizma. Neki delovi recitovanja su u slavu divnih ljudskih kvaliteta koje oličava Buda: dobrota, saosećanje, mudrost, moral. Drugi delovi su kontemplativni, razmatrajući neke stvari kojima je Buda podučavao. Meditira se ćutke. Na kraju meditacije najstariji monah udara u zvonce i ponovo se klanjamo u pravcu svetilišta, čime se susret završava. Tada je već pola sedam. Posle toga čistim prostoriju koja služi kao redakcija naših izdanja i gde inače radim preko dana. U sedam i petnaest idem u glavnu salu, gde pojedem šolju zobene kaše i malo čaja. Svi su tu i članovi zajednice mogu dati različita obaveštenja o poslovima koje treba obaviti i pomoći koja je potrebna, kao i o ostalim stvarima koje se tiču zajednice. Ponekad, kada popijemo čaj i ako je pogodna prilika, starešina manastira ima kraće izlaganje o budističkom učenju.

Od otprilike pola devet do pola jedanaest sam slobodan. Tada radim mnoge stvari, kao što je kucanje ovog pisma ili možda operem veš, možda malo prošetam ili sedim i proćaskam sa prijateljem, nekad samo sedim. U pola jedanaest se oglašava glavno zvono i svi se okupljamo za ručak. Imamo dnevno samo jedan pravi obrok i on treba da je gotov pre podneva. Oblačim ogrtač, uzimam posudu za prošenje hrane i odlazim u salu. Na podu su dva reda prostirki. Klanjam se svetilištu i sedam. Kada smo se svi okupili, predvođeni najstarijim monahom, dobijamo hranu od nezaređenioh sledbenika koji su toga dana u manastiru. Zatim sledi kratko recitovanje, što je tradicionalni način zahvaljivanja ljudima koji su nam poklonili tu hranu. Čekam dok najstariji monah ne počne da jede i zatim u tišini jedem hranu iz svoje posude. Posle obroka perem posudu i vraćam je u sobu. Sada je oko podne. Sad mogu malo da se odmorim.

Oko pola dva obično počinjem da radim na publikacijama. Štampam ovo pismo, kucam obaveštenja, skeniram i dorađujem fotografije. Ne provodim mnogo vremena za kompjuterom. S vremena na vreme jednostavno prošetam, posmatram drveće i osluškujem šum vetra ili ptičiji crvkut. U pet i petnaest završavam posao za taj dan i odlazima da popijem čaj sa ostalim monasima -- to su moji prijatelji. Ponekad je teško prekinuti posao. Da li ti se desi da zaboraviš na vreme dok radiš nešto u čemu uživaš? Ja radim ono što volim, tako da uživam u radu i moj rad i nije rad nego igra.

U sedam i petnaest oglašava se veliko zvono i oblačim ogrtač i odlazim u veliku salu na poslednje okupljanje toga dana. Recitujemo pola sata i potom oko jedan sat meditiramo. Ponekad, posle meditacije, starešina manastira govori o budističkom učenju. Tada je već devet sati. Vraćam se u svoju sobu, a onda možda čitam, pišem pismo, sedim i gledam kroz prozor napolje ili sedim i gledam kroz prozor (svoga uma) u sebe ili jednostavno legnem da spavam.

Danas je pun Mesec i počinjemo period osame. Juče sam obrijao glavu (činim to svake dve nedelje) i danas popodne svi monasi će se okupiti kako bismo recitovali naša pravila -- svih 227, na paliju. To traje oko 45 minuta brzog recitovanja, a recitujemo napamet. Potrebno je dugo vremena dok se ne nauče i ne zapamte svi ti stihovi.

VoV
 
:D . Bravo, zavidim ti Branko, veoma je lep takav zivot, i ja bih to hteo. Mislim da bi mi uz malo
discipline to bilo lako.

I, brate, imas odlican smisao za humor, video sam na vise mesta, tako bezazlen a izazivas tihi osmeh, iz srca. :)

Lepo je sto si ovo podelio sa nama. :D
 
Zašto si odlučio da postaneš monah i zašto si odabrao baš theravada tradiciju?

Živeo sam život na mnogo načina -- mnogo novca, bez novca, u braku, sa porodicom, putujući itd. i svaki od njih stvarao je osećaj u meni da nekako sve te stvari nisu dovoljne -- želeo sam nešto više. Čega više? Kada se sad osvrnem, ono što sam želeo nije bilo više stvari, već više mira u srcu, mira u umu. Zato sam se okrenuo filozofiji i religiji i na kraju odlučio da postanem budistički monah. Ne čini mi se da sam "odabrao" upravo ovu školu budizma. Mislim da postoji nešto organsko u vezi sa životom i da se nama samo čini da slobodno "odabiramo". To je kao sa sretanjem ljudi i stvaranjem prijateljstava; ljude srećete na najrazličitijim mestima i neke od njih odmah osećate bliskima. Zašto? Tako je bilo i sa mnom i sa budizmom; sreo sam dvojicu monaha u Zapadnoj Australiji i nekako sam odmah osetio da je sve u redu. Bilo je to osam godina pre nego što sam otišao u manastir, ali nekako sam od prvog kontakta znao da je to ono što treba da uradim.

<:>
 
Jeste, i taj izbor. Kod mene je slicno. Kad je doslo vreme, jednostavno znam da sam to hteo.
Da idem duhovnim putem, samo ne bas definisanim, nego duhovnim putem.

Da prihvatim sve religije i ucenja. Kada je doslo vreme da prihvatim, samo od sebe se dogodilo.
Jer sam bio spreman, iznutra, iz srca i duse. Mozda iz nekog proslog zivota. :D

Pozdrav.
 
Da li ikada poželeo da više nisi monah?

Ima sam običaj da razmišljam: "Bilo bi dobro da sam višlji. Želeo bih da sam višlji, bogatiji, snažniji" i sve tako bez prestanka. Šta je taj osećaj želje da stvari budu drugačije, taj osećaj da stvari nisu onakve kakve bi trebalo da budu? Ako pogledaš u četiri plemenite istine videćeš da druga od njih govori o žudnji, o želji. To je uzrok patnje (dukkha). Kad god me zaokupi takvo osećanje pomislim na vreme i na to kako je glupo razbesneti se zbog vremena i želeti da bude upravo onakvo kakvo mi hoćemo. Kada sam umoran, kad mi je dosadno, kad se ne osećam dobro ili mi nešto krene naopako, ponekad pomislim: "Kad bi samo bilo....", drugim rečima: "Ne želim da budem monah, hoću da budem nešto drugo". A onda upitam sam sebe: "Šta drugo?"... Ono što pouzdano znam je da želim da budem zadovoljan -- i većim svojim delom ovakav način života vodi ka tome.

щє
 
Da li ti ikada droge, seks i alkohol predstavljaju iskušenje?

Naravno. Kroz dosta toga sam prošao eksperimentišući sa različitim načinima življenja. Još uvek mi kroz glavu prođe misao kako bih možda voleo još malo toga, ali posle osam godina monaškog života znam da bi mi to donelo tek kratkotrajno zadovoljstvo -- sreću nabrzinu, jeftino uzbuđenje. Mir koji dolazi sa istraživanjem uma i prirode istine mnogo više zadovoljava i duže traje, uglavnom zato što ne zavisi od bilo čega. Stvari kao droge su u osnovi ometanje. Kad uzmemo drogu kažemo da smo "van sebe" (drugim rečima van uma). Jedan drugi izraz za nešto što je zaista vredno je da je to "nestvarno" ili "neuobičajeno" -- kao da stvarno ili uobičajeno zapravo ne vrede mnogo. Naglasak u manastiru je da budemo u sebi (u umu), da posmatramo stvarno (a to je trenutak sadašnjosti) i uočavamo ono što obično. Droge su prilično ekstremno sredstvo ometanja pažnje, ali "iskušenja" mogu imati mnoge oblike, čak i u manastiru -- čitanje, pisanje, naklapanje, spavanje, pijenje čaja. Ne da su te stvari "loše", već mogu odnositi mnogo vremena, ometati na putu ka cilju. Kao prelistavanje časopisa -- zapravo ga ne čitamo, već samo dopuštamo da nam um "golicaju" slike i pokoja reč tu i tamo. Posledica, i droga i časopisa, jeste zatupljen um. Bez dobre "vežbe" um postaje mlitav i često potišten. Narkomanska ekstaza zavizi od droge, dok mir ne zavisi od bilo koje druge "stvari". Odupiranje iskušenju zaista zahteva napor. Naravno, nije lako, ali se isplati.

я
 
Zašto jedeš samo jednom dnevno?

Verovatno najlakši odgovor je da je tako jednostavnije. Obično imamo pedesetak ljudi na ručku i samo okupiti sve njih nije jednostavno. To što ne treba kuvati i prati sudove uveče ostavlja slobodno vreme za proučavanje i meditaciju. Za nezaređene sledbenike, jer samo oni mogu da pripremaju hranu, to znači da treba jedino da brinu o hrani prepodne, što je lakše za njih. Takođe, nema onih misli: "Hmmm, možda će biti kolača ili... nešto drugo". Hrana može biti opsesija za neke ljude. Tu je takođe i elemenat uzdržavanja, rada na nevezivanju. Nema ništa loše u jedenju poslepodne, ali sasvim je moguće to preskočiti. Za one koji osećaju veliku privrženost i pohlepu prema hrani, ograničavanje pristupa služi kao ogledalo za tu pohlepu. Ne možete toj pohlepi povlađivati, zato je bolje naučiti da je razumemo i napustimo. Ako nisi siguran jesi li vezan za nešto ili ne, probaj da budeš jedan mesec bez toga.

/..\
 
Da li jedan obrok dnevno na bilo koji način ugrožava tvoje zdravlje?

Nisam primetio bilo šta. Nisam oslabio, ali ni ne radim toliko fizički kao pre. Pravilo o uzimanju hrane ograničava jedenje na vreme od zore do podneva, ali zbog hladnije klime u manastirima na Zapadu sada imamo jednostavan doručak koji kompenzira dodatnu energiju koja je potrebna za zagrevanje tela. Postoje neke materije klasifikovane kao lek ili sredstvo za jačanje koje je moguće uzimati uveče, kao što su šećer, mizo, sojino mleko, kakao, juha od mesa.

xIx
 
Zašto monasi briju glavu?

To je tradicionalno obeležje onih koji su napustili svetovan život -- isto tako teme briju i neki hrišćanski monasi na Zapadu. To je znak odvraćenosti; napuštanje značajnog dela sopstevnog identiteta; uklanjanje taštine. Religiozan život je dobrim delom prožet nastojanjem da ne budemo sebični -- napuštanje ega, sopstvene jedinstvenosti, posebnosti. (To ne znači razgradnju ličnosti.) Taj život je takođe okrenut jednostavnosti -- ako nekuda idem ne moram da razmišljam kako ću se očešljati, jer nemam ni jedne jedine dlake na glavi.


OxO
 
Koliko sati nedeljno provodiš u izolaciji?

Reč "izolacija" sugeriše da sam negde u nekoj sobi zaključan. Naš život zasniva se na kontemplaciji i promišljanju -- to je individualna, samostalna potraga koja ne mora da podrazumeva i fizičku izolaciju. Buda je theravada budizam postavio tako (naročito u vezi sa potrebom da se redovno ide u prošenje hrane) da monasi koji vežbaju u potpunoj samoći nisu česta pojava; uvek postoji barem nekakav odnos prema nezaređenima i ostalim monasima. U manastiru u kojem živim imamo period osamljenja u januaru i februaru (u zimu), kada čitava zajednica dobar deo svoga vremena posvećuje formalnom vežbanju. Veliki deo toga vremena provodim sam sa sobom -- u svojoj sobi, sedeći u hramu ili šetajući. Na neki način, 'izolovan' sam u sopstvenom telu i umu tako što nemam uobičajene kontakte sa drugima.

::
 
Da li ti se čini da je monaški život suviše introvertan i da odbacuje ovaj svet?

U budizmu mi kažemo da 'svet nastaje upravo ovde, u ovom telu i umu'. Sva naša iskustva su potpuno lična i od 'ovoga sveta'. Poričući taj svet mi poričemo sopstveno postojanje. Kontemplacija sopstvenog postojanja -- a to je gledanje u sebe -- jeste kontemplacija ovoga sveta. Reč 'introvertan' ima pomalo negativnu konotaciju, poneka čak i prizvuk psihotičnosti. Ono što podrazumevamo pod rečju 'svet' jeste odnos među svim stvarima -- ljudi, autobuski redovi vožnje, države, običaji. Istinski monaški život je potpuno otvoreno i iskreno istraživanje toga sveta -- a to se često radi u samoći.

~ ~
 

Back
Top